Svake godine, negdje oko veljače, svijet nestrpljivo očekuje reprizu Nove godine i malo detaljnije upute kakva će biti predstojeća godina. Hoćemo li biti divlji poput neustrašivog tigra, sretni kao svinje ili dobroćudni poput zeca? Ma mogu Kinezi tvrditi što god im padne na pamet i svake godine veliku važnost poklanjati brendiranju neke druge životinje, no zna se tko je jedina vladarica na ovom svijetu, bilo da je riječ o onom stvarnom ili virtualnom. Dame i gospodo, njeno visočanstvo mačka.
Modni uzor: mačkaste oči i catwalk
Želite dokaze? Kada je prije šest godina lansirana prva kolekcija NFT-ova, zna se čije je lice uzeto da bi se variralo u tisućama sličica – CryptoKitties. Kada je modni dvojac Dolce&Gabbana odlučio sudjelovati na prvoj Metaverse modnoj reviji na Decentralandu, zna se tko je nosio digitalne kreacije na catwalku – gospodične mačke. No, ultimativni dokaz da su mačke doista zavladale našom kulturom je i izjava Tima Berners-Leea, čovjeka koji je izumio World Wide Web i koji je na Redditu priznao da je štošta očekivao da će donijeti budućnost interneta, no ono što nije slutio niti u snu je činjenica će na internetu biti toliko mačaka.
U čemu je dakle štos i zašto smo kao društvo toliko opsjednuti mačkama? Je li riječ o onim starim psihološkim trikovima koji kažu da uvijek želimo baš one nedostupne i zabranjene stvari, ali i osobe. A odavno je poznato da mačke itekako imaju svoj svijet. Uostalom, kako uopće objasniti njihovu krajnje samodostatnu narav nego koristeći njihove antipode – pse.
Kako objasniti mačku, a ne spominjući psa?
Brojni stand-up komičari napravili su karijeru uspoređujući upravo mačke i pse pa je tako ispalo da su psići previše privrženi gospodarima i da nas je samo nebo spasilo što još ne koriste mobitele (iako, sudeći prema najnovijim reklamama gdje sami snimaju selfieje, samo je pitanje vremena kada će se i to dogoditi), jer bi nam u suprotnome poslali na stotine emojija. Lopta, kost, slomljeno srce, uplakano lice, a onda velikim slovima poruke na rubu živaca – GDJE SI????, KADA ĆEŠ SE VRATITI?????, ZAŠTO SI ME OSTAVIO?????? Uostalom, ima nešto u onome što se kaže – da psi imaju vlasnike, a mačke osoblje,
No za razliku od njih, mačke su stalno negdje i tko zna što rade – vježbaju jogu, pilje u sunce, seksaju se, padaju na glavu s dvadesetog kata, reinkarniraju se u jednom od svojih 9 trenutnih života… I normalno je da smo postali opsjednuti selfiejima s mačkama. Pa naprosto si lud od sreće kada je napokon sretneš! Ili možda kao u drevnim kulturama, želiš od nje preuzeti neke osobine koje ti fale. Na primjer, sposobnost da se izgubiš i švrljaš, ne vežući se previše za materijalne stvari.
Kako je jedna preuhranjena maca postala simbol Barcelone
To je naime lekcija koju sam jako dobro usvojila u Barceloni, gradu koji je upravo jednu sretnu i preuhranjenu mačku odlučio uzeti za svoj simbol. Naime, otkada je vijeće grada kupilo 1987. godine ovu gigantsku skulpturu mačke od kolumbijskoga kipara, poznatu i kao El Gato, maca je 15 godina nonšalantno lutala ulicama Barcelone u potrazi za stalnim mjestom.
Prvo se smjestila u Parc de la Ciutadella, u neposrednoj blizini zoološkog vrtu u Barceloni. Zatim je skoknula do Olimpijskog stadiona jer joj je vjerojatno nedostajalo pravih izazova i vježbi rastezanja, da bi se nakratko zaustavila na malom trgu iz srednjovjekovnih brodogradilišta sluteći da tu ima dobre ribe. Konačno se 2003. godine skrasila na kraju ulice Rambla del Raval gdje i danas strpljivo trpi sve te naporne turiste koji joj se penju na leđa i fotkaju.
Kultni kafić kojeg je obožavao i Picasso Els Quatre Gats
Postoji li neka tajna veza između mačaka i svih onih znatiželjna duha, pitala sam se tražeći hlad ispod mačkinog repa. Uostalom, nisu u Barceloni bez veze nazvali svoj najpopularniji kafić (kombinaciju bara, kabareta i hostela, a gdje je i Picasso prvi put izlagao) – Els Quatre Gats. Iako je ovo kultno mjesto inspirirano pariškim kafićem Le Chat Noir, činjenica je da izraz ‘četiri mačke’ u Barceloni znači – nekoliko vrlo posebnih, da ne kažemo baš osebujnih ljudi. Čitaj – oni koje zapravo ne možemo svrstati ni u jednu ladicu pa ih zovemo autsajderima.
Glavna junakinja Perišićevog romana
A svi jako dobro znamo kako na kraju završe autsajderi? Toliko su cool, hrabri, neobični, jedinstveni da se na kraju o njima pišu romani, crtaju grafiti i snimaju pjesme. Naime, u svojoj zadnjoj knjizi ‘Brod za Issu’ Robert Perišić nas vraća u antičku povijest otoka Visa, a za glavnu junakinju koja nas vodi na tako daleka putovanja bira upravo jednu mačku. Prema Perišićevoj teoriji mačke su u današnjem vremenu doista pravi dokaz neovisnosti, individualizma i slobode jer se za razliku od recimo drugih životinja, pogotovo jednog magarca, koji također igra važnu ulogu u ovome romanu, nikada nisu dale staviti u službu drugoga, a kamoli porobiti.
Naše pitanje sada glasi – jesu li dakle mačke daleki uzor koji želimo slijediti – postati još slobodniji, hrabriji, neovisniji, fleksibilniji (poznato je da su mačke jedna od rijetkih životinjskih vrsta koja je sposobna za sve vrste prilagodbi ovoga svijeta) ili su one naprosto naša slika u zrcalu koja nam se sviđa jer je tako dobro razumijemo. Kao što vidite, odgovor i dalje tražimo. Stoga, draga brkata prijateljice, ako se slažeš, kimni dvaput. Ili barem pomakni brk.
Naslovni video: Shutterstock
