Lutkica ili heroina?

PRAVILO 3 PROBLEMA: Koristi li zapravo ‘Barbie film’ narativnu strukturu drevnih bajki?

Lena Ivanović
06.08.2023.

Ako zanemarimo super zgodne glumce i sve cool i duhovite dijaloge – je li ‘Barbie’ zapravo film o nizu izbora koje svi mi moramo donijeti u životu po sistemu – crvena ili plava pilula? I kako u stvarnom životu savladati tu groznu dilemu između ugodnog i poznatog te onog zastrašujućeg i nepoznatog

Zašto ste zapravo išli gledati ‘Barbie’ film, pitanje je koji su vam mnogi postavili ovih dana. Pa ako ga i niste izravno čuli, vjerojatno ste negdje u mraku kino-dvorane sami sebi zapitali – nisam li možda prestara i preozbiljna za ovaj film ili naprosto prenostalgična. Čitaj – zauvijek zapela u dječjoj dobi. Ili sam iskeširala lovu samo zato da uživam u ljepoti glavnih glumaca ili bi se na ovu investiciju moglo gledati kao na ulaganje u kulturu pa tražiti povrat poreza, jer tko si još može dopustiti da nema mišljenje o najkontroverznijem filmu ljetne sezone, koji se doslovce nazidao ružičast prašine. Naravno, pretpostavljamo da je na ovo jednostavno pitanje moguće dati bezbroj odgovora, pa ipak…

Ajd’ ti riješi 3 problema pa budi junakinja!

Kako stvari sada stoje, ispada da je puno jednostavnija izaći na kraj s pitanjem koje nam postavljaju na izlasku iz kino dvorana – zašto nam se film svidio? Naime, kada su psiholozi, i to oni koji su se specijalizirali za bajke (jer ruku na srce, možete li efektnije nekom pacijentu ukazati ne problem nego uz pomoć starih, pomalo zaboravljenih junaka iz djetinjstva), malo bolje proučili dramaturšku strukturu filma i što iz njega možemo primijeniti na naše živote, ispalo je da je film, usprkos svim postmodernističkim forama i intervencijama, na kraju ipak koristi neke tajne mehanizme drevnih bajki i pravilo koje kaže da svaki junak iz bajke prije happy enda mora riješiti tri problema..

Okej, nije Barbie Ana Karenjina, no i autori su bili svjesni da su sve sretne Barbie sretne na isti način te da bi trebalo ubaciti malo izazova pa tako i glavna junakinja na početku filma treba, baš kao nekoć u Matrixu odlučiti između crvene i plave pilule, pardon – između visokih peta i Birkenstock sandala. Naravno da Baribe bira štiklu pa makar u njoj polomila noge na putu u stvaran svijet, ali ju ubrzo Čudna Barbie podsjeti da štikla uopće nije opcija nego da ju je ponudila samo zato da naivka pomisli da je moguće birati.

Nesretna u poznatom ili sretna u nepoznatom

Dakle, nakon prve dileme – biti nesretna u starom svijetu ili biti sretna nakon što riješi problem u stvarnom svijetu, Barbie se mora suočiti s još dva izazova. Ostati li u kutiji ili ne, a nakon što vrati Barbieland u ženske ruke, glavna junakinja mora donijeti i treću odluku – želi l ostati u Barbielandu ili se uputiti u stvaran svijet.

Naravno da odluka nije nikada laka, tim više jer i svi mi često u životu moramo donositi odluke poput Barbie, posve nebitno na koje se važne korake moramo odlučiti – brak, djeca, novi posao, preseljenje, kaže Bence Nanay, profesor psihologije. S jedne strane imamo dobro poznatu štiklu i situaciju koju možemo sagledati donekle racionalno te popisati sve minuse i pluseve, a s druge strane nas čeka Nedodžija i nemamo pojma kako ćemo završiti, i tu možemo jedino kao Barbie koristiti svoju maštu. Srećom, negdje duboko u sebi znamo da je i kanadski psiholog Jordan Peterson u pravu – jer ako želimo biti istinski sretni i zadovoljni (ok, tu i tamo) moramo se otisnuti u nepoznato more i pokušati ubiti tog vražjeg zmaja.

Pročitaj više

Što to ima pjesma Movin to the Sun francuskog DJ-a Hugela, a koja je osvojila srca i tijela svojih slušatelja?

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

DOSTA JE „NAJBOLJE VERZIJE SEBE“:

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.