domaća umjetnička scena

INTERVJU S KIPARICOM DEŠOM VLAHUTIN: „Minimalizmom se dolazi do srži“

Kristina Stakor
13.08.2023.

Deša Vlahutin dubrovačka je kiparica s londonskom adresom koja svoje minimalističke skulpture temelji na zakonima matematike i glazbe

Dubrovačka kiparica Deša Vlahutin ima specifičnu estetiku minimalističkih skulptura bazičnih geometrijskih tijela poput kvadra i kocke, kojima stvara skulpture temeljene na matematičkim zakonima, prvenstveno Fibonaccijevom nizu.

Spoj glazbe i matematike

Glatke površine metala, kamena ili drveta savršeno su pročišćene, zatvorenih formi, ali s elementima pokreta unutar njih. Svoju inspiraciju pronalazi u matematici, ali i glazbi:

Matematika je sastavni dio kreiranja skulptura. Oduvijek me fascinirao zlatni rez, a Fibonaccijev niz je vrlo čest u serijama skulptura. Projekt spajanja matematike, skulpture i glazbe, o kojemu sam dugo razmišljala, ostvario se u Londonu, u aukcijskoj kući Bonhams.

Imala sam sreću da se sve poklopilo i tako je nastala izložba gdje su bili izložene skulpture nastale primjenom Fibonaccijevog niza, sveučilišni profesor matematike je imao kratko izlaganje kojim je široj publici na zanimljiv način približio taj princip, a muzički duo (klavir i klarinet) je izveo par skladbi inspiriranim Fibonaccijevim nizom. Glazbu slušam uvijek, posebno kad radim – najčešće klasičnu, ali i jazz, rock, ovisno o raspoloženju“, kaže nam Deša.

Foto: Privatni arhiv

Minimalizam

Njezine radove odlikuje minimalizam u kojem naizgled nema traga ljudske ruke ili djelovanja.

Minimalizam je čista forma kojom se dolazi do srži. Uklanjaju se viškovi, detalji koji odvlače pozornost. Djela tako postaju monolitna bez obzira na to koje su veličine. Što je forma čišća, to je manje mjesta za bilo kakve greške. A to je vrlo teško postići.

Često u izradi zatvorim oči i prstima ‘gledam’ formu jer oko zna prevariti, pa dodirom tražim nepravilnosti. Skulpture izrađene u metalu ili plemenitom drvu dajem na izradu meštrima koji su vještiji i iskusniji od mene da se postigne savršena forma. Upravo uklanjanje tragova ljudske ruke u nastajanju skulpture je jedna od glavnih karakteristika minimalizma, a koji nastojim primijeniti na svim skulpturama.

S nagovještajem pokreta unutar skulpture ipak se malo odmičem od ‘pravila’ čistog minimalizma. Gotovo uvijek su to kvadrati ili pravokutnici koji izranjaju iz svojih okvira i u tom momentu se događa pokret, nagovještaj dinamike u inače statičnoj formi“, objašnjava ova autorica svoju filozofiju i proces stvaranja.

Foto: ALH

Ipak, kada je riječ o modi i stilu života nema toliko „strogi“ pristup ni asketsku estetiku:

„Minimalizam u drugim aspektima života? Možda u stilu odijevanja. Volim klasiku u modi, šminki, frizuri i nakitu. S druge strane, moj karakter je daleko od minimalizma. Po tom pitanju sam prava Mediteranka, puna emocija koje ne skrivam.

Budućnost

Uzevši u obzir umjetnički stil koji „negira“ ljudsku ruku i temelji se na znanosti, nismo mogli zaobići ni temu sveprisutne umjetne inteligencije.

Umjetna inteligencija? Goruće pitanje… Vjerujem da mislim kao većina: nije mi svejedno. Ne volim misliti o budućnosti u kojoj smo sve više dehumanizirani. Apsolutno sam za napredak, strojevi nam olakšavaju život, ali ga nikako ne bi smjeli ‘preuzeti’.

