IZA LIJEPE SLIKE

ISTINA O DIGITALNIM NOMADIMA: ‘Nove generacije ne poštuju kulturu mjesta gdje žive i srozavaju ekonomiju’

Nađa Irena Fišić
10.02.2023.

Nađa Irena Fišić, svjetska putnica i novinarka koja se trenutno nalazi na Baliju, istražila je što se zapravo krije iza spike o digitalnim nomadima, zašto se oni sve manje integriraju u lokalnu kulturu, a sve više vode kolonijalni način života i uživaju u prednostima razlika u plaćama. Plus – kako stranci gledaju na Hrvatsku i je li ona doista raj za digitalne nomade.

Čeznutljivo gledajući fotografije tirkiznog oceana, zelenih prašuma i zlatnog sutona na Instagramu dok je vaša stvarnost stiskavac u autobusu na putu do posla ili traženje parkinga, pitate se – tko su ti ljudi koji se nazivaju digitalnim nomadima i kako upravo uspijevaju biti u Kostarici, Panami ili na Baliju?

Doba korone pokazalo je kako većina zanimanja ne mora sjediti u uredu osam sati da bi se bilo produktivno. Dizajneri, copywriteri, social media manageri spakirali su kofere i zaputili se na destinacije gdje je mahom ljeto cijele godine i gdje mogu uživati u suncu, moru kao i u jeftinijem smještaju i nižim cijenama namirnica. Najbitnije je imati dobar WiFi i stvar je riješena. Bilo da radite za sebe ili ste u hibridnom radnom odnosu gdje poslodavca nije briga gdje ste, sve dok obavljate posao.

No, trend digitalnih nomada toliko se razmahao da je potpuno promijenio izgled nekih mjesta, pomeo lokalnu kulturu i donio neke sasvim druge vrijednosti. Dijelovi Balija, tog rajskog otoka devet stupnjeva ispod Ekvatora, više uopće ne izgledaju kao Indonezija. Tako je primjerice Canggu, dio koji kotira jako visoko na ljestvici poželjnih destinacija za digitalne nomade na stranici nomadlist.com, postao gotovo jednak nekom kvartu u zapadnoj Europi.

Malo tko od digitalnih nomada nauči ‘terima kasih’

Kafići su prepuni od ranog jutra, dan se započinje smoothie bowl obrokom uz caffe latte i cijeđene sokove fancy imena. Svatko ispred sebe ima laptop, a neki rade prezentacije na sav glas i snimaju shootinge usred doručka ili ručka. Malo je tko od tih digitalnih nomada zaronio u lokalnu kulturu dalje od toga da nauči “terima kasih” ili hvala na indonežanskom. Zbog toga što ih je na stotine tisuća i činjenice da bez problema plaćaju 15, 20 ili 30 eura za doručak ili kavu – cijene su otišle u nebo.

Third Culture Kid

Dave Schoenberger je 38-godišnjak, koji već 15 godina živi u Aziji, pravi je “Third Culture Kid”, skraćeno TCK ili ATCK, odnosno pripadnik onih odrasli u kulturi koja nije kultura njihovih roditelja niti zemlja njihove nacionalnosti, te žive u drugom okruženju. Otac mu je Austrijanac, majka Kanađanka, a on rođen na Bermudskim otocima. Živjeti u inozemstvu za njega je standard.

Foto: Dave Schoenberger, privatni album

Nakon fakulteta u Kanadi živio je u Europi, Turskoj i Australiji, a na Baliju je već deset godina i radi remote. Prije je radio kao profesor engleskog, a sada piše članke o seks igračkama za jedan web site. Uz to je i strastveni surfer i mjesta na kojima živi bira prema njima.

“Kad si expat toliko dugo i kad vidiš ovu novu generaciju digitalnih nomada – to je vrlo uznemirujuće iz moje perspektive. Jure za nekim Instagram životom s novim moralnim vrijednostima i nemaju svijest kako njihovo ponašanje utječe na lokalnu zajednicu i ekonomiju. Po mom mišljenju ovdje na Baliju je situacija prilično izvan kontrole. Smatram ovo digital nomad stado štetočinama. Dođu i preuzmu mjesto, gentrificiraju ga i donesu luksuz Zapada. Kad isti ti digitalni nomadi odu, sve ostaje u ruševinama i niti nalik onome što je nekada bilo.

Digitalni nomadi ili kolonijalisti?

