VENECIJANSKI BIJENALE: Koje paviljone i umjetnike ne smijete zaobići?

Erna Žganjar
18.05.2024.

Venecija je uvijek dobra ideja, a sve do jeseni pravi je raj za ljubitelje umjetnosti. Naime, Bijenale umjetnosti po 60. put došao je u jedan od najljepših svjetskih gradova – Veneciju. Traje do 24. studenog 2024., a umjetnički direktor ove impozantne postave, Adriano Pedrosa, predstavlja izložbu pod nazivom “Stranieri Ovunque – Stranci posvuda”. 60. Bijenale umjetnosti u Veneciji otvoreno je 20. travnja 2024., držeći se produženog trajanja od dobrih sedam mjeseci uvedenog 2022. godine. Time je Biennale postigao rekordan broj posjetitelja u prošlom izdanju: prema podacima organizatora, prodano je više od 800.000 ulaznica.

Tijekom sedam mjeseci središnja izložba, izložbe u nacionalnim paviljonima (“Partecipazioni nazionali”), popratne izložbe (“Eventi collaterali”) i neslužbene paralelne izložbe zajedno čine najveću koncentraciju suvremene umjetnosti u svijetu. Adriano Pedrosa angažiran je kao umjetnički direktor 60. Esposizione Internazionale d’Arte i kustos središnje izložbe. Organizatorica izložbe, rođena u Rio de Janeiru 1965., od 2014. radi kao umjetnička ravnateljica Museu de Arte de São Paulo. Pedrosa je prethodno stekao bienalno iskustvo kao (su)kustos na bijenalima u São Paulu, Istanbulu i Šangaju.

Stranci posvuda

Pedrosa predstavlja središnju izložbu u Arsenaleu i Padiglione Centrale pod nazivom “Stranieri Ovunque – Stranci posvuda”. Naslov je posuđen iz serije radova konceptualnog umjetničkog kolektiva Claire Fontaine i ujedno se vraća na naziv antirasističkog kolektiva u Torinu ranih 2000-tih.

Biennale Arte 2024., objašnjava Pedrosa, usredotočuje se na “umjetnike koji su i sami stranci, imigranti, emigranti, u dijaspori, emigranti, prognanici i izbjeglice – posebno oni koji žive između globalnog juga i globalnog sjevera “zalutali”: Figura stranca povezuje se sa strancem, straniero, estranho, étranger. Stoga će se izložba također razvijati i fokusirati na produkcije sa srodnim temama: queer umjetnici koji su migrirali između različitih seksualnosti i spolova, često progonjeni ili izopćeni. Zatim umjetnici autsajderi koji se nalaze na rubovima svijeta umjetnosti kao i samouki umjetnici i tzv. narodni umjetnici. Također, autohtoni umjetnici koji se u vlastitoj zemlji često tretiraju kao stranci.


Radovi 332 umjetnika i kolektiva predstavljeni su u dva velika dijela središnje izložbe: Nucleo Storico, koji okuplja djela s globalnog juga 20. stoljeća, i Nucleo Contemporaneo. Postoje neke reference na moderne klasike: Frida Kahlo, Diego Rivera, Wifredo Lam, Tarsila do Amaral i Gino Severini. A u odjeljku Arhiva neposluha s video umjetnošću na sučelju između umjetničke prakse i aktivizma, možete pronaći radove slavnih umjetnika kao što su Zanele Muholi i Hito Steyerl. Svakako fokus selekcije je na umjetnicima iz Latinske Amerike, Afrike, Bliskog istoka i Azije koji još nisu bili predstavljeni na Venecijanskom bijenalu i jedva da su bili zapaženi na europskoj umjetničkoj i izložbenoj sceni.


Nacionalni paviljoni

No, nacionalne i regionalne izložbe svakako su važnije za karakter Biennala od središnje izložbe. U stalnim paviljonima Giardina, u halama bivšeg brodogradilišta (Arsenale) i na lokacijama diljem grada pružaju raznolik uvid u suvremeno umjetničko stvaranje u svijetu. Benin, Etiopija, Tanzanija i Timor-Leste sudjeluju po prvi put. Ukupno je ove godine prikupljeno čak 86 nacionalnih doprinosa. Ili barem manje: nastupi Izraela i Irana zasad ostaju zatvoreni.