Danas se može instalirati aplikacija AI generator i eto “umjetničkog djela”. Tako je prije nekoliko godina slika nastala u potpunosti umjetnom inteligencijom prodana na aukciji u kući Christie’s za 432 000 dolara. To djelo je u punom smislu riječi umjetno, a ne umjetničko kakvo bi trebalo biti. Zastrašujuće i tužno.“

Foto: ALH

Deša Vlahutin Dubrovčanka je s londonskom adresom koja spaja najbolje od ta dva svijeta:

„U London sam došla s obitelji prije sedam godina gdje je suprug kao diplomat dobio mandat. Mandat je završio, a ja sam ostala u Londonu s djecom koja pohađaju jako dobre škole i upravo je to razlog ostanka. Oboje su u srednjim školama, bliži se fakultet, oboje znaju što žele pa se ostanak u Londonu nametnuo kao logično rješenje. London je grad pun mogućnosti, različitosti i života. Krećem se u umjetničkim krugovima i često se razgovara o umjetnosti, a to itekako utječe na moje stvaralaštvo. Ali Dubrovnik je vječna i neiscrpna inspiracija.“

Izlagala je i u Londonu, a trenutno se njezini radovi mogu vidjeti i u Cavtatu u hotelu Supetar u sklopu inicijative Supetart zbog čega je, kako kaže, presretna.

Foto: ALH

„Uvijek rado izlažem u rodnom gradu i te izložbe su mi posebno drage. Tako će mi i izložba u hotelu Supetar uvijek imati posebno mjesto u srcu, prvenstveno zbog prve kolaboracije sa Shpiglom i iznimno profesionalnom art menadžericom Petrom Horvatović. Zahvaljujući stručnom i susretljivom timu hotela Supetar i profesionalizmu Shpigla izložba se postavila i otvorila s iznimnom lakoćom. A djela odabrana za izložbu su se odlično uklopila u prekrasan ambijent hotela.“

Foto: Eva Kraljević

A kad su u pitanju budući projekti? „Radim već duže vrijeme na jednom interesantnom projektu o kojemu ćete, nadam se, u skoroj budućnosti sve doznati. Samo ću reći da je riječ o i dalje prepoznatljivoj formi, ali ovaj put uvodim ‘dječju razigranost’ i mnoštvo boja u malim formatima.

Naslovni vizual: Eva Kraljević

Pročitaj više

Venecija je uvijek dobra ideja, a sve do jeseni pravi je raj za ljubitelje umjetnosti. Naime, Bijenale umjetnosti po 60. put došao je u jedan od najljepših svjetskih gradova – Veneciju. Traje do 24. studenog 2024., a umjetnički direktor ove impozantne postave, Adriano Pedrosa, predstavlja izložbu pod nazivom “Stranieri Ovunque – Stranci posvuda”. 60. Bijenale […]

Kad ste zadnji put posjetili Leipzig, Pariz, Madrid, Berlin ili Beč? I kako birate svoje destinacije? Sigurno imate više svojih kriterija baš kao i ja. Trenutno se veselim city breaku u Beču gdje ću vjerojatno posjetiti Albertinu ili Hundertwasser i, naravno, uživati u atmosferi grada. No sada vam donosim nekoliko sjajnih prijedloga izložbi koje će vas nadam se inspirirati za vaše sljedeće putovanje.

BOOTYLICIOUS:

Kako se najsnažniji mišić na našem tijelu koji je godinama bio korišten za zabavu, seksualizaciju, ponižavanje i vrijeđanje drugih, u zadnje vrijeme prometnuo u simbol otpora i osnaživanja, otkriva nam Heather Radke, autorica knjige ‘Butts: A Backstory’

Kako su se Sinéad O’Connor, Michael Hutchence i George Michael usprotivili svojim izdavačkim kućama i izborili za svoj autentičan glas, bilo da su željeli progovarati o umjetničkim slobodama, društvenim nepravdama, kritizirati glazbenu industriju i društvo, razvrgnuti nepovoljne ugovore ili otkriti nove glazbene stilove

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.