Kad se prije nekoliko godina pojavila na svjetskoj sceni, glazbenica Rosalía oduševila je mlađu populaciju svojim visokoestetiziranim spotovima i jedinstvenim izričajem koji spaja suvremenu glazbu i tradicionalno naslijeđe španjolskog flamenca.
Povijest
Flamenco se kao glazbeni i plesni oblik službeno prvi puta spominje u drugoj polovici 18. stoljeća, premda nije sasvim jasno kako je ni kada nastao. Povezuje se s romskim stanovništvom u Andaluziji, a strastvene pjesme, gitara, ritmično pljeskanje i lupanje potpeticama i kastanjetama te ekspresivan ples govore o temama očaja, smrti, vjere, strasti. Pjevač (cantaor) u stihovima spaja legende i svakodnevicu, a plesač postaje njegov protagonist i interpretator.
Prva flamenco kavana otvorena je u Sevilli 1881. gdje su pjevači razvijali svoje vještine u kompetitivnom okruženju, pa su se postepeno pojavili i profesionalni pjevači. Tzv. „flamenco opere“ izvodile su se između 1920. i 1955. u arenama za borbe bikova i kazalištima, a danas se može pronaći i u brojnim privatnim kazalištima, restoranima, barovima…
Nekima od najpoznatijih pjevača i plesača flamenca podižu se i spomenici, a proslavljena plesačica Cristina Hoyos u Sevilli je otvorila i muzej posvećen ovoj glazbeno-scenskoj formi gdje se može doznati više o povijesti same umjetnosti, stilovima, kostimima, scenografijama koje su radili i slavni umjetnici poput Salvadora Dalíja, ali i poslušati autentičan flamenco. Sama umjetnička forma uvrštena je i na UNESCO listu nematerijalne baštine.
Danas
Već spomenuta Rosalíja je svojim pjesmama o ljubavi, ljubomori, strasti, referirala se na noćne klubove, ali i na Lorcu, te uvela mlađe generacije u kompleksan glazbeni univerzum koji osuvremenjuje tradiciju. U međuvremenu, mnogi su se razočarali što je na novom albumu krenula u nekom drugom smjeru, no bez obzira na to, flamenco je „alive & well“.
Flamenco se i dalje izvodi u brojnim barovima i restoranima te dvoranama, i to ne samo kao jeftini spektakl za turiste. Ali može se čuti i kao spontana pjesma na uličnim fiestama. Njegov utjecaj sada prodire i u modu, zahvaljujući posebnoj kolekciji Christiana Louboutina zvanoj Flamencaba koji su inspirirali kostimi plesačica, a čije je zaštitno lice španjolska glumica Rossy de Palma.
Strastvene izvedbe i dramatičan ples ono je što ovu formu čini atraktivnom već stoljećima, jer ne trebamo razumjeti ni riječi, ni dur ni mol da bismo osjetili grč, bol ili veselje koje izvire iz ove glazbe i čini ju apsolutno neodoljivom.