Sjećate se samo svih onih čudovišta, mutanata i seksi robota koji su prošli Eurosong pozornicom u posljednjih nekoliko desetljeća, želeći nas zavesti, šokirati, a usput prodati i neku veliku političku poruku, bilo da je riječ o najavi Europske unije kroz pjesmu Insieme, kritiziranju ratova, zdravstvenih sustava ili Putinova režima. I dok se J. K Rowling još nije oporavila od prošlogodišnjeg nastupa grupe Leta 3 i našla nove riječi, mi već spremamo novu porciju Baby Lasagna, a za to vrijeme online prostorom leti perje na sve strane budući da se već danima vode rasprave je li dakle 29-godišnji Marko Purišić običan plagijator jer je nakon višegodišnjeg bavljenja glazbom u sjajnoj grupi Mantra stekao dovoljno vještina da itekako spretno zna skuhati pravi obrok ili najoriginalniji glas današnjice?
Zašto nikoga ne diraju riječi pjesme nego samo posuđeni semplovi?
Jer svi odjednom znaju pravi recept za uspjeh, a koji će nam, ako nam se posreći, možda konačno dovesti i Eurosong doma. Uzmeš intrigantan naslov sastavljen od slogova kakav je imao i finski predstavnik Käärijä koji je hipnotizirao mase pjesmom Cha Cha Cha plus njegove XXL rukave. Zatim ubaciš malo Rammsteina zvuka, potom neki jednostavan plesni pokret koji je imala i Konstrakta, a koji publika može izvježbati prije finalne večeri Eurosonga i sve to začiniš efektnim folklorom koji promovira autohtone ljepote tvoje zemlje tako da i glazbeni kritičari više ne znaju kako bi opisali pjesmu ‘Rim Tim Tagi Dim’. I naravno, prije finalnog nastupa još jednom provjeriš jesi li izbacio i onaj jedan navodno mizogini plesni pokret.
Je li to dakle neki neodoljivi složenac svih mogućih trendi algoritama, TikTok sempliranje ili nu-metal-folk-hype i kako je moguće da je jedna rezerva s klupe osvojila tolika simpatija publike pa čak i ona najhladnija srca žirija, dalo bi se raspravljati. No ono o čemu zapravo nema dvojbe, a niti prevelikih rasprava je sama poruka pjesme, a koja je i više nego hrabra ili originalna. Nešto kao da je netko odlučio spojiti emo-pokret i heavy metal.
Odlazak sa sela u grad prije 100 godina ili danas
Ili se vi sjećate da je u zadnje vrijeme neki pjevač tako otvoreno progovorio o jednom od onih trenutaka kada djeca postaju mladići i napuštaju sigurnost svoje kuće, ma kako ona siromašna bila. Naime, brojni su portali preveli od riječi do riječi tekst pjesme ‘Rim Tim Tagi Dim’, servirajući nam stihove kao da su otkriveni hijeroglifi ili da autor pjeva o odlasku iz Hrvatske. No kako stvari stoje nitko se nije uhvatio njihove interpretacije niti zagledao dublje u njih pa tako ispada da je sve počelo s kravom i završilo s mačkom. Ništa manje tajanstven nije niti sam autor ove emotivne i hrabre pjesme koju je sakrio u žestok zvuk, a na pitanje novinara koja je bila inspiracija za pjesmu Marko kratko kaže da je zamišljao mladiće kako prije stotinu godina odlaze iz Istre u grad, u potragu za boljim životom te da pri tome nikako nije mislio na odlazak iz Hrvatske.
Život drugdje i knedla anksioznosti u grlu
Naravno da je najlakše pobjeći u prošlost i zamišljati kakvog siromašnog Teslu kojeg najmoderniji gradovi tek trebaju otkriti, zaboravljajući pri tome da je povijest puna mladih koji se nisu uspjeli asimilirati u gradove i prodati im svoje snove, koji su se godinama privikavali na nova pravila, shvaćajući onu gorku istinu da povratka više nema. Stoga ne čudi što se velik broj glasača i ljubitelja ove pjesme našao u pjesmi koja pokušava tugu sakriti u pjesmu i bijeg, no duboko u sebi baš kao i pjevač osjeća knedlu anksioznosti u grlu, spoznaju da se neke stvari nepovratno mijenjaju, da je slika tih lijepih i naprednih gradskih momaka ništa više od obične lažne slike, a ponajviše strepnju da će u buci naći mir.
Na nekoj emotivnoj razini, ova pjesma doista može parirati sjajnoj pjesmi Arsena Dedića ‘Lijepe provincijalke dolaze u grad’, o sukobu između očekivanja i okrutne stvarnosti, egzistencijalnim krizama koje slijede, posve nebitno, preselili li se vi u Zagreb, Dublin ili Stockholm. S tim da su sada uloge obrnute i mikrofon su preuzeli mladići koji dolaze u grad i našli su načina kako da potisnute suze pretvore u ples, ako ne i pobjedu na Eurosongu. Nema što, Fellinijeva junakinja iz filma Cabirijine noći bi bila prezadovoljna Baby Lasagninim vibeom, jer što drugo raditi kada ti voda dođe do grla nego zagrliti svoje prijatelje i zapjevati. Usprkos svemu i to na najjače.
Naslovni vizual: Baby Lasagna Instagram; animacija: Canva