Upravo to se sada događa s Balijem. Canggu primjerice uopće više nije Bali. To je neki grad u Zapadnoj Europi,” priča Dave. “Istina je ta da se digitalni nomadi danas uopće ne integriraju u lokalnu kulturu, samo vode kolonijalni način života i uživaju u prednostima razlika u plaćama. Ekipa na Baliju je meni osobno postala nesnosna, jer su ti neki novi digitalni nomadi došli i samo bacaju novac uokolo, nemaju pojma koliko što košta i tako uništavaju ekonomiju za lokalce i ostale ekspate koji ovdje žive. Previše je i prometa, gužve su paklene, većina ljudi razmišlja o nekom drugom mjestu”, iskreno priča Dave.

Bali – hub digitalnih nomada

S njim se slaže i Lea van Randen, 35-godišnja Švicarka koja je već obišla pola svijeta radeći na svom laptopu kao marketing menadžerica. Radila je u Panami, Novom Zelandu i u Australiji, a posljednje tri godine živi u Francuskoj i zime provodi na tropskim destinacijama. Trenutno surfa na Zapadnoj Sumbawi, odakle i radi za poznati oglašavačku kompaniju Ogilvie. I prije je radila kao social media menadžerica i tri do četiri mjeseca provodila u južnoj Americi ili Aziji. To što putuje i istovremeno zarađuje ogromna joj je prednost, a internet najbitnija stvar. “Bali je zaista postao hub digitalnih nomada.

Foto: Lea van Randen, privatni album

Ne želim biti grozna, jer sam dio tog communityja, ali kad vidim u svakom kafiću ljude koji sjede za svojim laptopom i glasno pričaju sa svojim followerima, imaju kamere, rade scene… Jedno je raditi posao online, ali raditi od toga show je potpuno nepotrebno. Cijeli taj lifestyle je postao lud, ubija lokalnu kulturu, nema više lokalnih mjesta na Baliju gdje jedeš njihova originalna jela, sve je europski, turbo hipsterski, fancy. Nema više kulture lokalnog društva.

Laku noć uz krokodila, dobro jutro uz insekte

Bali više nije Bali, Canggu je postao još jedan zapadni grad i to je tužno,” mišljenja je Lea koja je prošla mnogo avantura sa svojim backpackom. Od preživljavanja u Amazoni gdje je spavala kraj krokodila i jela insekte, penjanja po Alpama i ronjenja s morskim psima na Galapagosu. Živjela na brodu, ronila, posjetila Zapadnu Papuu, prejedrila Mediteran od Grčke do Francuske.

“Bila sam u 46 zemalja svijeta i to uglavnom putovala sama. Možda najluđe iskustvo imam iz Kolumbije gdje sam bila tri mjeseca i u jednom trenu poželjela vidjeti rijeku Caño Cristales koja mijenja boje. Bila je jako napeta situacija u toj pokrajini Meta, vojnici svuda, naoružani tinejdžeri, vrlo nelagodno.

Dok sam čekala svoj mali avion na povratku za Bogotu – do koje mi je pri dolasku trebalo cijeli dan – prišao mi je jedan lik u vojnoj uniformi i rekao: ‘Naš vojni avion polijeće uskoro i možeš biti sa mnom u kokpitu, ovdje više nije sigurno. Avion doduše prevozi zatvorenike, ali za sat vremena si u Bogoti.’ Ostala sam osupnuta. Je li to potpuno ludo? Pitala sam se, ali pristala. I zasta – za sat vremena smo bili u Bogoti, a za lika se ispostavilo da je neki visoko pozicionirani general. Svi su mu salutirali pri izlasku iz aviona, a ja sam iza provirivala u svom šorcu,” smije se Lea.

Kako mi je Bangladeš otvorio oči

Njen životni moto je živjeti održivo – bez preskupih kava u plastičnim šalicama i neprekidnog kupovanja odjeće high street brendova – što je danas uglavnom standard u zapadnom svijetu i među digitalnim nomadima. “Bangladeš mi je otvorio oči za te stvari. Tamo sam vidjela najsiromašnije ljude i djecu koja gladuju, vidiš da ništa i nitko nije dobro. Nikada nisam srela toliko prijateljskih ljudi koji toliko nemaju, a naporno rade. Svaki dan sam se osjećala grozno jer dolazim iz privilegiranog života.

Sve velike kompanije koje proizvode odjeću tamo imaju tvornice i obišla sam ih. To je jedan od razloga zašto želim živjeti održivo, ne želim biti konzumerist, ne želim posjedovati puno stvari, namještaj niti stan, te kupujem isključivo u second hand dućanima, “ priča Lea.

