Možete li zamisliti ‘Zgodnu ženu’ bez Julije Roberts, ‘Titanic’ bez Leonarda DiCaprija, a ‘Kuma’ bez Marlona Branda i Ala Pacina? Teško, ali tko to kaže da ti filmovi ne bi bili podjednako uspješni, ako ne i uspješniji s drugom glumačkom postavom? Priznajemo, pomalo bahat pristup, no i mi bismo ga primjenjivali da se možemo pohvaliti da smo izračunali formulu za filmski blockbuster, vrijednu 200 milijuna dolara.
Ovako, preostaje nam samo to da zavidimo dečkima koji se skrivaju pod pseudonimima Mr. Pink (bivši odvjetnik) i Mr. Brown (menadžer rizika), posuđenim iz Tarantinovog filma ‘Reservoir Dogs’ i da brojimo dane kada će im netko upasti u londonsku tvrtku i hakirati tu čarobnu formulu s kompa. Srećom, pa postoje i neki pristojniji dečki od hakera, kao što je Njujorčanin Malcolm Gladwell (autor knjige ‘Točka preokreta’) koji su to učinili umjesto nas. Pa ne kaže se uzalud – tko prvi nanjuši trend, njemu lova! Uostalom, kakva je to tajna ako jednog dana ne iziđe na vidjelo, pa makar i parcijalno?
Kada algoritam tvrdi da je Tom Cruise nebitan faktor?!
Ako ste filmska zvijezda ne čitajte dalje, jer ovo su vaši posljednji dani slave! Iskoristite ih do kraja! Naime što, nakon što je kompjuter u vlasništvu tvrtke Epagogix godinama prežvakavao na tisuću faktora isto toliko scenarija te do najsitnijih detalja secirao filmske priče, tipa koju boje kose ima glavna glumica, jede li sushi ili ćevape, kojim dijalektom priča, koliko se kila udebljala ili smršavila, stanuje li u brlogu ili u iznajmljenoj vili, prolazi li kroz moralnu krizu i u kojem trenutku te hoće li na kraju trčati za taxijem ili potonuti na dno mora, konačno je ispljunuo zaključak da su priča i mjesto radnje daleko bitniji od toga glume li u filmu Tom Cruise ili Julia Roberts! Još točnije rečeno – ako promijenite lokaciju, to će vam donijeti duplo više love (ili uštede) nego da promijenite glumca!
Kako prijeći prag i ući u društvo blockbustera?
Dakle, ukoliko ubuduće želite prijeći američki prag od 50 milijuna dolara i ući u razred blockbustera, više ćete paziti na to hoćete li snimati film na selu ili u gradu i kakav je zaplet, nego hoćete li zvijezdu platiti k’o pet putovanja u svemir i natrag! Uostalom, zar i Spielberg ne kaže uvijek da je tajna svih njegovih uspješnih filmova samo u dobroj priči. Uostalom, da je Sydney Pollack poslušao hladni glas razuma tvrtke Epagogix i malo bolje proučio savjete Mr. Browna za ‘Prevoditeljicu’, koje mu je dvojac ispisao na 38 stranica, sigurno bi zaradio više od 70 i kusur milijuna dolara te ušao u društvo pet filmova koji su najviše zaradili u povijesti filma (Titanic, Gospodar prstenova, Gusari Kariba, Harry Potter i Ratovi zvijezda).
Treba li publiku ‘vući za nos’?
Jeste li uzbuđeni? Trebali biste, jer upravo dolazimo do trenutka kada Mr. Pink i Mr. Brown više ne mogu izdržati teret tajne i žele ju podijeliti s vama. Za početak, potrebno je znati povijest ovog filma i podatak da je njegov porod bio i više nego kompliciran, a gdje je puno babica, tu je i kilavo dijete. U prvoj verziji scenarija prevoditeljica Silvia Broome uspijeva uvjeriti afričkog diktatora da ga je otrovala te da će mu ponuditi protuotrov, samo ukoliko prizna i pokaje se za zlodjela koja je počinio svom narodu. Diktator naravno nema izlaza, priznaje i saznaje da otrov uopće nije smrtonosan.
Pollacku se naravno svidjela ideja o tome da prevoditeljica slučajno čuje o planu ubojstva političara, no isto tako se grozio toga da vuče publiku za nos. Tako naivna ipak nije! Umjesto toga, radije je htio snimiti komercijalni film i to tako da ubaci malo kemije između prevoditeljice i njenog zaštitara. A onda je sve otišlo u krivom smjeru. Zašto?
