DNEVNIK ŽIVOTA

‘IZVJEŠTAJ GENERACIJE’ DALIBORA ŠIMPRAGE: Knjiga nakon koje više nijedna obljetnica mature neće biti ista

Aleksandra Orlić
04.02.2023.

Sorry, ali ovo nije još jedna knjiga o izgubljenoj generaciji, iako je svaki novi lik u ovoj zbirci kratkih priča barem duplo neobičniji, da ne kažemo luđi od prvog…

Nema generacije koja za sebe ne misli da je baš ona najizgubljenija u svemiru jer je, eto, prvi put u povijesti tako hrabro raskrstila sa starim pravilima prethodnih generacija i očekivanjima koja nas samo pritišću i tlače te se hrabro otisnula na otvorenu pučinu kako bi se izgubila u ludostima i nedaćama života, kao što nema tog pisca koji ne smatra da je izraz – ‘knjiga o izgubljenoj generaciji’ najveći mogući kompliment koji može dobiti. No Dalibor Šimpraga, istinski kroničar zagrebačkih urbanih mitova i autor knjiga uz koje smo odrastali (‘Kavice Andreja Puplina’ i ‘Anastasia), nije jedan od njih.

Iako je upravo njegova posljednja zbirka kratkih priča tako paradoksalno puna izgubljenih likova – susjeda koje žive kao boemi (do četrdesete godine nisu radile ni dana, a staž im ide), bivših frendova iz škole koji cijeli dan posvećuju tome kako paralelno furati sa šest žena (dok istodobno planiraju i sedmu), patoloških lažljivaca koji će napraviti sve za akademski uspjeh i dobru večeru na jahti te, naravno, lažljivih ljubavnih veza s OKCupida, koje su sve samo ne nevine.

Luzeri, lažljivci i veliki muljatori

Pa u čemu je trik, jer njegov ‘Izvještaj generacije’ ima baš sve potrebne elementi za knjigu o izgubljenoj generaciji. I patnja i ljubavne muke i nesretne sudbine (jer već i papige na grani znaju da su sretni ljudi najdosadniji materijal za knjigu) i dezorijentacija i besmisao dok ispijamo viski i želimo prodati kuću iz snova, zamijeniti ženu, muža, posao?

Odgovor se krije u očištu, mjestu s kojeg Dalibor Šimpraga piše o svojim junacima. S jedne strane glavni pripovjedač ove zbirke priča je i sam uključen u život svojih likova, sjedi s njima u klupi, sreću se na poslu, u susjedstvu, na večerama, na moru, preko mailova… Živciraju ga, intrigiraju, uzbuđuju i vesele. A s druge strane, narator se izmiče od njih kao dalekovidna profesorica u školi koja treba odmak da bi priča dobila smisao i da bi sve svoje učenike i njihove transformacije kroz vrijeme dobro opisala. I to ne kao Gabi Novak, pamteći samo one sretne i lijepe dane, nego miksajući hrabro kao kakav realist koji crta krokije – i ono karikaturalno, i grubo, i bezosjećajno i smiješno.

Bez patetike, molim!

Za razliku od prijašnjih generacija koje su voljele u fokus staviti jednog izgubljenog lika i zumirati ga do besvijesti (primjerice, fascinacija Nicka Carrawaya svojim susjedom Gatsbyjem) ili nekolicinu važnih pojedinaca iz razreda (fantastičan Ferić koji sreće staru ekipu iz srednje na izletu brodom u ‘Kalendaru Maja’ pa vrti paralelno stari i novi film), Dalibor Šimpraga u priči ‘Census’ za svoje kolege iz škole koristi metodu koju je davnih dana popularizirao kultni film ‘Trainspotting’. Opisuje svoje likove suludo brzom izmjenom kadrova – u kratkim, preciznim, gotovo homeopatskim rečenicama koje love bit, ali izgledaju pomalo kao da su ispale iz registra u kojem nema previše mjesta za sentimentalnost, patetiku i sumnjive ispričnice.

A s koliko si prošao u životu?

Kada konačno odložimo knjigu koja se čita u dahu, odjednom nam se pred očima, s tolikim mnoštvom likova koji su prošli kroz našu svijest ubrzanim ritmom, otvara neka potpuno druga perspektiva. Kao kada na društvenim mrežama imamo jedan pokraj drugoga poredane sve profile naših frendova i tek iz suodnosa svih njihovih sudbina, koje se mijenjaju iz sata u sat i ništa nije zapečaćeno (baš kao ni završne ocjene u Klasičnoj), možemo shvatiti da nijedna generacija zapravo nije izgubljena, nego upravo suprotno – potpuno je jedinstvena, žilava i tako svoja u želji da hrabro preživi na otvorenoj pučini života.

P. S. Bojimo se i pomisliti što bi se dogodilo kada biste svojoj ekipi iz srednje nekoliko tjedana prije obljetnice mature zadali challenge inspiriran pričom ‘Census’ – da svatko opiše sebe i svojeg najboljeg frenda na Šimpragin način. U slučaju nereda molimo da zovete dežurnu razrednicu, a ne nas.

Naslovna fotografija: Unsplash i privatni arhiv; kolaž: Tamara Švelić Sabljić

Pročitaj više

Kako suze pretvoriti u ples i smijeh

Ako je istina da heavy-metalci imaju najbolje sentiše, Baby Lasagna je naš favorit jer je uz žestoki ritam upakirao jednu od najtužnijih pjesama o trenutku napuštanja roditeljskog doma, a koji su na nekoj razini očito prepoznali i mladi, ali i njihovi roditelji. Uostalom, nakon Maneskin skandala s čašom na stolu, došao je red da netko nakon pobjede ispusti i iskrenu suzu

Najcool knjižara na svijetu

SLRD izdanja već su odavno stekla kultni status, stoga je bilo logično otvoriti mjesto koje će povezati Yves Saint Laurent naslijeđe i njegovu ljubav prema kulturi i umjetnosti

SERIJA 'FORTUNA'

Jedan potopljeni brod na dnu mora koji čuva blago iz 19. stoljeća i pravna bitka koja nalikuje borbi između Davida i Golijata. Možete li odoljeti ovom zapletu iz serije ‘Fortuna’, čak i ako Stanley Tucci manje izgleda kao opaki gusar, a više kao Amerikanac koji uživa u otkrivanju čari Mediterana

850 ZNAKOVA

Gradska knjižnica Požega svoju uspješnu suradnju s organizatorima poznatog Hrvatskog festivala jednominutnih filmova proširuje pokretanjem književne manifestacije Jednominutna priča oslanjajući se pritom na temeljnu ideju filmskog festivala – formu od jedne minute. Pitanje glasi – imate li sjajnu priču koju biste mogli ispričati u jednoj minuti, točnije rečeno u 850 znakova?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.