Prvi put se blob pojavio u kinu. “The Blob” (Mjehur ubojica) – tako se zvao science fiction film iz 1958. godine u kojem se Steve McQueen i Aneta Corsaut bore protiv amorfne mase nalik meduzi koja dolazi iz svemira i doslovce jede ljude. Iskreno rečeno, taj film iz B produkcije i nije svijetu ostavio bogzna što, kažu poznavatelji filma, izuzev fan web stranice i pojma koji je već odavno ušao u teoriju arhitekture. Uostalom, već se godinama vode rasprave između gorljivih pobornika pravog kuta i minimalizma i onih kojima je još uvijek žao što umjesto arhitekture nisu upisali Likovnu akademiju. I, tko trenutno vodi u tekmi zvanoj ‘Blob kontra boksa’?
Blob kontra boksa
Naravno, u doba u kojem hara umjetna inteligencija i koje više od svega obožava organske i amorfne oblike, blob se doslovce širi neka pobješnjela bakterije. Možda niste primijetili, ali NLO objekti su već neko vrijeme svuda oko nas – od Graza gdje plavi vanzemaljac doslovce zasljepljuje ljude svojom svjetlošću do britanskog Birminghama gdje već nekoliko godina i sjedi jedna gigantska meduza koja se po danu pretvara u robnu kuću. Riječ je naravno o Kunsthausu Graz i robnoj kući Selfridges, no što kada su imena poput Plavog vanzemaljca i Meduze više popularna.
Bez frke, svi ti vanzemaljci nisu došli iz vedra neba kao u filmu ‘The Blob’. Najavili su i davnih dana na frankfurtskoj izložbi naslovljenoj Digital real, Blobmeister, kada je svijet prvi put upoznao mlade arhitekte koji su prigrlili programe koji su se do tada prije svega koristili u filmskoj animaciji, autoindustriji i svemirskim istraživanjima i mašti dali krila. Ne znamo kako su oni položili statiku na faksu, ali pretpostavljamo da su im takva pitanja bila u drugom planu.
Bionička senzibilnost
Jedan od njih je i arhitekt te filozof Greg Lynn koji je godinama radio na svojim virtualnim zgradama – kućama nalik bićima s dna mora, površinama koje svijetle kao tropski leptiri i strukturama koje se jednim klikom miša ponašaju poput kameleona te doslovce prilagođavaju okolini. Gregova Embryological House pokreće se poput amebe, a posuda za kavu izgleda kao artičoka pa se vi sad snađite u toj kući!
Jednom riječju – ono što je nekada bio Panteon, sada su to priroda i svijet mašte.
Uostalom, Zaha Hadid je već odavno dobila Pritzkerovu nagradu, a njujorški arhitektonski biro Asymptote je već odavno srušio stara pravila ponudivši svijetu krovove muzeja prekrivene slojevima vode koji se prelijevaju po rubovima. Još da se pojedini kustosi dosjete kako će vješati slike na amorfne plohe i da ne zahtijevaju ravne zidove pošto-potom, gdje će nam biti kraj? Izdvojili smo nekoliko primjera blob arhitekture budućnosti koje ostavlja bez daha…
