Tijekom sedam mjeseci središnja izložba, izložbe u nacionalnim paviljonima (“Partecipazioni nazionali”), popratne izložbe (“Eventi collaterali”) i neslužbene paralelne izložbe zajedno čine najveću koncentraciju suvremene umjetnosti u svijetu. Adriano Pedrosa angažiran je kao umjetnički direktor 60. Esposizione Internazionale d’Arte i kustos središnje izložbe. Organizatorica izložbe, rođena u Rio de Janeiru 1965., od 2014. radi kao umjetnička ravnateljica Museu de Arte de São Paulo. Pedrosa je prethodno stekao bienalno iskustvo kao (su)kustos na bijenalima u São Paulu, Istanbulu i Šangaju.
Stranci posvuda
Pedrosa predstavlja središnju izložbu u Arsenaleu i Padiglione Centrale pod nazivom “Stranieri Ovunque – Stranci posvuda”. Naslov je posuđen iz serije radova konceptualnog umjetničkog kolektiva Claire Fontaine i ujedno se vraća na naziv antirasističkog kolektiva u Torinu ranih 2000-tih.
Biennale Arte 2024., objašnjava Pedrosa, usredotočuje se na “umjetnike koji su i sami stranci, imigranti, emigranti, u dijaspori, emigranti, prognanici i izbjeglice – posebno oni koji žive između globalnog juga i globalnog sjevera “zalutali”: Figura stranca povezuje se sa strancem, straniero, estranho, étranger. Stoga će se izložba također razvijati i fokusirati na produkcije sa srodnim temama: queer umjetnici koji su migrirali između različitih seksualnosti i spolova, često progonjeni ili izopćeni. Zatim umjetnici autsajderi koji se nalaze na rubovima svijeta umjetnosti kao i samouki umjetnici i tzv. narodni umjetnici. Također, autohtoni umjetnici koji se u vlastitoj zemlji često tretiraju kao stranci.
Radovi 332 umjetnika i kolektiva predstavljeni su u dva velika dijela središnje izložbe: Nucleo Storico, koji okuplja djela s globalnog juga 20. stoljeća, i Nucleo Contemporaneo. Postoje neke reference na moderne klasike: Frida Kahlo, Diego Rivera, Wifredo Lam, Tarsila do Amaral i Gino Severini. A u odjeljku Arhiva neposluha s video umjetnošću na sučelju između umjetničke prakse i aktivizma, možete pronaći radove slavnih umjetnika kao što su Zanele Muholi i Hito Steyerl. Svakako fokus selekcije je na umjetnicima iz Latinske Amerike, Afrike, Bliskog istoka i Azije koji još nisu bili predstavljeni na Venecijanskom bijenalu i jedva da su bili zapaženi na europskoj umjetničkoj i izložbenoj sceni.
Nacionalni paviljoni
No, nacionalne i regionalne izložbe svakako su važnije za karakter Biennala od središnje izložbe. U stalnim paviljonima Giardina, u halama bivšeg brodogradilišta (Arsenale) i na lokacijama diljem grada pružaju raznolik uvid u suvremeno umjetničko stvaranje u svijetu. Benin, Etiopija, Tanzanija i Timor-Leste sudjeluju po prvi put. Ukupno je ove godine prikupljeno čak 86 nacionalnih doprinosa. Ili barem manje: nastupi Izraela i Irana zasad ostaju zatvoreni.
Koje paviljone ne smijete zaobići?
Australija, SAD, Japan, Egipat, Austrija, Libanon, Nigerija, Etiopija, Estonija i Timor-Leste. Ako vas put dovede u Veneciju preporuka je da ne propustite obilazak deset najboljih paviljona 60. Venecijanske međunarodne umjetničke izložbe 2024. Detaljnije smo izdvojili tri za nas destinacijski najudaljenija paviljona u čijim ćete izložbama i porukama istinski uživati.
Archie Moore, Kith and kin u australskom paviljonu
Sjajna prilika za posjetiti Australiju do koje u umjetničkom smislu stižete za samo nekoliko sati iz Hrvatske. Nema se što zamjeriti odluci žirija Bijenala da australskom paviljonu dodijeli Zlatnog lava kao najbolji nacionalni doprinos 60. Međunarodnoj umjetničkoj izložbi u Veneciji 2024. Neki su možda vidjeli egipatski, britanski ili japanski doprinos, ali nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je instalacija Archieja Moorea izvanrednog intenziteta i estetske kvalitete.
Jeffrey Gibson, The space in which to place me u paviljonu Sjedinjenih Američkih država
Nakon stroge crno-bijele boje australskog paviljona s gotovo svetom atmosferom, pojava SAD-a sa svojom eksplozijom boja daje odgovarajući protuotrov. Ovdje je Jeffrey Gibson (rođen 1972. u Colorado Springsu) kombinirao 23 nova rada (skulpture i slike) kao i video iz 2020. kako bi stvorio šarenu, uključivu utopiju. Gibson preuzima materijale i oblike iz autohtone umjetnosti u Sjevernoj Americi i ažurira ih pop art metodama. Političke i društvene reference konkretiziraju se kroz elemente teksta – obično u vrlo lijepoj tipografiji.
Yuko Mohri, Compose u japanskom paviljonu
U užurbanom japanskom paviljonu, Yuko Mohri (rođena 1980. u Kanagawi) gradila je svoje zvučne sklopove i kinetičke skulpture na licu mjesta tijekom šest tjedana početkom godine, koristeći predmete koje je pokupila na tržnicama oko Giardina.
Grupa radova – Moré Moré (Propusni) – navodno je inspirirana ad hoc mjerama koje osoblje tokijske podzemne željeznice poduzima u slučaju manje štete od vode: svakodnevni materijali, zdjele, posuđe, boce, kišobrani skupljaju vodu koja propuštenu kroz crijeva pokreće udaraljke.
