Zamislite da ste djevojka iz malog grada koja živi u studentskom domu, a u slobodno vrijeme radi u art kinu gdje joj pristupi stariji muškarac. Koketiranje s mušterijama vam je navika koju ste pokupili radeći na šanku, a pomagalo vam je i s napojnicama. U kinu, doduše, nema napojnica, ali posao je dosadan, a Robert simpatičan. Okej, nije toliko simpatičan da biste mu prišli na zabavi, ali dovoljno je zanimljiv. Prilično visok, što vam se uvijek sviđalo, a obećava i ona tetovaža čiji ste rub upravo ugledali ispod zakopčana rukava košulje.
Viralna priča zvana ‘Cat Person’
Tim riječima svoju kratku priču o kompliciranoj emotivnoj vezi koja, naravno, neće ostati na flertu u kinu, nego će se pretvoriti u intenzivno dopisivanje koje eskalira lošim seksom i poteškoćama kako se izvući iz nje započinje Kristen Roupenian. Do 2017. Kristen nije objavila niti jednu priču, no ova je čim je objavljena u New Yorkeru postala viralna jer je doista pogodila bit emotivnih problema suvremenog doba. A osim toga, bilo je i krajnje vrijeme da maknemo više onu predrasudu da su osobe koje vole mačke malo ćaknute tako da sada i za frajere koji muljaju da doma imaju mačke samo da bi dobili to što žele imamo poseban naziv. Cat Person. Nešto kao pedeset nijansi laži.
Pedeset nijansi muljanja
Pa ako ostavimo nepouzdane mačke po strani, glavno pitanje koje ova priča postavlja je – zašto žena ponekad kaže da, a misli ne i u kojem trenutku možemo odustati da kod druge osobe ne izazovemo neprimjerene reakcije? Je li problem u društvenom odgoju koji nas prisiljava da ostanemo pristojne, kimamo glavama i nastavljamo iako nam podsvijest govori da ne bismo trebale? I ono još fascinantnije – koliko se samo emocija izmijeni u tako kratkom roku od ushićenja, straha, srama, uzbuđenja, smiješnih situacija do osjećaja odbojnosti, gađenja, ljutnje i agresije.
Kada neprivlačan frajer sretne privlačnu djevojku
“Nakon trećeg piva, razmišljala je o tome kakav bi to osjećaj bio poseksati se s Robertom. Vjerojatno bi bilo poput onog lošeg poljupca, nespretno i pretjerano, ali zamislivši koliko bi bio uzbuđen, koliko gladan i željan impresioniranja, osjetila je trnce po trbuhu, jasne i bolne poput pucketanja elastične trake po koži”, razmišlja glavna junakinja na prvom dejtu.
A svega sat i pol kasnije kada se doista i nađe u njegovom stanu kroz glavu joj prolaze sljedeće misli… “Margot je sjedila na krevetu dok je Robert skidao košulju i odvezivao hlače, spuštajući ih do gležnjeva prije nego što je shvatio da još uvijek nosi cipele pa se sagnuo da ih odveže. Gledajući ga tako nespretno savijenog, s velikim i mekanim trbuhom prekrivenim dlakama, Margot je ustuknula.
Kada žena kaže da, a misli ne
No, sama pomisao na to što bi sve bilo potrebno učiniti kako bi sada zaustavila ono što je pokrenula bila je preplavljujuća; zahtijevalo bi tako veliku količinu taktičnosti i nježnosti koju je smatrala gotovo nemogućom. Nije da se bojala da će pokušati nešto protiv njezine volje, ali činilo se da bi inzistiranje da sada stanu, nakon svega što je učinila da ovo potakne, izgledalo razmaženo i hirovito, kao da je naručila nešto u restoranu i zatim, kad je hrana stigla, promijenila mišljenje i poslala ju natrag.”
OVDJE MOŽETE PROČITATI KRATKU PRIČU ‘CAT PERSON’
Šest godina kasnije, izgleda da rasprava o ovoj priči ne jenjava, a posebice pitanje – možemo li govoriti o seksualnom uznemiravanju ako žena kaže da, a misli ne? “Slava koja je uslijedila nakon što sam objavila ‘Cat Person’ bila je razorna”, rekla je Kristen Roupenian u intervjuu. “San i noćna mora istovremeno.” Iako je autorica vrlo brzo dobila milijunski ugovor za knjigu, koju kritika nije nimalo štedjela (“čudno i bizarno”), a ubrzo je objavila i dvije zbirke kratkih priča koje se obje bave provalama. A nedavno je stigla i filmska verzija redateljice Susanne Fogel, koja je opet izazvala kontroverze jer je previše plošna, polarizacijska i ne dočarava dovoljno kompleksnost ljudskih osjećaja u intimnim vezama. Pa budući da svatko ima mišljenje o ‘Cat Person’ pitali smo prijatelje koji su pročitali kratku priču da s nama podijele svoje misli i višeslojne osjećaje…
Studentica Margot (Emilia Jones) uz studij radi u kinu gdje upoznaje Roberta (Nicholas Braun), nešto starijeg muškarca s kojim se upliće u intenzivno dopisivanje. Nekoliko dana flerta kasnije pada i prvi date, prvi poljubac, a uskoro i prvi seks, kojeg Margot zapravo više ne želi. Ne želi, ali pristaje. Zašto?
