IZLOŽBA FOTOGRAFIJA PETRE SLOBODNJAK: Kako je Pešča, kvart na periferiji, odjednom postala tako popularna na Instagramu

Ksenija Foretić
04.06.2023.

U vrijeme kada smo svi zagledani u ekrane mobitela, Petra Slobodnjak je odlučila osloboditi fotografije iz digitalne memorije i odati počast samozatajnoj Peščenici s kojom se družila punih petnaest godina

Kvart u kojem živimo oblikuje nas, ostavlja mentalne tragove dok pratimo raster ulica u dolascima i odlascima, prolazimo kroz tragove nastajanja i nestajanja dijelova arhitekture, pratimo vizualni otisak sudbina i priča stanovnika. Svojevrsnu odu kvartu stvorila je fotografkinja Petra Slobodnjak, pažljivo bilježeći detalje samozatajne Peščenice. Svoje je šetnje predstavljala na Instagram Storyjima, iznenađena i sama brojem pratitelja koji je rastao.

A onda je digitalna priča jednog dana naprosto ušetala u Galeriju Cekao u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb gdje je fotografkinja na prostoru od 18 metara izložila sve svoje šetnje pod nazivom WELCOME DEAR FRIENDS TO YOUR MORNING PEŠČA NEIGHBOURHOOD TOUR!

‘Pešča je sentiment i dirljiva anomalija’

„Neposredno prije mog preseljenja prijatelj je popodnevno ispijanje kave završio konstatacijom da je ovo posljednji put da se vidimo na Pešči. Kroz mene je prostrujala nelagoda, pa sam otresito negirala njegovu izjavu. Opravdao se rekavši da ćemo dolaziti, ali da neću imati peščeničku adresu. I imao je pravo. Pešča je sentiment i dirljiva anomalija s kojom sam se družila od prve godine fakulteta. Petnaest godina. Moj dio kvarta bio je poznat po nekad izuzetno prometnom željezničkom koridoru, bivšem Istočnom kolodvoru, po Zagrebačkim transportima. Po industriji. Sada je to prostor čekanja koji, dok ne otkrije svoje novo lice, živi život periferije u neposrednoj blizini centra Zagreba.  

Instagram Story kao digitalne novine jednog osebujnog kvarta

Povod za ture po Pešči bile su šetnje sa psom Argusom unutar granica trapeza koji zatvaraju neke od žila kucavica zagrebačkog prometa (Heinzelova, Branimirova, Donje Svetice i Vukovarska). Jutra su služila za čeprkanje po vlastitim mislima uz ispijanje kave na kolodvoru bez pruge i dokumentiranje impresija mobitelom te njihovo dijeljenje na društvenim mrežama u obliku Instagram i Facebook Storyja. Forma Storyja dostupna je samo 24 sata, pa su objave postale digitalne dnevne novine jednog osebujnog kvarta. Početak i kraj ture bili su naznačeni tekstom ružičaste boje u fontu koji platforma Instagram dozvoljava. Preseljenjem, peščeničke šetnje dobile su svoj epilog”, izjavila je Petra.

Odu naizgled neuglednom kvartu umjetnica doista stvara majstorskom rukom. Iza Petre su godine rada kao slobodnjak, nezavisni profesionalac, ali i nagrade. Za projekt DISPLACEMENT Planinska 7 dobila je godišnju nagradu za mlade umjetnike ULUPUH-a te nagradu za mlade umjetnike Ivan Kožarić koju dodjeljuje Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Grad Zagreb kojom je spomenuti rad postao dio je fundusa MSU.

U vrijeme kada smo svi zagledani u ekrane mobitela, Petra Slobodnjak odlučuje osloboditi fotografije iz digitalne memorije i dati im printano obličje, motivirajući publiku da digne pogled s ekrana, usmjerava šetnje grafičkim ritmom, poput notnog zapisa. Ako svaki kvart ima neku svoju unutarnju glazbu, u svojim šetnjama Petra ju otkriva. i, baš kao u Instagram Storyju na kraju šetnje galerijom komunicira s publikom, ispraća ih pozdravom:

THANK YOU FOR
WALKING WITH ME!

Fotografije: Petra Slobodnjak

Pročitaj više

Što to ima pjesma Movin to the Sun francuskog DJ-a Hugela, a koja je osvojila srca i tijela svojih slušatelja?

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

DOSTA JE „NAJBOLJE VERZIJE SEBE“:

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.