Kada je prije mjesec dana konačno emitirana prva epizoda jedne od najiščekivanijih serija godine – “Idol” s Lily Depp Rose u glavnoj ulozi, jedno od većih iznenađenja je bila činjenica da je The Weeknd uspio glavnoj junakinji ukrasti show te da je priča ispričana iz muške perspektive. A kako i ne bi kada je i redateljica Amy Seimetz na početku snimanja, koje se zakompliciralo na svim mogućim nivoima, napustila snimanje.
Submisivne ženske uloge
Za one koji nisu pratili prve epizode serije – glavna radnja se vrti oko svjetski uspješne pjevačice koja se našla u životnoj krizi, jer ne samo da se bori s gubitkom mame, svojim mentalnim problemima nego i okrutnim menadžmentom. A u tom trokutu pakla je naišla i na dečka zlostavljača koji ne samo da iskušava njene intimne i seksualne granice nego joj docira i dijeli savjete gdje god stigne – kakvu bi odjeću trebala nositi, kakve pjesme snimati, kako stenjati ne bi li i publiku uvjerila da se zna seksati kao Donna Summer nego i koja je razlika između kalkuliranog rizika koji nije rizik te onog pravog, a koji bi uključivao na coveru i fotografiju iz njenog seksa skandala.
Kao da smo zapeli u osamdesetim godinama prošlog stoljeća pa se ne možemo oteti muškom pogledu na žensko tijelo koje je godinama dominiralo filmskim, ali i književnim svijetom. Uostalom, još je i spisateljica i feministica Naomi Wolf u knjizi “Mit o ljepoti” davnih dana upozorila na činjenicu da je muški pogled na žensko tijelo toliko dominantan tijekom formativnih godina odrastanja brojnih žena da on uvelike tječe na način kako će žene prikazivati same sebe puno godina kasnije.
Veća zastupljenost na ekranu i ženske perspektive
No, što se promijenilo u zadnjih četrdeset, pedeset godina? Jesmo li se u međuvremenu izborile za veću zastupljenost na ekranu, a posebice za žensku perspektivu na filmu ili je onaj hashtag #Oscarssomale, a koji je trebao skrenuti pažnju na činjenicu da se ženski glas teško prepoznaje, ali i čuje i dalje potreban? Iako je magenta boja godine, ispada da za žene stvari baš i nisu ružičaste u filmskoj industriji jer upravo su stigli najnoviji podaci Centra za proučavanje žena na televiziji i filmu a, oni su vrlo poražavajući.
Nakon pomne analize 2100 likova iz filmova koji su pušteni u distribuciju 2022. ispada da je udio ženskih glavnih likova svega 38%. U 89% filmova i dalje ima puno više muških nego ženskih likova, a u svega 9% filmova postignuta je i rodna ravnoteža u likovima. No tu naravno diskriminacijama nije kraj jer udio afroameričkih žena na filmu je prošle godine bio svega 16,4%. Latinoameričke junakinje su u 2022. godini zabilježile pad u ženskoj zastupljenosti – s 12,8% na samo 7%, a primjetno je i smanjenje ženskih likova azijskog porijekla – s 10% na 6,6%.
Iako se prošlogodišnji Oscari i pojedini projekti, poput recimo serije “I tek tako”, svojski trude ispraviti ovu neravnotežu ispada da je pred nama još itekako puno posla. A jedina kategorija u kojoj žene prednjače je po broju skidanja, jer naravno, režiju su vodili, a kako stvari stoje – i dalje vode većinom muškarci. Čekamo nestrpljivo seriju u kojoj će ženska junakinja instruirati glavnog frajera kako treba uzdisati, što njegov glas govori o njegovoj seksualnosti, a kakvu bi skandaloznu fotografiju trebao staviti na jumbo plakat.
Naslovna fotografija: HBO, Idol