KAKO SU PRIČU DOŽIVJELI ČITATELJI
Mini razočaranja, cringe momenti i prelazak granica
“Da se osvrnem na scenu dejta. #metoo. Been there done that. Sve te neke nesavršenosti, mini razočaranja i cringe momenti na dejtu, na koje odlučiš zažmiriti iz nekog razloga, valjda da daš šansu onome što si priželjkivala da on bude, i onda u nekom trenu prijeđeš vlastitu granicu i pristaneš na nešto što zapravo, prekasno shvatiš da ne želiš. Istrpiš seks koji ti je grozan. Nakon određene crte u krevetu, rijetko tko ima hrabrosti naglo okrenuti ploču i reći “Ma zapravo, sorry! Predomislila sam se, neću”.
Nije upitno imaš li na to pravo. Naravno da imaš. I vjerujem da te većina muškaraca ne bi dalje silila da to kažeš. Ali i muškarci imaju osjećaje, pa se desi da u takvim situacijama žene često žrtvuju svoj trenutni komfor, kako ne bi povrijedile njihove osjećaje. Pitam se dvije stvari. Imaju li i frajeri kada je situacija obrnuta isti proces u glavi? Doduše, ako im utječe na erekciju, možda nemaju ni izbora. I drugo, u kojoj mjeri do takve odluke dolazi zaista zbog individualne empatije prema toj osobi, a u kojoj zbog društveno uvjetovanih muško-ženskih uloga i percepcije što je prihvatljivo ponašanje u krevetu, a što ne?” – Liza (39)
Previše brija u glavi
“Problem ove priče je dualne prirode. Margot je naprosto previše toga izbrijala u svojoj glavi. Zapravo joj se, ono što se kaže – više sviđala ideja o Robertu nego sam Robert. Previše je naprosto projicirala, a onda kada se našla sa svojim slikom u stvarnosti krenuli su prvi problemi. A s druge strane, možda negdje duboko u sebi ima i sindrom medicinske sestre pa misli da mora iz samilosti nastaviti nešto što joj nije po volji.” – Maja (27)
Ma samo se loše ljubi, kad ono…
“Priča kao takva je, a ono, ljubić. Ok, psihološki dobro razrađen, ali najviše me se dojmio taj kraj! Jer cijelo vrijeme imaš dojam da je on onako neki jadni dragi dečko koji nije ništa skrivio, samo se loše ljubi i loš je u krevetu i žao ti ga je, a ona je mlada glupača koja ghosta jer ne zna kaj bi napisala, i te djetinjarije, da frendica umjesto nje pošalje hladni odjeb… Baš ti ga bude žao. I nakon susreta u baru ti ga je žao i čak te poruke koje joj na kraju šalje, počnu sasvim ljudski, kako moli za neko objašnjenje… I onda.. WHORE. I sve se okrene naglavačke. I to je to. Kraj priče. Fenomenalno!!! Ali koliko vidim po opisu filma, u filmu su išli razraditi što ide nakon toga. A to mi se čini da može biti samo klišej. A zapravo bi se priča mogla gledati i ovako – da je njezin instinkt, koji je detektirao neugodne note u odnosu, cijelo vrijeme govorio “ne”, a ona je išla kontra njega. I na kraju, ta jedna zadnja riječ poruke, pokaže da je instinkt bio u pravu.” – Beti (36)
Legalno je predomisliti se
“Mislim da je legalno predomisliti se u svakom trenutku – od zavođenja pa do točke koja prethodi kulminaciji. Autorica je zapravo ovom pričom htjela naglasiti važnost suglasnosti. Iako, po meni je Margot dosta nezreli lik jer nema hrabrosti reći Robertu što misli o njemu i da više ne želi biti u vezi s njim pa onda stvar u svoje ruke preuzima njena frendica Tamara koja ga otkantava na brutalan način. Hm, sad se pitam je li netko drugi prekidao sa mnom pišući sve te lude poruke u nekim nebuloznim tonovima?” – Manuela (34)
Reminder – što je zapravo flert
“Dobro je da je ova priča izazvala takve kontroverze jer nas je još jednom sve lijepo podsjetila što je zapravo prvotno značenje flerta – obećanje seksa bez ikakve garancije.” – Toni (40)
Konačno pričamo o lošem seksu
“Sviđa mi se što je žena ovako maestralno pristupila ovako kompleksnoj temi intimnog i emotivnog odnosa te što je konačno netko progovorio o lošem seksu. Sorry dečki, ali netko vam je ipak trebao reći što se sve vrti u našoj glavi – od straha prilikom ulaska u auto do razgovara s fiktivnim dječakom o vašim lovačkim pričama.. Što se Roberta tiče, nije mi tako spooky lik kakvim ga mnogi doživljavaju. Da nije bilo onog neugodnog ponašanja u bircu možda čovjek ne bi puknuo.” – Marina (33)
Dokaz da život piše najbolje romane
“Eto dokaza da život piše najbolje romane, jer navodno je ovu priču doživjela Alexis Nowicki koja je čitajući Cat Person primijetila da ima previše sličnih detalja s njenom neugodnom pričom – djevojka iz malog mjesta, studentski dom, kino, tetovaža, kapa od zečje dlake pa je o cijeloj ludosti i ona napisala esej za magazine Slate koji je također postao viralan.” – Matej (42)
Video: Canva
