Život i smrt, jurnjava i afterlife, slike i skulpture kontrasti su kojima se susrećemo na novoj izložbi Nikole Vrljića u galeriji Trotoar. Nakon cirkusanata iz ciklusa „Cirkus“ i neobične zajednice „Opsade Oza“, umjetnik s „Uzmi sve što ti život pruža 2“ (ili „Cars, Kisses and Afterlife“) u fokus stavlja kosture koji se zabavljaju, podsjećajući na prolaznost života i smrtnost. No ističe, radi se o ironiji.
„Više ironiziram opsjednutost tim temama. Prije svega vlastitu. Dok se tako bavim prolaznošću, prolazi mi vrijeme. No nisam imao plan, moram priznati da je i mene iznenadilo koliko me tema ponijela. Općenito dok radim, ne razmišljam o «temi» osim u smislu vizualnog sadržaja koji me iz nekog razloga vuče. Tek kasnije, s nekom količinom gotovih radova, mogu pokušati shvatiti «o čemu se radi» na način na koji me vi sada pitate. Sigurno nije slučajno. No također je istina da su sva objašnjenja tek naknadni pokušaj verbalizacije.“
Kipar po struci, na ovoj izložbi osim keramičkih skulptura temu razrađuje i kroz akvarele i tuš. Kako pomiriti različite medije i što se to može reći slikom, a ne može skulpturom (ili obratno)?
„Kod figurativne umjetnosti slika je prizor koji vas uvlači u sadržaj, dok je skulptura tijelo u prostoru koje od vas zahtijeva kretanje. Unutar tih okvira, sve je moguće.
Dalje je pitanje mašte – ako možeš nešto zamisliti u određenom mediju, onda se otvara mogućnost da to izvedeš. Problem ‘pomirenja’ dolazi kod postavljanja ovakve izložbe. Kad postavljate radove samo na zid, onda imate prazan prostor, dok kod postavljanja kiparske izložbe raspoređujete radove u prostor, a prazan zid je pozadina. Kad se dvodimenzionalni i trodimenzionalni radovi miješaju, vrlo lako može doći do zasićenja ukupnog prostora.
Jedino je rješenje pronaći dobar ritam koji može aktivirati posjetitelje i zadržati njihovu pažnju.“
Smrt i monotonija
A njegovi radovi u tome uspijevaju. Lubanje i kosturi već su dobro poznati motivi u povijesti umjetnosti koji su kroz različite stilove podsjećali na prolaznost i poniznost. No kod Vrljića ti motivi ne djeluju nužno prijeteći već s dozom humora, malo i cinizma. Pa kakav je zapravo njegov stav prema prolaznosti ljudskog života? Radi li se i o svojevrsnoj kritici suvremenog društva i medijskog prostora u kojem se stalno „pumpaju“ i senzacionaliziraju negativne i katastrofične vijesti?
„Radovi jesu satirični, ali bez mete. Nemam potrebu kritizirati svijet. Moja pitanja jesu ona oduvijek prisutna i uvijek aktualna: kako ne umrijeti! Kako produžiti život i pod koju cijenu? Oslobodimo li život roka trajanja, jesmo li mu tako oduzeli i smisao? Je li uživanje bez kraja monotonija? Ima li ljubavi bez straha od smrti?“
Kako se s tim strahom suočavamo je osobna stvar, baš kao i pridržavanje onoga što sugerira naziv izložbe „Uzmi sve što ti život pruža 2“. A kako to živi sam umjetnik?
„Drago mi je ako je naziv izložbe sugestivan. Ali je, naravno, ironičan. Ne savjetujem nikome ništa, a svakako nemam osjećaj da živim taj moto. Ima li itko? Čini mi se da ga ljudi često sami sebi nameću. Čemu? Ima li išta beskorisnije od toga da želiš da si netko drugi? A opet, svi to želimo. I tako, ganjajući bolji život, gubiš ovaj jedini mogući.“
Za zaključak, morala sam pitati: suvremenom svijetu društvenih mreža, brzih vijesti, umjetne inteligencije, koja je po njemu uloga umjetnika?
„Umjetnici žive u tom svijetu kao i svi ostali. Nije fer očekivati da ga korigiraju.
Mogu eventualno ponuditi kratkotrajno usporavanje, zagradu. Nakon zagrade, rečenica se nastavlja kao da se ništa nije dogodilo, ali mi smo zagradu ipak pročitali.“
Izložba koja objedinjuje 30-ak radova, skulpture (u keramici, bronci i aluminiju) i crteže (u akvarelu i tušu), može se pogledati do 11. studenoga 2023. u galeriji Trotoar, Mesnička 7.
Naslovni vizual: Barbara Šarić
