Kako je moguće da se čovjek toliko divi ljepoti kose, piše o njoj pjesme, sanjari, potrošio bi brdo love na preparate za rast kose, pripisuje joj kojekakve moći… A onda, kada se samo jedna dlaka iz te bujne grive odvoji i nađe slučajno u kadi – izaziva gađanje, dobro je poentirao Jerry Seinfeld u svojoj knjizi, gdje je valjda okupio sve fore koje nisu stale u seriju. I doista, kada malo bolje pogledamo kako smo se stoljećima odnosili prema kosi, onda je posve jasno da se velika izložba koja je postavljena u pariškom Musée des Arts Décoratifs pod tako jednostavnim nazivom ‘Des cheveux et des poils’ (‘Kosa i dlake’) slobodno mogla zvati i ‘Naš bipolarni odnos prema kosi’.
Skrivanje i sram
I trebala su proći stoljeća da se maknemo od one poslanice apostola Pavla Korinćanima – ‘Ako kosu ne želite pokriti, ošišajte ju’ do tako moćne scene pune oslobođenja kada Lisa u seriji ‘I tek tako’ skida svoju periku u toaletu muzeja i hrabro progovara o odnosu afroameričkih žena prema bujnoj i ‘divljoj’ kosi koju su godinama skrivale ispod perika. No, jesmo li konačno kosu oslobodili svih predrasuda, diskriminacija i upisanih značenja? Ta dovoljno se prisjetiti masovnih prosvjeda žena u Iranu i kako su se žene diljem svijeta solidarizirale činom odsijecanja pramena kose, a koji je izazvala smrt 22-godišnje Kurdkinje Mashe Amini nakon što ju je ”moralna policija’ uhitila jer nije ‘dovoljno čedno’ pokrila kosu.
Od grčke epilacije do francuskih sramežljivih psihoanalitičara
Stoga ova izložba posvećena kosi i dlakama nije samo jedna u nizu dekorativnih izložba koje su namijenjene razgledavanju stilova frizura i kako su se one mijenjale kroz povijest, nego zadire duboko i u društvena, politička te prije svega intimna pitanja. Posebice kada je riječ o ženskim dlakama. Fascinantno je vidjeti grčke zdjele koje prikazuju epilaciju ženskog pubičnog područja i kako su svi prikazi Venera koji su uslijedili bili bez stidnih dlaka. A još više kako je i čuvena slika pod nazivom ‘Porijeklo svijeta’ iz 1886. godine, koju je naslikao Gustav Courbet, izazvala toliko zgražanja da ju je čak i puno godina kasnije psihoanalitičar Jacques Lacan skrivao drugom slikom.
Big hair je ništa naprama XXXL perikama
Ništa bolji odnos nismo imali ni prema dlakama na glavi. Jer kao što su se naši preci užasno sramili što sve te silne dlake na tijelu previše podsjećaju na životinjske pa su se počeli brijati i epilirati, tako smo skrivali i prve znakove starenja, bilo da je riječ o gubitku kose ili prvim sijedima. Uostalom, perike koje uvelike podsjećaju na lavlje grive uveo je u modu upravo Luj XIV. i to nakon što je u mladosti ostao bez kose. A dok su se ženske perike uzdizale visoko, muške su sezale do struka. Ako ste željeli nositi frizuru zvanu ‘Belle Poule’, a koja je često uključivala i teške dekoracije poput vaze cvijeća i modele brodova, morali ste ozbiljno poraditi na držanju, ali i kondiciji.
Sijeda perika u mladosti
No ništa bolji nije bio niti Andy Warhol koji je u mladosti posve izgubio kosu te je počeo nositi perike. S iznimkom, naravno, da je on svojim umjetnim vlasima dao ironijski pomak jer je odabirom sijede nijanse odmah uplovio u vječnu starost, a svojih 400 sijedih perika je nosio do smrti. Uostalom, svaki umjetnik i modni znalac, baš poput Andyja Warhola i Karla Lagerfelda najbolje zna da je bijelu kosu najlakše kombinirati s odjećom, ili?
