Veliki bijeg ili nova snaga?

PINK POWER: Zašto već godinama živimo u carstvu ružičaste i kako ova boja utječe na naše živote?

Aleksandra Orlić
20.07.2023.

Imate li i vi osjećaj da smo već nekoliko godina zapeli u milenijalskoj pink fazi? Tko je za to kriv i zašto nam svaki dan treba nježna, ali i podjednako snažna doza ružičaste

Kada sam se ovo proljeće zatekla na književnoj rezidenciji u Barceloni jedna od omiljenih aktivnosti mi je bila poslijepodnevno lutanje labirintima starog grada, otkrivanje nepoznatih detalja u malim, skrovitim uličicama, sudaranje s turistima, skejterima, pantomimičarima, prodavačima marama, fotkanje u kontra-svjetlu, sve dok mi se ne zacrni pred očima i ne zavrti u glavi kao djeci koja se voze na ringišpilu pored plaže i ne znaju sići na vrijeme. Upravo iz tog razloga nisam isprva vjerovala svojim očima kada sam u starom dijelu Barcelone odjednom ugledala mini Disneyland – netom otvoreni MOCO muzej koji je doslovce bliještao u pedeset nijansi ružičaste.

Barbie kuća, Disneyland ili muzej suvremene umjetnosti?

Nije li mi sunce prejako udarilo u glavu ili je miris trave prejak na ulicama Barcelone, pogotovo nakon pet poslijepodne? Kada sam skinula sunčane naočale i protrljala oči, ugledala sam neobičan prizor – gomila turista s mobitelima u rukama manijakalno je fotkala pink plakate MOCO muzeja s natpisom ‘In Art We Trust’. Naravno da nisam mogla odoljeti nego sam brže bolje iskeširala dvadeset eura da i ja zavirim u taj obećani svijet umjetnosti koji je već na aerodromu ružičastim plakatima mamio turiste.

Ok, mala laž – nisam to učinila brže-bolje jer red za karte je bio podugačak, a osnivači muzeja (bračni par iz Amsterdama – Lionel i Kim Logchies) su očito znali što rade čim su blagajnu postavili u muzejski shop i nakrcali ga pink suvenirima. Priznajem da mi je srce veselo zaigralo te da sam se barem ekspresno vratila u djetinjstvo. Pink torbe, jastuci, posteri, bilježnice, knjige, termosice, čaše za kavu. Kao da sam konačno ostvarila svoj stari san i ušetala u kakvu Barbie kuću. Doduše, s debelim zakašnjenjem, ali ipak…

Pink umjetnička djela i pink Friday na Instagramu

Ništa bolja situacija nije bila niti kada sam zakoračila u muzej jer prvi eksponat je bila ružičasta rapsodija ‘Metamorfoze’ Nicka Tomma ispred kojeg je opet bio podugački red za fotkanje. A kako stvari stoje, umjetnici su na to i računali jer brojna imerzivna djela i video radovi doslovce su pozivali gledatelje da uđemo u njih, da se izgubimo i naravno – snimimo koji video kojeg ćemo uredno tagirati na Instagramu. Nema veze ako to ne uspijemo napraviti iste sekunde, jer tu je ‘Pink Friday’, dan kada će nas MOCO muzej malim pink objavama podsjetiti na svoje postojanje.

Trebalo mi je nekoliko dana da se spustim s ružičastih oblaka te da osvijestim činjenicu da sam se možda predozirala ružičastom. A još nekoliko tjedana da se i sama zapitam – koliko je ružičaste previše i ne manje bitno – zašto je cijeli svijet već godinama opsjednut pink nijansama. Doslovce, kao da se pokvario svjetski brojač godina pa sada već nekoliko godina živimo u milenijalskoj pink. O čemu je riječ i tko je za to kriv?

Overdose ružičastom

Jedno od prvih objašnjenja je ponudio sam MOCO muzej kada su osnivači u svom programu napisali da žele umjetnost učiniti ‘pristupačnom i razumljivom velikom broju ljudi’, posebice onima koji ‘zaziru od ulaska u muzeje jer neće ništa shvatiti’. A koja će boja plastičnije, i to na svim jezicima svijeta, poručiti da se ljudi ne trebaju bojati jer umjetnici dolaze u miru, noseći ružičastu zastavu?