Koje paviljone ne smijete zaobići?

Australija, SAD, Japan, Egipat, Austrija, Libanon, Nigerija, Etiopija, Estonija i Timor-Leste. Ako vas put dovede u Veneciju preporuka je da ne propustite obilazak deset najboljih paviljona 60. Venecijanske međunarodne umjetničke izložbe 2024. Detaljnije smo izdvojili tri za nas destinacijski najudaljenija paviljona u čijim ćete izložbama i porukama istinski uživati.

Archie Moore, Kith and kin u australskom paviljonu

Sjajna prilika za posjetiti Australiju do koje u umjetničkom smislu stižete za samo nekoliko sati iz Hrvatske. Nema se što zamjeriti odluci žirija Bijenala da australskom paviljonu dodijeli Zlatnog lava kao najbolji nacionalni doprinos 60. Međunarodnoj umjetničkoj izložbi u Veneciji 2024. Neki su možda vidjeli egipatski, britanski ili japanski doprinos, ali nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je instalacija Archieja Moorea izvanrednog intenziteta i estetske kvalitete.

Jeffrey Gibson, The space in which to place me u paviljonu Sjedinjenih Američkih država

Nakon stroge crno-bijele boje australskog paviljona s gotovo svetom atmosferom, pojava SAD-a sa svojom eksplozijom boja daje odgovarajući protuotrov. Ovdje je Jeffrey Gibson (rođen 1972. u Colorado Springsu) kombinirao 23 nova rada (skulpture i slike) kao i video iz 2020. kako bi stvorio šarenu, uključivu utopiju. Gibson preuzima materijale i oblike iz autohtone umjetnosti u Sjevernoj Americi i ažurira ih pop art metodama. Političke i društvene reference konkretiziraju se kroz elemente teksta – obično u vrlo lijepoj tipografiji.

Yuko Mohri, Compose u japanskom paviljonu

U užurbanom japanskom paviljonu, Yuko Mohri (rođena 1980. u Kanagawi) gradila je svoje zvučne sklopove i kinetičke skulpture na licu mjesta tijekom šest tjedana početkom godine, koristeći predmete koje je pokupila na tržnicama oko Giardina.

Grupa radova – Moré Moré (Propusni) – navodno je inspirirana ad hoc mjerama koje osoblje tokijske podzemne željeznice poduzima u slučaju manje štete od vode: svakodnevni materijali, zdjele, posuđe, boce, kišobrani skupljaju vodu koja propuštenu kroz crijeva pokreće udaraljke.

Pročitaj više

intervju

Ne trebamo biti arhitekti kako bismo znali da su građevine mnogo više od skupa kamena, cigle ili betona – one su utočišta, škole, uspomene i simboli društva u kojima nastaju. Upravo to osvještava dokumentarna serija „Betonski spavači“ koja je zahvaljujući svom doprinosu arhitekturi nominirana za godišnju nagradu „Viktor Kovačić“ što je odličan povod za intervju s njezinim kreatorima

1000 zašto

U čemu je tajna fetišizma, zašto težimo slavi, koji je smisao života i konačno odgovor na pitanje koje je mučilo i Barbie – zašto uporno padamo na dečke s dugim kosama koji lupetaju po gitari. Sve odgovore možete pronaći u svojevrsnoj enciklopediji suvremenog života – knjizi ‘Intimna povijest čovječanstva’ Theodorea Zeldina, oxfordskog profesora povijesti, a koja je nastala nakon dugih razgovora s konobaricama, služavkama, intelektualkama, inženjerkama, liječnicama, poreznim inspektoricama, policajkama, i mnogim drugima, mahom ženama.

U splitskoj Galeriji umjetnina od 8. lipnja do 28. srpnja renomirana suvremena umjetnica Dubravka Lošić predstavit će dio opusa koji je u širokom rasponu kombinacija tehnika izvedbe, od štafelajnih slika do objekata, izvela u razdoblju od 1986. do 2023. godine.

U utorak, 4. lipnja u zagrebačkom Centru KNAP predstavljen je književni multimedijalni projekt Slavic Soundwalking, kao i lansiranje istoimene aplikacije, a slavlje je uveličao i Pričigin u gostima, čuveni splitski festival koji već 17 godina slavi moć pripovijedanja uživo, te koncert grupe Cry Babies.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.