Prije par dana „svijet se izliječio“, a „cijela generacija dobila je ono za čim je žudjela“ ako je suditi po komentarima koje su ljudi ostavljali na viralni video Davida Beckhama u kojem bivše Spajsice plešu na vlastiti hit na 50. rođendanu Victorije Beckham.
Taj je nostalgični moment ujedinio sve milenijalce i vratio ih u osnovnoškolske dane kada su u svojim sobama osmišljavali koreografije na „Wannabe“ i ostale singlove i instant podigao razinu serotonina. A taj fenomen ima i znanstvenu podlogu koju su psiholozi nazvali neuralna nostalgija.
Što je neuralna nostalgija
Zvuči ironično da je glazba uz koju smo s 14 godina plakali dok smo prolazili kroz sve faze puberteta i promjena raspoloženja danas može izmamiti osmijeh na lice (ili jednu glasnu karaoke sesiju u autu). Ali upravo to sugerira studija psihologa Fredericka S. Barretta i Petra Janata sa sveučilišta u Kaliforniji još su 2016. otkrili da je mozak osjetljiviji na zvukove koji bude nostalgiju, primjerice glazba koju smo slušali u djetinjstvu ili ranoj mladosti. U svom su istraživanju došli do zaključka da je glazba koja izaziva nostalgiju podražava više centara u mozgu od one koja ne budi nostalgiju te su tako ilustrirali način na koji se mreže mozga za nagrađivanje i regulaciju emocija uključuju tijekom doživljavanja složenih emocionalnih iskustava potaknutih glazbom.
Ipak, trebalo je proći nekoliko godina prije nego što su znanstvena otkrića zaživjela i u popularnoj kulturi, točnije, na društvenim mrežama. Hešteg #neuralnostalgia postao je viralan na TikToku i brojnim milenijalcima donio znanstvenu potvrdu zašto se slušajući pjesme s prijelaza tisućljeća osjećaju ponovno živima, dok većinu aktualnih hitova doživljavaju kao pozadinsku buku.
Vatromet u mozgu
Psihoterapeutkinja Nikki Roy na svojim je profilima na društvenim mrežama ovaj fenomen opisala laičkim riječima i kategorizirala ga kao način za nošenje s teškim situacijama, stresom i lošim raspoloženjima, jer slušanje i pjevanje pjesama iz naših formativnih godina aktivira naš premotorni korteks, prefrontalni korteks, sinkronizira naše neurone i pokreće emocije ili slikovitije: „stvara vatromet u našem mozgu“.
@nikkiroy.collection #stitch with @Chelsie Ashley ♬ original sound – Nikki // Real ? Mental Health
„Kada prvi put čujemo pjesmu, ona stimulira naš slušni korteks i pretvaramo ritmove, melodije i harmonije u koherentnu cjelinu. Odatle, naša reakcija na glazbu ovisi o tome kako s njom komuniciramo. Pjevajte pjesmu u glavi i aktivirat ćete svoj premotorni korteks koji pomaže u planiranju i koordinaciji pokreta. Zaplešite i vaši će se neuroni sinkronizirati s ritmom glazbe. Obratite pozornost na tekstove i instrumente, i aktivirat ćete svoj parijetalni korteks, koji vam pomaže da prebacujete i održavate pozornost na različite podražaje. Poslušajte pjesmu koja pokreće osobna sjećanja i vaš će prefrontalni korteks, koji čuva informacije relevantne za vaš osobni život i odnose, krenuti u akciju“, objasnio je detaljnije Mark Joseph Stern za Slate.
Jer glazba je jedna od tih rijetkih pojava koje potiču snažnu emocionalnu reakciju i tako stimuliraju oslobađanje serotonina, oksitocina i dopamina zbog kojih se osjećamo dobro, osobito ako slušamo neku omiljenu, već zaboravljenu stvar.
Zato puštanje starih CD-ova ili sastavljanje nostalgične liste na streaming platformama može imati terapeutsko djelovanje, umiriti nas, pomoći nam da se osjećamo bolje. Pa nas zanima – koje su to stvari na vašoj feel good playlisti?
Naslovni vizual: Spice Girls video; animacija Canva