Knjižnica Božidara Adžije je u travnju 2021. godine povodom Noći knjige pokrenula novi program „PP – Preporučili su, pročitajte“. Zbog tada nepovoljne epidemiološke situacije i nemogućnosti organizacije programa u svom prostoru, Knjižnica ih je preselila u virtualni svijet. Narodne knjižnice poticajna su sredina za razvoj i promicanje kulture čitanja i pismenosti, stoga ovaj program nudi preporuke za čitanje prema izboru osoba iz kulturnog i javnog života. Oni daju kratak osvrt na knjigu koja je u nekom trenutku života njima bila važna. Na taj način Knjižnica doprinosi ostvarivanju ciljeva Nacionalne strategije poticanja čitanja. Gledanost i reakcije korisnika su bile jako dobre pa je program ušao već u četvrtu godinu te su do sada objavljene 143 video preporuke. Video preporuke objavljuju se dva puta mjesečno, a prate i razne manifestacije vezane uz knjigu i čitanje kao što su Mjesec hrvatske knjige ili Noć knjige.
Videozapisi su objavljeni i na Facebook stranici Knjižnice Božidara Adžije KGZ – Knjižnica Božidara Adžije () te na YouTube kanalu Knjižnica grada Zagreba. Uredništvo: Iva Džambaski, Ivana Sabljak, Marija Žurić
*na Facebook stranici Knjižnice Božidara Adžije svakodnevno se objavljuju preporuke, a dio ovih preporuka objavljen je u sklopu programa informatora Knjižnice “Odabrano za vas”.
Preporuka Ive Džambaski
Marlen Haushofer: ‘Zid’
Marlen Haushofer je bila jedna od austrijskih najpoznatijih književnica poslijeratnog doba. Zid je njezin treći i najuspješniji roman, filmski i kazališno predstavljen publici, koji nam pokazuje zašto razdoblje magičnog realizma nazivamo „magičnim“. Spletom okolnosti glavna protagonistkinja s nekoliko domaćih životinja završi iza Zida, potpuno odsječena od ostatka svijeta koji ju je, iznenada i neobjašnjivo, stavio u prisilnu izolaciju nakon katastrofe svjetskih razmjera. U njenim dnevničkim zapisima očituje se radikalna kritika civilizaciji podržana nevjerojatnom transformacijom protagonistice te odbacivanjem društvenih normi i potpunoj prilagodbi robinzonskom načinu života. Njezina izolacija nije prikazana kao kraj svijeta već početak jednog novog, drugačijeg, lišenog modernih težnji. Protagonističin unutarnji monolog nam do kraja ove uzbudljive priče ne otkriva njezino ime iz nevjerojatnog razloga: ono nije bitno kada si jedina osoba na svijetu i kada te zapravo nitko ne može njime zazvati.
Larry Tremblay: ‘Pod krošnjom naranče’
Pod krošnjom naranče impresivan je roman nagrađivanog kanadskog autora Larryja Tremblaya. Postavljen je na kazališne daske, a potom postao jedna od najuspješnijih kazališnih predstava u Kanadi. Radnja je smještena u ratnu zonu neimenovane zemlje Bliskog istoka čiji su se stanovnici, u ovom slučaju jedna sasvim prosječna obitelj, našli između dviju zaraćenih strana. Ovaj fantastičan roman pred roditelje dvojice braće blizanaca stavlja izrazito bolan „Sofijin izbor“ – koji od njih će preživjeti, a koji biti poslan u nametnutu samoubilačku misiju? Uz jasnu antiratnu poruku, roman dočarava strahote koje djeca ratom pogođenih područja nose sa sobom cijeli život. Knjiga se čita u jednom dahu a ostaje s čitateljem još dugo…
Preporuka Marije Žurić
Renato Baretić: ‘Pričaj mi o njoj’
Fotografiju na omotu prvog izdanja romana „Pričaj mi o njoj“ iz 2006. godine koje je objavio zagrebački AGM snimio je sam pisac Renato Baretić. Fotografirao je valove prilikom izleta čamcem po Jadranu. Okrenuo je vodoravnu fotografiju u okomit položaj i u valu vidio lik žene. Samo joj je malo popravljen nos jer bi inače izgledala kao Oliva mornara Popaja. Iza ove lijepe fotografije na naslovnici krije se priča o „ženskom Siniši Glavaševiću“, heroini koja je nestala u ratnom vihoru u Hrvatskoj. Njezin suprug odgaja njihovu kćer ranih devedesetih u nesigurnom okruženju i pokušava živjeti dalje. Jer život je neumoljivo krenuo dalje. Kako nastaviti egzistirati u gradu u kojem te svi poznaju i očekuju od tebe odanost tolikoj žrtvi, u gradu u kojem žive njezini roditelji? Ima li se on pravo ponovo zaljubiti? Što ako je ona ipak još živa? Pročitajte ovaj roman, sigurno ćete pričati o njemu!
