Je li modni dizajn umjetnost ili ne pitanje je koje inspirira vječnu debatu. Tako je Elsa Schiaparelli tvrdila da dizajniranje haljine ne smatra zanatom već umjetnošću. Andy Warhol smatrao je da je moda više umjetnost od same umjetnosti. No s tim se ne slažu brojni modni dizajneri. Rei Kawakubo izjavila je da su im ciljevi toliko drugačiji da ih uopće ne treba uspoređivati, a sličnog je stava i Muccia Prada, te brojni drugi dizajneri.
Ipak, neki od njih nadišli su ograničenja svrstavanja samo u jednu kategoriju pa su svoje interese proširili i na umjetničko djelovanje. Yves Saint Laurent smatrao se neuspjelim slikarom, a u slikarstvu se okušao i slavni japanski dizajner Kenzo Takada, slikajući uglavnom autoportrete u karakterističnim kimonima prepunim boja i uzoraka.
Neki su se pak oprostili od svijeta mode kako bi se u potpunosti posvetili umjetnosti, dok su drugi vodili paralelne karijere kako bi zadovoljili svoje ambicije i prezentirali široki raspon svojih talenata.
Helmut Lang
Brojni poklonici minimalizma devedesetih smatraju da je za njega zaslužan modni dizajner Helmut Lang koji je eksperimentirao s materijalima kao što su pamuk, traper, guma te pojednostavio siluete. Svoju je prvu kolekciju prikazao još osamdesetih u Centre Georges Pompidou, a 2005. otišao iz modnog svijeta kako bi se u potpunosti posvetio umjetnosti.
Njegov primarni fokus su skulpture, kod kojih ponovno istražuje materijale koje je koristio i kao modni dizajner. Isprepletenost umjetnosti i mode u njegovim radovima osobito su pokazali oni nastali nakon požara u arhivu: Lang je od ostataka formirao stupove od tekstila. No razlike između njegova pristupa modi i umjetnosti vrlo su jasne, a kao glavnu ističe: „kao modni dizajner gradio sam oko tijela, a sada gradim samo tijelo“.
Tijekom umjetničke karijere surađivao je s poznatim umjetnicama poput Louise Bourgeois i Jenny Holzer, a nedavno i s kolegom dizajnerom Anthonyjem Vaccarellom, kreativnim direktorom brenda Saint Laurent. Za stvaranje svojih skulptura koristio je komade iz ranijih YSL kolekcija. Pa dok fashionistice u nama pomalo užasava pomisao na paranje seksi Saint Laurent komada na komadiće, Vaccarello rekao je da nije vezan za predmete: „Uživao sam u transformaciji komada koji su nekoć imali potencijal postati nešto drugo i koji sada imaju drugi život kao moćna i značajna umjetnička djela koja stvara netko kome se divim otkad pamtim.“
Karl Lagerfeld
Kontroverzni modni dizajner koji je proveo 36 godina kao kreativni direktor Chanela, te čak 54 u Fendiju, ostavio je neizbrisiv trag na modu, što pokazuje i izložba u njujorškom Costume Institute. No usprkos vođenju dvaju modnih divova, Lagerfeld je uspijevao pronaći vrijeme kako bi se posvetio još jednoj svojoj strasti: fotografiji.
“Ono što volim u vezi fotografije jest da hvata trenutak koji prolazi zauvijek i nemoguće ga je ponoviti“, rekao je dizajner.
Tako je Lagerfeld snimao Chanelove reklamne kampanje za svaku sezonu, ali i eksperimentirao s brojnim tehnikama. Njegove umjetničke radove zastupala je Galerie Gmurzynska koja prikazuje i radove umjetnika kao što su Picasso, Leger, Delaunay…
Pred njegovim objektivom našle su se dugogodišnje muze među kojima su Vanessa Paradis, Naomi Campbell, Nicole Kidman, ali i zvijezde poput Pamele Anderson, Benicio del Toro, kao i on sam te brojni modeli, istražujući, osim modnih i teme aktova, arhitekture…
Tom Ford
Slavni dizajner najpoznatiji je postao po spašavanju posrnulog modnog imperija Gucci devedesetih, kada je u modu vratio seksepil i glamur, a sličnu je estetiku i smisao za biznis unio i u brend Yves Saint Laurent te kasnije osobni, Tom Ford.
No prije negoli je odlučio posvetiti se modi, Ford je maštao o filmskoj karijeri, pa je 1980-ih uzeo pauzu na fakultetu i okušao se u Hollywoodu. Ubrzo je shvatio da taj posao možda i nije idealan za njega: premda ambiciozan, bio je sramežljiv i nije se osjećao ugodno ispred kamere. No godinama kasnije, pokazat će da se savršeno snalazi – iza nje.
2006. otkupio je prava za roman Christophera Isherwooda iz 1964. „A Single Man“, a kako holivudski magnati nisu bili spremni „baciti“ novac na debitanta, sam je, od Guccijevih dionica, financirao snimanje. Za ulogu gej sveučilišnog profesora iz šezdesetih koji tuguje zbog smrti partnera angažirao je Colina Firtha, uz kojeg glumi Julianne Moore, a podjednako važna uloga pripala je i fantastičnim interijerima i kostimografiji, iz čega se vide brojni Fordovi talenti. Film nije bio samo vizualno zadovoljavajuće iskustvo, već je pobrao pozitivne reakcije publike i kritike, te nominaciju za Oscara i osvojenu BAFTA nagradu za glavnog glumca.
Tom Ford priznao je da pronalazi (i prikazuje) neke aspekte sebe u likovima, a posebice je to slučaj bio s ulogom Susan koju je tumačila Amy Adams u njegovu drugom filmu „Nocturnal Animals“, temeljenom na romanu „Tony and Susan“. Dizajner-redatelj rekao je da se identificirao s praznim i umjetnim, materijalističkim životom koji živi galeristica u filmu. I njegov drugi film postigao je uspjeh kod kritike i publike, pa se može očekivati da neće biti i posljednji.
A da je novi film izvjestan, otkrio je i sam Ford: „Radim na scenariju knjige za koju sam otkupio prava, ali bio sam prezaposlen – a tijekom pandemije, kao i mnogi drugi, bio sam u šoku te nisam bio pretjerano kreativan. Volio bih kada bi moj odgovor mogao biti ‘Snimanje počinje za dva mjeseca’“, rekao je u intervjuu prilikom objavljivanja svoje druge autobiografije.
Naslovna fotografija: ‘Noćne životinje’ plakat, Tom Ford
