Prebajkovit si, previše putuješ. Prema teoriji o četiri elementa u nama, reklo bi se da si satkan od samo jednog: vode. Krećeš se rubnim svjetovima koji nisu ni more ni kopno, dimenzijama gatara, kabalističkih znakova, svjetskih urota i ratova. Putuješ od tajne do tajne, srećeš čarobnjake, masone, špijune, ratnike, pokvarenjake, ljepotice, prevaljuješ meridijane, zastao bi samo kad bi neka glava s Uskršnjih otoka progovorila. Kako god napeto bilo, nikad nisi izgubio naušnicu, niti je u pitanje došao tvoj stil. Tvoje bijele hlače ostat će bijele, makar pao s krova u bunar u Veneciji. Tvoj otac, alter ego, doppleganger Hugo Pratt, malo je punašan, mekših je obrisa, ali on nije nacrtan, pa si to može priuštiti.
Tu svaka razlika među vama prestaje. Čak ste i slični, na nekim fotografijama iz Prattovih mlađih dana, kad se tulumarilo, vodila se dolce vita, pjevalo se Pa-parl’americano, americano, americano, whisky and soda e rocchenrolll u zadimljenim jazz klubovima i smijalo se, puno se smijalo nakon svih tih jezivih smrti i rata.
Djetinjstvo u Veneciji
Rođen u Riminiju, nakon prvih deset godina života u Veneciji s djedom, tetama, stričevima, odlazi s majkom k ocu – fašistu u Etiopiju, u kojoj prolazi ranu seksualnu inicijaciju. Toliko ranu, da zgroženoj čitateljici ispadne knjiga iz ruke. Otac je prije ’45 bio mrtav, u afričkom grobu, s nešto drača i brojem kojeg će Hugo nakon puno godina u sentimentalnom putovanju tražiti preko ambasade i naći. Od njega je naslijedio ljubav prema knjigama, pročitao ih je oko dvadeset tisuća, od majke i teta – priče. Njegove su bile slike, što god bi vidio, sve bi nacrtao. Osobito, djevojčice, djevojke, žene.
Na povratku u Italiju, upisuje vojničku školu, jer je besplatna, glumi da je Južnoafrikanac. Oko njega još bijesni rat, posvuda su djevojke, pa tako i Erika, zbog koje završava u zatvoru, mijenja uniforme, 1944. dočekao je u njemačkoj, 1945., prilikom oslobođenja Venecije, u kanadskom je blindiranom vozilu, odjeven u Škota. Venecija je danju bolnica, noću bordel. Zapošljava se u Danieliju, zanimaju ga jazz i ragbi, smišlja predstave za američke vojnike. Putuje: Linz, Pariz, London, Arles, Amerika, Argentina, Honduras, Meksiko, Nikaragva, Gvatemala. Nikada ne prestaje putovati, premda provodi mnogo godina u Argentini, potom u Švicarskoj, stalno se vraća u Veneciju, u Parizu ima stan.
Ni gusari nemaju tako uzbudljiv život
Ako nisam krivo shvatila, jer tko bi ga više slijedio, maskiran u golemo pjevajuće pile, ima svoj bend u Argentini, New Orleans Boys. Upoznaje gusare, njihove prijateljice i kćeri. Trinidat, Tobago, Maroko, Salvatore de Bahia, ženi se i rastavlja, sreće i razdvaja: Anne, Gisele, Gucky, kiromantica Bouche, pa lijepe sestre, čarobnice Dos Santos iz Brazila, Kineskinja iz aviona, koju zove “Welcome Bye-Bye” jer joj ne može zapamititi ime, zgodna žena iz Milana, zgodna žena iz Nice, Anna iz đungle. S jednom od brazilskih sestara dobiva kći Victorianu Aurelianu Glorianu. Imao je šestoro “genetske” djece, a za druge i ne zna. U nekom je plemenu začeo sina, koji i danas živi na starinski način, nikad ne pokazujući zube, jer to je znak agresije.
Vuković & Runjić, 2023.
Prevela: Ursula Burger
Dizajn: Boris Runjić
Možda mačke imaju devet života, ali Corto ih ima više
Hej, taj čovjek i sam kaže da je imao nizove života i to je istina. Možda je legenda da ih mačke imaju devet, ali Hugo ili Corto imaju i više. Vratiju, ključeva, tajni, labirnta. Trijumf s tobom, Corto, počinje sedamdesetih: Pratt je prešao četrdesetu i shvatio da je nezaposlen. Počinju festivali stripa u Lucci, gdje upoznaje Amerikance, Francuze, Kineze, izdavače, crtače. Političan je: oko njega komunisti, marksisti, lenjinisti, trockisti. Militarizam, sindikalizam. Dvije godine šef je stripovskog sindikata, dulje nije izdržao.
Zrelost i slava
Snima filmove, o njemu se snimaju filmovi. U Irskoj, već kao ozbiljan čovjek, misleći na Yeatsa, odlazi u lov na vilenjake: primjećuje da oni preko noći popiju sav viski koji im se ostavi pred vratima. Zovu se Leprikoni. Potom, Švicarska, koju zove Arkadijom. Izložba u pariškom Grand Palaisu. Religija, groblja, kulture, kuhinje. Hugo Pratt, nije bio nitko drugi nego – ti, Corto. Život kao vjetroviti dan na Lidu. Bijela mačka, trilja koja brblja kad ju se upeca, vilenjak, mornar, simboli, tetovaže, grobni timijan (“jer na groblju ima začinskog bilja, to znate”, veli), znakovi s drugog svijeta, mrtvi, živi, kabala, hereza, Lilit, Juda, izdaja Isusa… komešaju se Kelti, Merlin, Votan, Morgana, Odin, Valkire, Nimbelunzi, grčki bogovi…
Svjetovi oko tebe raspadaju se da bi se iznova složili. Snijeg, led, kiša, saonice, strašna lica neprijatelja, topot konja, valovi, sve su to samo arabeske na kartama neke gatare. Susreti služe samo tome da bi nakon njih došli rastanci. Nakon svega – ostaju slike u kvadratićima. One su šifre. Tko u njih uđe, nikada ne umre. U stvari, volim te, Corto.
KUPITE KNJIGU: O želji da se bude beskoristan, Dominique Petitfaux, Hugo Pratt
Milana Vuković Runjić
