Kopački rit je među najvećim europskim močvarama. Vele da je to prostor nikada jednakog izgleda, a ja si to sada kada sam bila tamo zaista mogu zamisliti. Sigurna sam da bi moj doživljaj ovog prirodnog fenomena kroz različita godišnja doba bio različit.
Ptice selice, komarci i minijaturne žabice
Nakon duge i ugodne vožnje stižemo u Kopački rit. Na samom ulazu u park prirode dočekuju nas dva psa prepuna dobrote i s premalo njege, a djelatnik parka nam želi dobrodošlicu i kreće storytelling o parku, posebno o flori i fauni. Saznajemo da su ptice selice odselile, da je kasno proljeće glavno razdoblje za milijune komaraca, da postoji brod, vlakić i čamci. Dan je sunčan i postaje sve topliji, a mi krećemo nekih petnaestak minuta pješice do broda. Psi nas prate, a uskoro srećemo i minijaturne žabice svježe zelene boje.
Brodom plovimo između Drave i Dunava
Na pristaništu na jezeru Veliki Sakadaš započinje vožnja kroz posebni zoološki rezervat te čudesni svijet poplavne doline Dunava. Brodom plovimo između dvije velike hrvatske rijeke, Drave i Dunava. Volim brodove. Volim tu protočnost koju pruža vožnja po rijeci. Iako je poprilično hladno uživam u vožnji dunavskom vodom po kanalu.
Brodovi su na elektro pogon s pomoću sunčeve energije. Bravo, Baranjo!
Saznajemo da je Kopački rit dobio ime po selu Kopačevo, a da rit predstavljaju površine koje su povremeno poplavljene. Kako bi njih doživjeli treba iznajmiti čamac, ali to ćemo neki drugi put. Kada rijeka Dunav poplavi zbog snijega s Alpa, onda voda naraste nekih 5 metara a to se događa u svibnju i lipnju.
50 vrsta riba i 300 vrsta ptica
Visoki vodostaji su izvrsni za faunu. U ritu ima 50 vrsta riba i 300 vrsta ptica. Dominiraju šuma vrbe jer najbolje podnose poplave, a kod Tikveša su to bukve. Srećemo kormorane, štekavce. Po pticama koje tu obitavaju nazvani su brodovi koji plove Kopačkim ritom. Polovicu ptica čine ptice selice pa ih u studenom nema. Ostatak ptica obitava po golim stablima drveća, a scena podsjeća na onu iz Hitchcockovog filma Ptice. Ima i puno ljubavi, čak 70-80 ptičjih parova.
Nakon 40 minutne vožnje krećemo na pješačenje dugo 14 kilometara
Iza sebe ostavljamo obalu i penjemo se na nasip koji me totalno podsjeća na Savski nasip. Osjećam se pomalo zbunjeno, ali mi je sve vrlo simpatično. Zagreb ipak nema te širine ni dubine, taj mir, kao Slavonija. Sunce me grije, šetnja je ugodna. Nakon nekog vremena ulazimo u šumu, konačno, prolazimo pokraj rječice, prelazimo stare mostove. Usput nas pozdravljaju labudovi, a i poneki stanovnik koji obrađuje svoj mali vrt. Dolazimo do dvorca Tikveš, staru Titovu rezidenciju koja je lijepo održavana kao i cijelo imanje. Autobus nas vozi do Zlatne grede, mjesta u kojem ručamo. Zadovoljni prevedenim danom vraćamo se prema Zagrebu, a u tamnoj slavonskoj noći nas ispraćaju jeleni, srne i jedan zeko.
Fotografije: HPD Runolist