Znanstveni eksperimenti na temu smiruje li nas ružičasta

Naime, godinama se ružičasta boja vezala uz ženstvenost, ženki princip, nježnost, ljubav i romantiku. A gdje je nježnost, tu je uvijek i velika opasnost da netko pogrešno protumači ovu boju te ju veže uz pasivnost. Baš poput biosocijalnnog znanstvenika Alexandera Schaussa koji je kasnih sedamdesetih u labosu smiješao crvenu i bijelu ne bi li dobio nijansu zvanu Baker-Miller Pink, koju je potom testirao na mornaričkim zatvorenicima.

Razlog? Želio je i znanstveno dokazati ima li istine u tome da ova nježna nijansa u koju su bili obojani zidovi ćelije smiruje zatvorenike. Iako je puno godina kasnije i Kendall Jenner obojila zidove svoje sobe u Baker-Miller Pink ne bi li se smirila, prava je istina da ova boja snižava krvni tlak, malo možda ublažava i otkucaje srca, ali nema stvarnog učinka na ljudsko ponašanje.

Boja za curice?! Malo sutra!

Ništa bolji nisu bili niti poneki sportski timovi koji su, umjesto da vrijedno treniraju i razvijaju pametne strategije, radije po noći bojili svlačionice protivničkog tima u drunk tank pink nijanse kako bi igrači bili manje energični. Tako ih je barem uvjeravao trener Iowe Hayden Fry, koji je diplomirao psihologiju na Sveučilištu Baylor jer je svesrdno vjerovao u patrijarhalne mitove – da će ružičasta soba smetati umovima protivničkih momčadi.

Pink groznica trese birokrate, sportaše i šminkere

Ok, možda nema nekog velikog efekta na naše ponašanje i nikakve šanse da odnesemo pobjedu, ali možda ima na motivaciju da uzmemo olovku u ruke i ispunimo taj vražji upitnik, pogotovo ako je isprintan na nježno ružičastom papiru. Tako su barem 2002. tvrdili Šveđani kada su ustanovili da efekt pink papira pozitivno djeluje na čak 12% ispitanika. No, je li to dovoljno da se pink razlije po cijelom svijet i zarazi sve živo – dizajnere, filmaše, tele-operatere, beauty i fashion industriju te korisnike društvenih mreža i zauvijek iz svijeta ispere onaj gorak okus koji su ostavljali žuti papiri i plave kuverte?

Steve Jobs, čovjek u crnom koji je prvi prepoznao moć ružičaste

Iako se povjesničari filma i dizajna već uvelike svađaju tko je prvi otkrio ovu pink žilu – je li to bila dizajnerica Tracy Jenkins, studentica grafičkog dizajna na Yaleu koja je prva otisnula crvena slova na jeftinom, blijedo-ružičastom papiru ili je to možda bio Wes Anderson koji je 2014. snimio film ‘Hotel Grand Budapest’, pobjedu je zapravo odnio netko treći – Steve Jobs. Genijalac koji je možda u privatnom životu obožavao crno od glave do pete, ali je itekako znao kakav će efekt polučiti roza na gadgetima, a posredno i u našim umovima

Elegantna je, sofisticirana, stylish, izvrsno se slaže s elegantnim trojcem kojeg čine bež, crna i bijela, a još ako je spojite s mekim i oblim rubovima, djelovat će kao neki slatkiš koji nas ekspresno vraća u djetinjstvo, a usput omogućava i put u budućnost prepunu osjećaja lakoće, brzine, nestvarnog, nematerijalnog. Kao da ste upravo ušetali na oblake.

Od millennial pink, zvane i Tumblr pink do Viva Magente

Uostalom, sjećate se evolucije iPoda koji je revolucionirao slušanje glazbe – svaki sljedeći iPod je bio manji i šareniji, a vrhunac se dogodio kada je Apple 2015. predstavio boju za iPhone nazvanu Rose Gold. Godinu dana kasnije Pantone je i službeno potvrdio njenu vladavinu kada je za boje godine proglasio Rose Quartz i Baby Serenity. A otkako su ružičastu za svoj logotip i službene boje odabrali Instagram i Meta, čini se da je pink doista zavladala našim svijetom. Uostalom, gledali ste sjajan HBO dokumentarac ‘Fake Famous’ o influencerima i kakvi su redovi ispred pink walla Paul Smith zgrade u Los Angelesu.

