Točno 30 godina otkako je izdala svoj debitantski album, i 6 godina nakon što je izdala album ‘Utopia’, Bjork se vratila, kao i svaki put dosad, odjevena u novo ruho. Ova glazbenica koja od svog prvog pojavljivanja na glazbenom nebu pomiče granice – ne samo u glazbi, nego i modi, ali i svakom drugom obliku umjetnosti, ne prestaje nas fascinirati svojom osobnošću. I ovoga puta ima za reći puno važnih stvari, o novim pjesmama i albumu te svemu što je inspirira (ovoga su puta gljive važan dio priče), a iako je čista genijalnost od koje je satkana nešto što je mnogima već odavno poznato, sve što joj želimo je da i neka njezina pjesma osvane u kakvom Netlixovom hitu poput onog ‘Running Up That Hill’ Kate Bush pa da i neki novi klinci krenu otkrivati zašto je jedna od najvažnijih glazbenica našeg vremena.
Dosada kao inspiracija
Svaki se njezin album značajno razlikuje od onog koji mu prethodi, i onog koji će uslijediti nakon njega, a inspiraciju za nešto potpuno drugačije Bjork najčešće pronalazi u… dosadi! Priznala je da joj nakon par godina turneja i promoviranja istih pjesama s albuma jednostavno dosadi pjevati o jednim te istim osjećajima, pa se uvijek posebno veseli onoj godini ili dvije koje zatim nastupaju i kada uopće nema ideje što bi napravila za sljedeći album, a koje su zapravo njezino najslobodnije i najintuitivnije razdoblje u kojem osluškuje tinejdžera u sebi i prikuplja sve što ju intrigira.
Iskustvo pisanja pjesama voli usporediti s prijateljstvima pa vjeruje da, baš poput njih, nije zanimljivo kada se svode na iste priče kao i prije nekoliko godina ili desetljeća. Dobra su prijateljstva, kaže, ona u kojima ste se potpuno promijenili i tijekom godina prešli na nove teme, održavajući ih svježima i relevantnima. Baš zato se ostavi pisanja pjesme čim počne osjećati da počinje zvučati kao neka njezina starija pjesma ili bilo što drugo što je imala prilike čuti pa je jedino što je na njezinim albumima konstanta njezin glas te prepoznatljiva mješavina elektroničkih i akustičnih elemenata.
Mistične gljive kao glavna tema albuma
Na novom albumu ‘Fossora’ gljive su glavna tema. I ne, nije riječ ni o kakvim ludim gljivama, već o gljivama na koje svi pomislimo kada čujemo tu riječ. Ona u njima prepoznaje naš neurološki sustav i potrebu za samoizlječenjem, a jednako je fascinirana njihovim izgledom, njihovom energijom te nekim nevjerojatnim pričama poput one da su u Černobilu ili drugim mjestima gdje su se dogodile nuklearne katastrofe, upravo gljive prvi organizmi koji su ponovno počeli rasti. U ekološkoj krizi s kojom smo suočeni, kaže, vidi puno nade u gljivama i važnosti u ljudima koji ih proučavaju.
Obrisi njezinog posljednjeg albuma nastali su kada je prije 5 godina izgubila mamu pa je tako ‘Fossora’, za razliku od prethodnog albuma koji se bavio bijegom od stvarnosti i fantazijom, miljama udaljen od obitelji, korijena ili svakodnevnih stvari, duboko introspektivan i okrenut ka svim onim spoznajama do kojih dođemo zavirujući u najdublje dijelove sebe. Nastao je usred pandemije i karantene kada je jedino putovanje koje je bilo moguće bilo ono u dubinu nas samih.
Život u Reykjavíku
Iako je živjela i u Londonu i New Yorku, priznaje da joj nije nimalo teško pao ostanak na Islandu za vrijeme najstrožih mjera, kao i da se život njezine obitelji u to vrijeme nije osobito razlikovao od njihove uobičajene svakodnevice prije pandemije. Za nju je život u Reykjavíku način da ga živi stvarnije no drugdje i jako je sretna što joj je sve nadohvat ruke, od predstava, kina, do kava s prijateljima. Život je tamo, kaže, toliko opušten i spontan da se ni ne organizira stvari unaprijed, a danas pogotovo nema osjećaj da žrtvuje sve ono što bi mogla raditi u velikim gradovima jer, za razliku od neka, na Island danas stižu mnoge izložbe, kazališne predstave i koncerti.
‘Covid partyji u mojoj glavi’
Nekoliko je pjesama na njezinom novom albumu začinjeno frenetičnim gabber (hardcore techno) ritmovima, a inspiracija joj je stigla iz urnebesnih Covid partyja koje je znala organizirati u svojoj glavi, zamišljajući krug od deset ljudi (koliko je bilo dopušteno mjerama) kako se tiho druže, vrlo opušteno, i odjednom ustaju i plešu jednu minutu prije nego što ponovno sjednu. Kuća u kojoj bi se nalazili tako bi postala klub na jednu minutu, prije nego bi se svi razišli i otišli svojim kućama zbog policijskog sata. Ta, nauho neobična ritmička struktura, za nju je bio svojevrsni groteskni humor kojim kao da se rugala samoj sebi, ali, kao i uvijek, upakiran u ukusnu slušnu poslasticu.
I ‘Fossora je začinjena suradnjom s ostalim glazbenicima, a otkrila je da joj je pozivanje kolega da svojim vizijama i dodacima u njezine pjesme dodaju nešto svoje jedan od dražih dijelova stvaralačkog procesa. Tako je od Kasimyna s Balija dobila desetak beatova kojima je dodala još par svojih i ubacila ih u pjesme. Iako, kaže, sve na albumu može biti prilično strogo i disciplinirano, vrlo je oslobađajuće i lijepo dopustiti drugom izvođaču da slobodno reinterpretira vaše pjesme. Kada su remiksi u pitanju, ne postoji točan ili pogrešan način, i to je ono što smatra prilično uzbudljivim. Koliko god bio zastrašujući, onaj trenutak neizvjesnosti pred svaki novi album smatra vrlo bitnim. Tko će joj se pridružiti na idućim glazbenim putovanjima i u kojem će je smjeru neki novi album odvesti, priznaje da trenutačno ne zna, ali i da ne želi znati jer bi, kaže, inače bilo jako dosadno!