Lutanje, ali i poštovanje

Dodaje i kako putovanje i život vani zna biti površan, jer svatko koga upoznaš uvijek ima ista pitanja – odakle si, što radiš, koliko ostaješ. “To postaje naporno nakon nekog vremena. Fali mi dubina prijateljstava i razgovori s prijateljima koje znam deset i više godina. Isto tako mislim da je uskoro vrijeme za korak dalje. Da nisam stalno online i da pokrenem neki svoj posao. Tako da više ne moram brinuti na kojim je lokacijama dobar WiFI. Da mogu odjedriti do Havaja i obići kombijem Južnu Afriku”, zaključuje ona.

Foto: Lea van Randen, privatni album

Ispada stoga da budeš digitalni nomad, prvo bi zapravo trebao biti – nomad! Netko tko zna da lutanje za sobom povlači poštovanje prema kulturama u kojima se nalazi. Prilagođavanje zemlji gdje je izabrao boraviti, iako ta zemlja možda nema komfor Zapada, smoothie bowls fancy imena kao ni hamburger u finom pecivu. Jer zašto uopće putovati ako se ne usvoje i ispoštuju drugačije vrijednosti?

Viza za digitalne nomade u Hrvatskoj

Digitalni nomadi koji dođu u Hrvatsku u jednogodišnjoj boravišnoj dozvoli ne plaćaju porez na dohodak, ali moraju dokazati da rade na daljinu, odnosno da rade za kompaniju koja je registrirana van njenih granica. Također, moraju dokazati i da imaju smještaj, zdravstveno osiguranje i zarađuju najmanje 2.200,00 eura mjesečno.

Od 13. veljače 2021. godine, Hrvatska je tako uvela novi vizni režim za državljane trećih zemalja koji regulira privremeni boravak, ali ako je namjeravani period boravka u Republici Hrvatskoj 12 mjeseci, potrebno je dokazati da raspolažete sredstvima u iznosu minimalno od 26.900 eura.

Foto: Dave Schoenberger, privatni album

Inicijativa je svakako pohvalna, ali većini digitalnih nomada, to je iznos s kojim ne raspolažu, ili bismo radije bili negdje drugdje. “Osnovna ideja da se ljudi privuku raditi jer uvijek dobra, kao što je Australija napravila Holliday Working vizu za one koji žele doći, vidjeti i raditi. Ali ovdje kao problem vidim to što u Hrvatskoj digitalni nomadi ništa ne trebaju davati natrag. Očigledno moraju plaćati negdje rentu i hranu, ali tko od toga ima benefit – privatna lica i velike korporacije. Išlo bi konkretno nešto natrag ekonomiji da se digitalni nomadi oporezuju, ali samo dokazivanjem da zarađuju najmanje 2.200 eura po meni nema koristi za zemlju.

Tamo gdje je toplo cijele godine

Možda su htjeli privući influencere i digitalne nomade da više postaju o Hrvatskoj na socijalnim mrežama, ali ona je već prilično popularna na Instagramu, pa mi sve ovo zvuči čudno i ne znam nikoga da bi išao pod tim uvjetima. Tko je to smislio?”, prokomentirala je Lea. Osim toga, Dave kaže, i kad bi imao toliko novaca, da bi radije otišao na Fiji ili Maldive. “Hrvatska je stvarno prekrasna, ali malo je precijenjena. Radije bih bio negdje gdje je cijele godine toplo,” prokomentirao je.

Naslovna fotografija: Nađa Irena Fišić, privatni album

Pročitaj više

Kada malo vježbanja donosi puno

Ako ste kao ja i tek ste u zrelijoj dobi krenule vježbati ili ste neredovite, ne brinite – ima nade za nas sportske zabušantice. Zašto se ne bismo trebale opterećivati količinom zahtjevnih treninga potvrđuje znanstvena studija, a ponekad je zaista lijepo imati takav dokaz ‘u džepu’.

Ostanite budni, ostanite budni!

Znamo, ovo pitanje nije od prevelike važnosti, no čovjeka veseli saznati odgovore na vječne zagonetke. Evo što kažu neurolozi o našoj velikoj ljubavi prema spavanju na kauču

Prokletstvo prve noći

Ukleti hotel, podzemne vode ili preglasni susjedi? Pokušajte se sjetiti kada ste zadnji put dobro usnuli na novoj lokaciji. Ako nađete odgovor za manje od 10 sekundi, slobodno produžite dalje jer ovaj članak nije za vas.

Rain on me!

Jesmo li postali obične žrtve pop kulture i fotogeničnih scena ili ima nešto u basu kiše što nema ni na najboljim katarzičnim koncertima? Evo što kaže znanost, a što moj dečko?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.