‘Gospon profesor, kaj vas nije sram što lepite to po zidovima na ulici?’ Tim se riječima davnih dana, negdje u sedamdesetima, obratio policajac Vladi Marteku, hrvatskom konceptualnom umjetniku, profesoru književnosti i filozofije, kada ga je ulovio da po zagrebačkim zidovima lijepi poruke sumnjivog sadržaja – ‘Čitajte Mallarméa’, ‘Čitajte Rimbauda’…
Onkraj razuma i ne previše ispeglano, pliz!
Uostalom, tko će policajcu u kasni sat objašnjavati da to što radi nema veze s vandalizmom, politikom pa ni anarhizmom jer je njegov aktivizam više tranzitne naravi i da on fizički izvodi ono što je mladi Arthur Rimbaud davnih dana zamislio, prije nego što se zauvijek oprostio s riječima i prešao na šverc, droge i komplicirane ljubavne veze – da će pjesništvo biti iznad svega, a pogotovo iznad materijalnih dobara, bilo da je riječ o uvezanoj zbirci pjesama, novčanoj svoti koju pjesnik dobije, nagradama kritike i publike. Nešto što se živi, što je neuhvatljivo, često onkraj razuma, ne previše ispeglano, nego puno sjena pa i manjkavosti koje umjetničko djelo na kraju čine tako intrigantnim i životnim.
Poezija na fasadama: Žrvljotine magazin
Četrdesetak godina kasnije, u doba kada se poezija dobro sakrila ili prilagodila ekranima, gurajući sve više stvaratelja u self-made smjeru samizdata, stihovi su se ponovno pojavili na zagrebačkim zidovima. Doduše, nešto sramežljivije, bez intervencije policije. Na prvi pogled ‘zidne novine’ naslova Žrvljotine magazin, na kojima su bilingvalno isprintani stihovi hrvatskih pjesnika uz koje ide i crno-bijela fotografija, toliko su se stopili sa starim fasadama zgrada, starim stotinama godina, dodatno popucalima u potresu, da je teško bilo zapaziti da je riječ o pjesničko-aktivističkoj intervenciji u urbano tkivo grada.
O emotivnoj priči koja je svoju publiku odlučila potražiti – ne u knjižari, ne preko agenta, ne na ekranima niti preko PR agencija, nego jednostavno na zidu. Pa tko u prolazu obrati pažnju, tko ovlaš podigne pogled s mobitela, tko sanjari gledajući oko sebe kao da prvi put vidi svijet možda na tren i zastane… No kao u svakom detektivskom romanu i poezija objavljena na zidu imala je svoju adresu – Instagram profil @zvrljotinemag – pa je na tren zaživjela i kao naš #current mood na ekranu.
