Sjećate se sigurno neke od epizoda Supertalenta kada bi se na sceni pojavio kandidat koji bi rekao da će izvesti twerkanje, zatim bi kamera zumirala nepovjerljive poglede žirija i pokoji osmijeh koji bi pobjegao publici, a nakon točke bi nastala takva rasprava, na rubu incidenta na temu – smije li se ples guzom uopće zvati ples? Zašto je tome tako i zašto guza već godinama izaziva takve kontroverze, čuđenja i padove interneta konačno je istražila američka spisateljica Heather Radke u sjajnoj knjizi ‘Butts: A Backstory’. I to od starih Grka do Kim Kardashian, koja je fotografijom iz 2014. godine koju je snimio francuski fotograf Jean-Paul Goude, a na kojoj guzom izvodi žongliranje šampanjca pregledana 30 milijuna puta.
Zašto stražnjica izaziva toliko reakcija?
A sve je započelo zbog osobnih pitanja i previranja, kaže autorica koja predaje kreativno pisanje na Sveučilištu Columbia jer je još kao djevojčica primijetila da njeno tijelo izaziva reakcije, nerijetko i ruganje ili zavist, kako je tijekom vremena njezina navodno prevelika zadnjica odjednom postala izvor srama – a kasnije i pobuda žudnje. No, kada je malo dublje zagrebala u povijest te pogledala kako se odnosimo prema gluteusu maximusu, najvećem i najmasnijem mišiću na svojem tijelu, zahvaljujući kojem smo se uopće mogli i uspraviti te potrčati savanom i uloviti koju životinju, stvari su se prilično zakomplicirale i dosta odmakle od funkcije i igre.
Hotentotska Venera u Londonu 19. stoljeća
Jer za razliku od neutralnih dijelova tijela, poput primjerice lakta i koljena, guzu smo tretirali na prilično loš način, lijepeći na nju kojekakve predrasude, očekivanja i pogrešna tumačenja. A sve je započelo sa Sarah Baartman, Južnoafrikankom koju su kolonijalisti 1810. godine oteli i odveli na londonski Piccadilly Circus gdje su gledatelji plaćali da bi je mogli vidjeti i uštipnuti za veliku stražnjicu. ‘Uostalom, posljedice takvog svjetonazora i dalje možemo pronaći u člancima tipa – ‘Zašto muškarci vole žene s velikim stražnjicama,’ koji i dalje sugeriraju da su žene s velikom guzom plodnije ili seksualno potentnije od žena s manjom guzom’, kaže Heather.
Od Zdenke Kovačićek do Beyonce
Pa ipak, nisu li se stvari unazad nekoliko desetljeća ipak promijenile jer pojavile su se i snažne žene koje otvoreno progovaraju i pjevaju o svojim guzama – od Zdenke Kovačićek, da navedemo ipak najnaprednije koja je o guzi pjevala u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća pa sve do Jennifer Lopez i Beyoncé Knowles koja je snimila pjesmu ‘Bootylicious’ da bi se obranila od komentara o svom tijelu i pokazala guzi poštovanje. I nije li Milye Cyrus svojim twerkanjem ipak uvela ovaj ples u oxfordski rječnik?
Twerkanje u oxfordskom rječniku
Naime, ova vrsta plesa koja potječe iz New Orleansa u 18. stoljeću kada su se Afroamerikanci i starosjedioci javno okupljati na Svetu nedjelju i izražavali otpor bijelim kršćanskim tlačiteljima i njihovoj kulturi upravo uvredljivim, senzualnim pokretima stražnjice uz glazbu. No sudeći prema interpretaciji autorice, twerkanje dalje diže prašinu jer citiramo – ‘Miley Cyrus je gotovo karikaturalni primjer kulturnog prisvajanja. Iskoristila je plesnu formu koja se dugo prakticirala u siromašnim crnačkim zajednicama dok je koristila stereotip hiperseksualne crne žene – sve kako bi dokazala svijetu da više nije dijete. Cyrus je zaradila ogromne svote novca na svojim nastupima, a da nikada nije javno spomenula crnačko i queer porijeklo twerka.’
Gdje sve počinje, nakon čitanja ove sjajne knjige koja je tako vješto spojila znanost i pop kulturu sada vrlo dobro znamo. No, gdje sve ovo završava, nitko ne zna, pa čak ni sama Radke koja trenutno polaže velike nade u ‘body neutrality’ pokret. ‘Bilo bi sjajno kada bi naša tijela mogla biti samo činjenice umjesto simbola, ali umjesto toga, mi ih i dalje tretiramo kao metafore.’
