PUTOVANJE ISPOD KOŽE

KREATIVNI IKONOKLAZAM ZLATANA VEHABOVIĆA: ‘Kada prestaje unutarnja logika djela, i motiv postaje banalan?’

Aleksandra Orlić
09.04.2023.

Ciklus slika Zlatana Vehabovića ‘Atlas manjeg svijeta’ nas je toliko zaokupio, pogotovo slike ‘Aurige ili delfskih kočijaša’, da smo jednostavno sjeli u fiktivnu kočiju i zamolili autora da nas povede na putovanje kreativnim umom te otkrije koji se to unutarnji mehanizmi kriju iza njegovih radova

‘Vidjeh…’ Upravo tom riječju započinje svako od sedamdeset poglavlja sjajne knjige ‘Atlas bojažljiva čovjeka’ austrijskog pisca i putnika Christopha Ransmayra, a koja se odvijaju u najrazličitijim dijelovima svijeta – Brazilu, Maroku, Islandu, Novom Zelandu, Grčkoj, Mauricijusu, Kini, Austriji, Nepalu… S druge strane planeta, slikar Zlatan Vehabović je svojom velikom izložbom ‘Atlas manjeg svijeta’, koja je nedavno održana u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, dokazao ne samo da je moguće putovati puno dalje, nego i puno dublje.

Uostalom, to je bila i prvotna ideja. Zlatan Vehabović ući će u duboku prošlost muzejskih spremišta, zaroniti pod epidermu fundusa Muzeja za umjetnost i obrt, odabrati radove koji mu nešto govore, pokušati prodrijeti u zakone unutarnje logike te uspostaviti dijalog sa svojim sadašnjim idejama i kreativnim mislima.

Rezultat je 30 sublimnih slika i slojevi nataloženih kolaža koji doslovce, kao što kaže i samo ime filma, plutaju pred našim očima ‘sve u isto vrijeme’ te nas prate i dugo nakon izložbe. I što nam je drugo preostalo nego zamoliti autora da nas povede kočijom iz drevnog proročišta Delfi na kreativno putovanje djelima, a koje će također započeti jednim klasičnim ‘vidjeh’…

Zlatan Vehabović o slici Aurige

Cijeli ciklus radova započet je jednostavnom idejom – mogu li stvoriti slike koje će govoriti o meni od materijala koji sa mnom nema nužno nikakve veze? Zamolio sam vodstvo Muzeja za umjetnost i obrt da mi ustupe digitalnu arhivu svoga fundusa, a kopajući po njemu, pokušao sam doći do vlastite selekcije artefakta koji će u konačnici biti radni materijali za moje slike

© Zlatan Vehabović, Auriga, 2020.

Princip kolažiranih elemenata ima određeni potencijal koji mi se svidio, a to je da natjera oprečne prizore da međusobno koegzistiraju unutar zadanog formata. Bilo je neke ohole zabave u suprotstavljanju fotografija, primjerice, devetnaestostoljetnog interijera s postindustrijskim smetlištem, no fer je reći kako veći broj testiranih kompozicija nije preživio inicijalnu fazu i došao do same izvedbe u slici.

Zašto sam odbacio principe satire ili ironije

Upravo na tom tragu, iako su takve usporedbe znale biti zabavne, nisam se htio povoditi za prizorima koji bi združili elemente po principima satire ili ironije kao navedeni primjer. Moja misija bila je adresirati formalne probleme slike poput kompozicije i boje, iako je katkad sadržajni dio, to jest ono prikazano, odnio primat nad samim likovnim elementima. No vratimo se na primjere kroz slike. 

Gdje se krije ‘točka raspadanja’?

Dva motiva delfskog kočijaša Aurige nastala su kao testni modeli za cijeli ciklus, radovi na kojima se kalila sama likovna metodologija te kao takvi nisu dio zbirke muzeja. Pitanja s kojima sam krenuo odnosila su se na ideju da u svakom radu nalazimo nekoliko specifičnih vizualnih određenja koji čine njegovu unutarnju logiku. Kojim vizualnim alatom je ta logika stvarana? Ako neke od gradbenih elemenata oduzmemo samom motivu, u kojem će trenu doći do njegove točke raspadanja – trenutka kada unutarnja logika prestaje, a motiv postaje banalan i običan? Ima li svoj DNK ili neki drugačiji osnovni element po kojem će svaki motiv ogoljen do same srži i dalje emanirati svoj specifični sukus?

© Zlatan Vehabović, Auriga # 2, 2020

Uzurpirani helenistički sklad

Auriga je specifičan u svojoj krutoj vertikali koja ga je definirala. Helenistički osjećaj sklada i jednostavnosti kojim ta skulptura odiše bila je polazišna točka u mojoj interpretaciji. Odredivši u startu usku vertikalu formata i same pozicije figure u njemu, stranim kolažnim elementima uzurpirao sam sklad. Vođen ranijim pitanjima tražio sam rub zasićenja ne napuštajući logiku sklada dane kompozicije. 

Testiranje dogmatskih principa

Takav kreativni ikonoklazam korisna je metoda testiranja dogmatskih principa u vizualnoj kulturi. Najbolje učenje izlazi iz dekonstrukcije kao što će svako dijete kad-tad osjetiti živu želju za rastavljanjem TV-a ili smartphonea u želji da demistificira magiju pokretne slike. Slično je i s potrebom u mom umjetničkom procesu – shvatiti unutarnje mehanizme sklada

Osobno vjerujem kako su pitanja sklada u umjetnosti, dizajnu i, štoviše, kompletnom ljudskom djelovanju elementarno vrijedna i neodvojiva od ljudske želje za spoznajom i smislom. U konačnici, često je slučaj da slikam kako bih sebi nešto razjasnio. Pri tome je, naravno, proces beskrajno zabavan. Na svu sreću.

Naslovna fotografija: © Zlatan Vehabović, Auriga, 2020.

Pročitaj više

intervju

Ne trebamo biti arhitekti kako bismo znali da su građevine mnogo više od skupa kamena, cigle ili betona – one su utočišta, škole, uspomene i simboli društva u kojima nastaju. Upravo to osvještava dokumentarna serija „Betonski spavači“ koja je zahvaljujući svom doprinosu arhitekturi nominirana za godišnju nagradu „Viktor Kovačić“ što je odličan povod za intervju s njezinim kreatorima

1000 zašto

U čemu je tajna fetišizma, zašto težimo slavi, koji je smisao života i konačno odgovor na pitanje koje je mučilo i Barbie – zašto uporno padamo na dečke s dugim kosama koji lupetaju po gitari. Sve odgovore možete pronaći u svojevrsnoj enciklopediji suvremenog života – knjizi ‘Intimna povijest čovječanstva’ Theodorea Zeldina, oxfordskog profesora povijesti, a koja je nastala nakon dugih razgovora s konobaricama, služavkama, intelektualkama, inženjerkama, liječnicama, poreznim inspektoricama, policajkama, i mnogim drugima, mahom ženama.

U splitskoj Galeriji umjetnina od 8. lipnja do 28. srpnja renomirana suvremena umjetnica Dubravka Lošić predstavit će dio opusa koji je u širokom rasponu kombinacija tehnika izvedbe, od štafelajnih slika do objekata, izvela u razdoblju od 1986. do 2023. godine.

U utorak, 4. lipnja u zagrebačkom Centru KNAP predstavljen je književni multimedijalni projekt Slavic Soundwalking, kao i lansiranje istoimene aplikacije, a slavlje je uveličao i Pričigin u gostima, čuveni splitski festival koji već 17 godina slavi moć pripovijedanja uživo, te koncert grupe Cry Babies.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.