U prvom filmu koji je snimljen u doba lockdowna jednostavno nazvanog “Zaključani” Anne Hathaway glumi ambicioznu poslovnu ženu koja zatvorena u svom londonskom stanu doživljava egzistencijalnu krizu i ozbiljno razmišlja da postane umjetnica prije nego što dečka nagovori da ukradu dragulj koji se skriva u Harrodsu jer ‘ona ionako razmišlja u konceptima‘. No je li dovoljno imati dobar, sjajan ili briljantan koncept u glavi čija bi realizacija mogla biti ocijenjena kao umjetničko djelo, pitanje je o kojem je ovih dana ozbiljno razmatrao sud u Kopenhagenu. Istina, slučaj pomalo nalikuje kao da je ispao iz serije “Dobra borba” u kojoj se glavna odvjetnica previše oduševila terapijom čarobnim gljivama. I što uopće danas reći o umjetnosti bez sadržaja?
Prazno platno i tišina umjesto koncerta
Iako je koncept praznog platna, tišine na koncertu ili umjetnika koji su voljeli nestajati već odavno šokirao publiku, u doba brutalnog kapitalizma koji je sav fokusiran na pretvaranje doživljaja, osjećaja i vrijednosti u brojke, izgleda da nema više mjesta za šokove, niti besplatne zabave, a pogotovo one koje se šale s novcem. Naime, prema početnom dogovoru umjetnik Jens Haaning trebao je replicirati jedno od svojih prethodnih djela na kojem je zalijepio godišnju plaću u Danskoj i Austriji u danskim krunama i eurima na dva platna. Međutim, kada su zaposlenici Muzeja moderne umjetnosti Kunsten u danskom Aalborgu otvorili kutije vrlo brzo su ustanovili da su okviri prazni, a da se djelo zove “Uzmi novac i nestani”.
Robin Hood 3.0
“Vjerujem da sam stvorio dobro i relevantno umjetničko djelo koje bi se moglo objesiti na zid”, rekao je umjetnik. Međutim uprava muzeja isprava nije bila sigurna što misliti – je li djelo jako duhovito, hrabro, drsko ili naprosto prepisuje staru priču o Robinu Hoodu i manjem lopovu koji potkrada onog većeg. Jer kada se sve zbroji i oduzme, uprava je shvatila da je na kraju svega autor kojem su iskeširali 66.000 eura za stvaranje djela koje je trebalo sadržavati novčanice, na kraju lovu spremio u svoj džep i odlučio naručitelju dostaviti samo prazne okrive.
Sud u Kopenhagenu morao je tako donijeti odluku o tome jesu li dva djela umjetnika stvarna umjetnost ili su zapravo oblik prijevare i kršenja ugovora. Ne znamo je li dilema bila podjednako teška kao ona ‘biti ili ne biti’, no na kraju je presuđeno da umjetnik mora vratiti novac. No ovdje priči tj. konceptu nije kraj jer i umjetnik tvrdi da ne namjerava vratiti novac jer je muzej putem PR-a s praznim slikama zaradio “puno, puno više” novca nego što je uložio.
A lova za kršenje autorskih prava?
Naime, prema najnovijim informacijama Haaning je tražio odštetu od muzeja jer smatra da su njegova djela na kraju postala viralna i da je time prekršeno autorsko pravo. U tom kontekstu tražio je odštetu u iznosu od 550.000 danskih kruna (oko 73.800 eura), što je sud odbacio. Rado bismo ukrasili ovaj članak umjetnikovim radovima, no ne želimo dodavati nove tužbe na previše strog kopenhaški sud. A koje je vaše mišljenje?
