„Nakon napornog dana, najviše volim leći u krevet, upaliti neki true crime podcast i pustiti da me uspava“, priznaje mi prijateljica i nastavlja me uvjeravati zašto bi trebala pogledati najnoviji serijal o serijskom ubojici na Netflixu.
I nisam ni ja nikakva mimoza, pa sam potrošila dane (mjesece?) života gledajući „Zakon i red“ i sve njegove varijacije, uz pokoji true crime i uz permanentnu nedoumicu: kada je ekranizacija (i fikcionalizacija) zločina postala relaksirajuća?
Dobro vs. zlo
U kaotičnom svijetu u kojem živimo, gdje se crna kronika proširila i na stranice rubrika kao što su Politika ili Svijet, treba li nam zaista još zločina pa ih čitamo/slušamo/gledamo prije spavanja? Statistike kažu – izgleda da da – jer se krimići redovito nalaze na top listama najpopularnijih sadržaja.
A za to je puno razloga: krimići mogu biti zabavni, napeti i donose zadovoljštinu. „U stresnim vremenima, kada se čini da zlo pobjeđuje nad dobrim, krimići vraćaju ravnotežu. Ljudi zapravo ne vole ljude koji rade loše stvari i izvuku se. U stvarnosti da, stalno, zbog različitih faktora. Ali u romanima, zlo je kažnjeno, dobri ljudi pobjeđuju, nakon što su riješili zagonetku. I sve je u redu sa svijetom, barem u fikciji“, objašnjava pisac trilera David Baldacci.
Fikcija nam može dati sliku idealiziranog svijeta, onakvog kakav bi trebao (i možda mogao biti), no to bismo mogli naći u svim žanrovima. Ono što krimi romane i slične sadržaje izdvaja jest napetost koju kreira, te uvlači čitatelja koji je implicitno pozvan da sudjeluje u rješavanju zločina i time vraćanju poretka u društvo.
No za žene, kao najčešće žrtve tih zločina, tu je i jedna druga komponenta.
True crime je „girl talk“
„I like scary stories in the morning / And I like them at night / I like the girl talk vibes / They make me feel just fine / I listen to a lot of true crime“, pjeva Penelope Scott u hitu s preko 18 milijuna pregleda na YouTubeu „Lotta True Crime“.
I doista, kad pogledam oko sebe, ali i kad konzultiramo statistike (žensko slušateljstvo true crime podcasta na Spotifyju naraslo je za 16% u 2019.), žene su primarna publika true crime sadržaja kao što su podcasti, serije i knjige. A kao i njihove primarne žrtve, odakle tolika opsesija takvim sadržajem?
Studija objavljena u Social Psychological and Personality Science pokazala je da žene češće od muškaraca konzumiraju true crime sadržaje zbog edukacije i psihološkog aspekta baš zato što su žene češće žrtve zločina o kojima se radi.
Istraživanje je provedeno na gotovo 14,000 osoba kojima su na izbor dana dva krimića – u jednoj knjizi bile su navedene informacije kako pobjeći od napadača, dok druga nije. Više muškaraca se dvoumilo oko odabira knjige, dok su žene većinom birale onu koja će ih poučiti kako pobjeći ubojici. Drugi aspekt te opsesije true crimeom je što čitateljice podučava kako prepoznati potencijalno nasilne muškarce u njihovoj okolini.
I takvo, vrlo jasno objašnjenje u kojem krimić za žene priručnik za preživljavanje djeluje poražavajuće, ali stvari nisu ipak tako dvodimenzionalne i krimi žanr pruža više od edukacije: zabavu, uzbuđenje, napetost, opasnost sa sigurne distance, misterij i zagonetku, a na kraju i katarzu. No uzevši sve navedeno u obzir, možda bismo se trebali zapitati može li postojati takva katarza pobjede dobra nad zlim i izvan okvira fikcije.
Naslovna fotografija: Pexels / Bob Price