Robert Međurečan: ‘Domovina to go’
Iz domovine, koja ostaje sve praznija, početkom dvijetisućitih godina odlazi se trbuhom za kruhom u inozemstvo. I sam je pisac ovoga romana, čovjek koji je s 22 godine prodao gitaru, kupio pušku i devedesetih branio domovinu, na vlastitoj koži iskusio odlazak na rad u Njemačku u pedesetim godinama svoga života. Boravio je u sličnom smještaju, skromnom susretištu raznih kultura, vjera i teških sudbina, u kojem boravi i glavni lik romana – „bauštelac“, po zanimanju profesor hrvatskoga jezika i književnosti, nezapošljiv na neodređeno u Hrvatskoj i opterećen tragičnom pogibijom supruge i sina. Pisac iz prve ruke daje odgovore na pitanja svoj rodbini i prijateljima gastarbajtera: kako su se osjećali prvog dana boravka u inozemstvu, prve noći u tuđem i ničijem krevetu, kako izgledaju slobodni vikendi? Jesu li svi njihovi emocionalni problemi iz prošlosti pošli s njima ili su ostali u domovini?
Na neka pitanja koja su ponijeli sa sobom upravo u pečalbi dobivaju odgovore. Susreću zemljake koji ih pamte iz starog kraja, koji znaju njihove priče, (pre)poznaju se dobro „naše oči iste“ na ulicama Dublina, Corka, Berlina ili u ovom slučaju Münchena. U roman je utkan i epistolarni dio koji nas vraća u tridesete godine 20. stoljeća u trenutak jačanja hitlerovske ideologije i nameće pitanje: je li povijest zaista učiteljica život i jesmo li mi tako loši učenici? Uz to dodajte još i prstohvat kriminalističke priče i jedna epizoda CSI München je pred vama. Münchenski Horatio Caine ima, naravno, hrvatske korijene. Zasladite te teške priče s malo ljubavi, jer u novim sredinama prepoznaju se i neke vrlo različite oči, i lako čitljiv, ali nikako lak četvrti roman Roberta Međurečana „Domovina to go“ čeka na čitatelje u domovini i u inozemstvu. Roman je vrlo filmičan, kao i svi romani ovog pisca u kojem se skriva i scenaristički talent.
Preporuka Ivane Sabljak
Borivoj Radaković: ‘Ne plači, dušo’
„Uvijek pišem o onome što me zanima, a zanima me ono što se neposredno događa oko nas u vremenu u kojemu živimo“. – Borivoj Radaković
Borivoj Radaković, nagrađivani književnik, nakon romana ‘Hoćemo li sutra u kino’, vratio se pričama. Bravurozno pisanu zbirku priča ‘Ne plači, dušo’ objavio je nakladnik V.B.Z. 2021. godine i ona uistinu pripovijeda o duši. Duši u urbanoj sredini, duši koja stari, duši koja žudi, koja voli, ili duši kojoj je potrebna pažnja. Nadasve o duši koja želi biti slobodna.
U vremenu već obojenom tjeskobom epidemije Covida-19, radnja se zbiva u Zagrebu, pomalo sivom i umornom, a Radaković se i u ovom tekstu potvrđuje kao jedan od njegovih najboljih poznavatelja – kako grada tako i jezika kojim se služe njegovi stanovnici. ‘Ne plači, dušo’ je neobična knjiga, prepuna humora i groteske, bolesti i vitalizma, ali i kritike naše suvremenosti. U deset priča i jedan poetsko-prozni fragment – svojevrsni epilog, Radaković se suvereno bavi svojim opsesivnim temama: zauzimanjem za slabije i obespravljene, za marginalce. Piše o nasilnicima u tramvajima, na ulicama i domovima, o jednom piscu posmrtnih govora, ljubavi starije žene i mlađeg muškarca, o usamljenicima, o starosti, demenciji i smrti.
Možda je najtipičnija priča ove nove Radakovićeve zbirke ona nazvana „Promatrač svijeta“ jer u njezinom glavnom liku donekle „vidimo“ i samog autora koji, poput u toj priči oživljenog lika, promatra svijet, čudi mu se i smije, očajava i kritizira ga te uporno u njemu traži barem malo sreće, ljubavi i osmijeha. Zaključno mogu reći da Radaković piše iznimno pitke i aktualne priče prepune humora i groteske, bolesti i vitalizma, ali i kritike naše suvremenosti.
Naslovna animacija: Canva