U znaku Barbie boje

Viva Magenta, vijorili su natpisi početkom godine kada je Pantone proglasio boju godine, opet nekoga iz roda velike pink obitelji. Odabrali smo za boju godine optimističnu magentu jer smatramo da bi nam ova boja svima dobro došla, poručili su nam iz Pantonea, a ekipa koja je radila na postprodukciji ‘Barbie’ filma je očito do daske navila hit belgijske grupe Aqua ‘Barbie Girl’ te plešući dovršavala zadnje poslove.

Uostalom i sva svjetska istraživanja nam već godinama govore jedno te iste – da postoji itekakva veza između teških vremena i sklonosti bjegovima u druge svjetove, a posebice u djetinjstvo i nostalgiju. Bilo da je riječ o jednorozima, milkshakeovima, barbikama ili pomalo izblijedjelim nijansama ružičaste koje izgledaju kao da ih je nagrizao zub vremena.

Dajte nam ružičasti kolačić

Uostalom, zašto ne? Možda je Marcel Proust imao svoj madelaine kolačić, a mi danas imamo svoju omiljenu nijansu ružičaste koju smo već odavno pretvorili u Pink Power – od prosvjeda kojima podsjećamo na važnost borbe protiv raka dojke, osvještavanje društvenih nepravda kao što su pink porezi do promicanja prava LGBTQ+ zajednica.

A ono što nas posebno raduje – gotovo stoljeće kasnije otkada je 1918. Ladies Home Journal je napisao da je općeprihvaćeno pravilo ružičasto za dječaka, a plavo za djevojčicu, srušeni su gotovo svi stereotipi. Iako su već odavno znanstvenici dokazali da ne postoji nikakva urođena, evolucijska sklonost ženama da vole ružičastu boju više od muškaraca, tek nas je ovo ljeto pjevač Bad Bunny uvjerio da se i Ken može i treba promijeniti – odjenuvši na sebe hrabro svoju pink Jacquemus haljinicu.

Uživajmo slobodno u boji stoljeća, baš kao što je na plakatu poručila i dizajnerica Tracy Jenkins, koja je prva prepoznala moć ružičaste – For Like Ever. Hm… Možda ona Proust Barbie koja se spominje u filmu uopće nije loša ideja.:)

Video: Canva

Pročitaj više

Kako suze pretvoriti u ples i smijeh

Ako je istina da heavy-metalci imaju najbolje sentiše, Baby Lasagna je naš favorit jer je uz žestoki ritam upakirao jednu od najtužnijih pjesama o trenutku napuštanja roditeljskog doma, a koji su na nekoj razini očito prepoznali i mladi, ali i njihovi roditelji. Uostalom, nakon Maneskin skandala s čašom na stolu, došao je red da netko nakon pobjede ispusti i iskrenu suzu

Najcool knjižara na svijetu

SLRD izdanja već su odavno stekla kultni status, stoga je bilo logično otvoriti mjesto koje će povezati Yves Saint Laurent naslijeđe i njegovu ljubav prema kulturi i umjetnosti

SERIJA 'FORTUNA'

Jedan potopljeni brod na dnu mora koji čuva blago iz 19. stoljeća i pravna bitka koja nalikuje borbi između Davida i Golijata. Možete li odoljeti ovom zapletu iz serije ‘Fortuna’, čak i ako Stanley Tucci manje izgleda kao opaki gusar, a više kao Amerikanac koji uživa u otkrivanju čari Mediterana

850 ZNAKOVA

Gradska knjižnica Požega svoju uspješnu suradnju s organizatorima poznatog Hrvatskog festivala jednominutnih filmova proširuje pokretanjem književne manifestacije Jednominutna priča oslanjajući se pritom na temeljnu ideju filmskog festivala – formu od jedne minute. Pitanje glasi – imate li sjajnu priču koju biste mogli ispričati u jednoj minuti, točnije rečeno u 850 znakova?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.