Odrasle smo uz bajke u kojima glavne junakinje na manje ili više lijep način žive u dvorcima. Bile su to priče u kojima je na kraju dobro uvijek prevladalo nad zlom. Danas kada su žene još uvijek na neki način zarobljene u tradiciji i patrijarhatu volim misliti da će jednom ovaj svijet biti uravnoteženiji od samog početka i da će se popularni happy end pretvoriti u happy now.
I tako sam ja u svom sretnom sadašnjem trenutku doskitala u bednjanski slikoviti kraj koji ima prekrasnu prirodu i dobro očuvanu narodnu baštinu – prvenstveno bednjanski govor koji dosta nitko u zemlji ne razumije. Vjerujte mi, radila sam nekoliko godina s Bednjankom. Tog dana sam odlučila posjetiti velebni Trakošćan čiji korijeni sežu u 13. stoljeće, tijekom vremena je promijenio gospodare, a danas je u vlasništvu Republike Hrvatske.
Velebno zdanje s prekrasnom okolinom
Postoje dvije legende kako je dvorac dobio svoje ime. Prema jednoj legendi Trakošćan je ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum), a prema drugoj da su za to zaslužni vitezovi Drachenstein. Pokušala sam naći neku zmajevsku sličnost no nije mi uspjelo, ali uživala sam u stazi koja obavijena stablima vodi do dvorca. Jezero je još uvijek isušeno, pogled je i dalje prelijep. U dvorcu je muzej s nekoliko stalnih postava – od zbirki fotografija, knjiga, oružja, namještaja, slika, posuđa i drugih. Zimsko radno vrijeme dvorca je od 9 do 16 ati, a ulaznica je 7 eura.
Međutim, ono što je mene fasciniralo je izložba fotografija Lekhe Singh pod imenom “Žene koje nose svijet”. Nalazi se izvan utvrde, u njezinom odvojenom podnožju. Autorica izložbe fotografija Lekha Singh putuje svijetom više od 25 godina, fotografira i snima filmove. Na izložbi ćete vidjeti fotografije žena koje prenose ljudsko iskustvo prenapučenih gradova i slabo poznatih dalekih mjesta u kojima vlada neimaština. Lekha u prvi plan stavlja način života ljudi, njihovu kulturu i život mjesta kako bi dočarala njihovu životnu priču.
Moćna izložba kao posveta snažnim ženama
„Putujući svijetom primijetila sam žene koje nose ogroman teret na svojim glavama i ramenima. Prenose drvo za ogrjev, vodu, hranu za stoku i kamenje kilometrima“ – veli Singh. Dugo sam zastala pokraj svake fotografije, ne znam da li zbog toga što volim ovakve teme ili zato jer sam djelomično bila osupnuta viđenim.
Znate li da žene u svijetu prenesu više od 900 milijuna kubičnih metara ogrjevnog materijala godišnje? Dnevno prijeđu desetak kilometra. Dok ih poslijepodnevno sunce žari bosonoge hodaju preko pješčanih dina radžastanske pustinje noseći rižu u vreći na glavi od koje će spremiti jelo svojoj obitelji. Svakodnevni prizori na indijskoj tržnici su žene koje na svojim glavama prenose luk, limun, žitarice, krumpir. Neke prodaju svježe povrće, a druge ga dostavljaju na kućni prag. Na glavi.
Druga žena na polju u državi Madhya Pradesh stavlja u košaru ljute papričice golim rukama i prenosi ih do kamiona za utovar. Zatim dugo stojim pokraj slike žene iz Indije na čijoj glavi su osušeni komadi kravlje balege koji se koriste kao ogrjev za kuhanje večernjih obroka.
Počast ženama kojima iscrpljujući rad lomi leđa i iskrivljuje vrat
Hodam dalje prostorom ostavljajući breme Indije iza sebe i kročim na novi kontinent. Ulazim u Afriku bez dokumenata, a obalom jezera Tanganjike hodaju žene noseći zemljanu posudu na svojoj glavi kako bi opskrbile obitelj pitkom vodom. Ogromnu je posudu lakše nositi praznu do udaljenog bunara, ali napunjena vodom može težiti dvadesetak kilograma.
Gleda me i žena iz plemena Turkana u Keniji koja je isplela košaru još kao mala djevojčica. Nakon što se udala svu svoju imovinu i svoj miraz prenijela je u toj košari iz roditeljskog doma u dom svoga supruga. Druga žena iz plemena Rendille jako daleko prenosi kamen. Izgradit će vrlo jednostavno ognjište s još dva kamena na kojem će pripremiti hranu za svoju obitelj.
Fotografija žene iz Sjedinjenih Američkih Država nastala 2022. godine simbol je svih žena koje su držale i nosile svoju djecu: prošlih, sadašnjih i budućih. Ostale fotografije iz SAD-a se uglavnom odnose na žene u bodybuildingu i njihovu nevjerojatnu fizičku snagu.
Za kraj sam dugo zurila u prazni list, crnu fotografiju, koja odaje počast ženama kojima iscrpljujući rad lomi leđa i iskrivljuje vrat. Pod nezamislivim teretom svaki dan. Ženama koje ostaju nepriznate, necijenjene i često iskorištavane. Onima čiji rad nikada nije zabilježen. Izložba ‘Žene nose svijet’ u Trakošćanu otvorena je do 31. prosinca 2023., ulaz je besplatan, a iskustvo neprocjenjivo.