Kada redatelj radi grešku za greškom
‘Kao prvo, čovjek je imao jedinstvenu priliku da snima u zgradi UN-a, a gledatelj ima dojam da se to moglo snimati u bilo kojoj poslovnoj zgradi na Manhattanu. Nadalje, pogriješio je i time što je početak filma smjestio u neku fiktivnu afričku zemlju – Matobo. Čim smjestite radnju filma u Afriku, možete se oprostiti s velikim brojem gledatelja’, kaže Mr. Brown. (Svaka čast izuzecima kao što su ‘Moja Afrika’ ili ‘Bijeli Masai’!) A ne bi mu naškodilo niti to da je još jednom pretumbao cijeli scenarij i pobacao sve one scene političkih daveža (zato valjda postoji informativni program), a pojačao do daske emocionalni odnos među likovima. Naravno, nitko mu nije savjetovao da od ‘Prevoditeljice’ napravi srcedrapateljnog ‘Tjelohranitelja’, no zato valjda i služe suze, da podmažu bankovni račun, savjetuje komp.
A art filmovi s tragičnim krajem?
Okej, nitko sada ne želi reći da su mogli napraviti još jedan ‘Titanic’, film koji se najviše zaradio u povijesti filma. Ali 200 milijuna dolara je ipak 200 milijuna! No, s druge strane, zar je baš sve u novcu? Ako je tako, sretni smo što se nitko nije dosjetio rastavljati filmove na ovaj način prije stotinu godina, jer to onda znači da ne bi bilo ni filmova s tragičnim krajem. ‘Opet krivo’, smiju se naši analitičari. ‘I ne podcjenjujte naše metode! Naravno da ne uzimamo prilikom svake analize scenarija jedno te istu ciljanu grupu! I nama je jasno da se jedan Pasolini ili Bergman obraćaju drugoj publici nego Spielberg ili Lucas. Pitanje koje nas u ovom slučaju zanima glasi – je li neki artistički film s mračnim krajem doprijeo do baš svih kino posjetitelja koji vole umjetničke filmove ili ne?
Paralelni svemir bez Toma Cruisea
“Isto tako, mi ne želimo reći da bi ‘Top Gun’ bez Toma Cruisea bio podjednako uspješan. Možda bi zaradio i puno manje, no nas ponovo zanima nešto drugo – zar bi taj film zaradio baš toliko manje u odnosu na to koliko je Tom Cruise puno zaradio?” Nakon godina proučavanja zakonitosti uspješnog blockbustera ljudi iz Epagogixa sa sigurnošću mogu reći da dobar film bez velikih zvijezda može daleko više zaraditi od onoga s razvikanim glumačkim imenima. Jer, ako je istina da je film bijeg od realnosti, u neke druge svjetove, kako ćete se saživjeti s likom, ako cijelo vrijeme trajanja filma razmišljate koliko je točno Angelina Jolie posvojila djece i je li se Nicole Kidman podvrgnula tretmanima botoxa, zar ne?
Uostalom, možda je došlo vrijeme da se veliki studiji prestanu brinuti o tome da osiguraju sve što žele velike zvijezde. Naravno, da ne želimo da nitko završi s nogom u gipsu ili ne daj bože dobije od vlastitog studija otkaz kao Tom Curise, no zar nije važnije osigurati svoju tvrtku od toga da 120 milijuna dolara utučete u film, a na kino blagajni zaradite samo 80 milijuna dolara? Još uvijek vrtite glavom i proklinjete škrta Ministarstva i privatne sponzore? Pogledajte statistike! I one nam govore da u prosjeku tri od četiri hollywoodska filma ne uspiju pokriti svoje troškove.
Nego, ima li kakvih instant savjeta za sve one filmaše iz siromašnijih zemalja koji ne žele spašavati film samo uz pomoć zvijezda i stilista? Ima, kažu prognozeri, koji se i sami ne prestaju čuditi zašto usamljeni otoci nisu dovoljno iskorišteni. (Mini šalabahter – pet projekata koji su na najbolji način iskoristili lokacije: ‘Grimizna plima’, ‘Lawrence od Arabije, ‘Izgubljeni’, ‘Survivor’, ‘Brodolom života’ i ‘Oslobađanje’.) Utjeha za kontinentalce, navodno nisu loši ni zatvori, budući da super funkcioniraju kao zatvorena kulisa. Isto tako, ovog trena možete zaboraviti na proučavanje tržišta i spekuliranje što prolazi u kojoj zemlji. Pa prolaze samo univerzalne teme. Hm, moramo priznati da proučavajući ove statistike, sve više i više čeznemo za malim nezavisnim filmovima koji prkose svim ovim analizama…
