‘Osjećate li se kao hrčak koji neprestano vrti jedno te isti kotač i nikako ne možete sagledati situaciju iz druge perspektive’, pita doktor opasnu odvjetnicu Diane Lockhart, koju u seriji ‘Dobra borba‘ glumi Christine Baranski.
‘Želite mi reći da bih se trebala nadrogirati’, pita Diane. ‘Ne, nego samo želim sugerirati da biste možda trebali istražiti i neke druge percepcije. Naravno, uz vodstvo terapeuta’, uporan je liječnik.
Izgleda da Diane nije trebalo dugo nagovarati jer situacija u zemlji je kritična, Trump je odnio pobjedu, a izazovnih situacija na poslu kao u priči pa tako već u sljedećoj epizodi Diane kulerski odgovara da svoj dobar humor može zahvaliti samo psilocibinu. Uostalom, sjajna špica serije dovoljno govori o suludim vrijednostima koje vladaju društvom.
Čarobne gljive za drugu perspektivu
No, je li psihodelija koju konzumenti često doživljavaju nakon konzumacije psilocibina, psihodeličnog spoja koji se nalazi u čarobnim gljivama, doista toliko moćna pa da to više nije ni strogo čuvana doktorska tajna kad se već brže-bolje ugurala i u suvremene serije? Evo, čak je i Google čarobne gljive uvrstio u vodeće wellbeing trendove godine.
Ok, nećemo biti nepravedni pa tvrditi da smo mi otkrili ovaj trend. Maje i Asteci su koristili gljive poznate i kao hongos ili teonanacatl za svoje šamanske obrede i liječenje, jer su vjerovali da ove gljive olakšavaju komunikaciju s duhovnim svijetom i omogućavaju iscjeljivanje. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća i hipi kontrakultura ih je objeručki prigrlila jer su dok kažeš keks – topile ego, bustale ljubav, širile svijest, bratstvo i duhovno razumijevanje.
Topi ego, busta ljubav i mijenja načine kako mozak obrađuje senzorne podatke
No tek kada su znanstvenici malo bolje proučili kako psilocibin djeluje na naš um te kada su shvatili da, uza sve osjećaje sreće, blaženstva, mira, na neku foru mijenja i načine kako mozak obrađuje i tumači senzorne podatke, dogodilo se ono što zovemo renesansa psihodelika.
Jedan od prvih koji je primijetio da se nešto promijenilo, i to dugo nakon što bi prestale halucinacije bio je Mister A., koji se davnih devedesetih upravo psilocibinom liječio svoj tjelesni dismorfni poremećaj i koji je već nakon malih doza primijetio da je njegova opsjednutost fizičkim izgledom popustila te da više nema tako negativnu percepciju vlastitog tijela.
Renesansa psihodelika u medicini
Što se dogodilo? Psilocibin je prirodni spoj triptamina koji se nalazi u najmanje 100 vrsta gljiva. Kada se konzumira oralno, što je tipičan način primjene, psilocibin se u jetri pretvara u psilocin. Dakle, čini se da je psilocin, a ne psilocibin, farmakološki aktivna tvar odgovorna za psihotropne učinke čarobnih gljiva.
No, istraživanja su otkrila i to da psilocibin aktivira podskup serotoninskih receptora u mozgu, koji se nazivaju 5-HT2a. A što se više receptora aktivira, to osoba intenzivnije osjeća učinke psilocibina. No, to naravno nipošto nije sve, jer ispalo je i da ovaj sastojak mijenja i načine na koji različite regije mozga međusobno razgovaraju, a posebice one uključene u samorefleksiju i lutanje umom.
Treba li mozak više sirovih ili ‘obrađenih’ informacija?
Naime, postoje i neke teorije da dosta mentalnih bolesti ima ishodište upravo u tome što se čovjek neprestano kao hrčak vrti jedno te istom negativnom petljom te što mozak, grubo rečeno – nije dovoljno fleksibilan. Čitaj – ne mogu svi dijelovi mozga brzo i lako surađivati, izmjenjivati informacije i prestati podizati barijere.
No, najveće otkriće u istraživanju psilocibina govori o tome da ova tvar doista mijenja način kako primamo senzorne inpute. A to znači da u naš mozak primamo više sirovih informacija. Nešto kao da na ulaz koncerta postavimo najcool partijanera umjesto zaštitara. I to onoga koji nam neće ni torbice pregledati, a kamoli nas izbaciti ako nemamo barkod na ruci.
Psilocibin terapija, samo uz strogi nadzor liječnika
A kako djeluje sama terapija koja se provodi uz strogi nadzor liječnika? Navodno je za tretman potrebno izdvojiti šest sati jer treba vremena da psilocibin počne djelovati, a i da bi se pacijent prizemljio. U slučaju da pacijent doživi negativno iskustvo, strah da će poludjeti, liječnik će ga umiriti i podsjetiti da je to normalno jer je pod utjecajem droge, primiti za ruku te sugerirati da se ne treba bojati jer je sve pod kontrolom. A možda se i prepustiti te uroniti u iskustvo.
Ako ga i dalje pere paranoja i paničan strah, liječnici imaju uvijek spreman valijum ili lijek Zypres koji automatski poništava djelovanje psilocibina. No, najvažniji dio ovog iskustva je razgovor o promijenjenom stanju svijesti i percepcije te upozorenje da ove eksperimente nipošto ne biste trebali provoditi sami. Uostalom, ona prava istraživanja što zapravo mikrodoziranja psilocibinom čine našem organizmu tek trebaju stići, ma što scenaristi napisali i izmislili.
