Fascinacija psihopatima već je dugo inspiracija za pisce, scenariste i redatelje. Nedostatak empatije i morala, te osjećaja žaljenja, egocentrizam, neinhibiranost i nemogućnost kontroliranja impulsa karakteristike su koje izazivaju zazor u stvarnom životu, no čine vrlo plodno tlo za uzbudljive knjige i filmove.
Psihopati na ekranu
Serijski ubojice i prevaranti vladaju ekranima i true crime podcastima. Zli, često šarmantni, destruktivni i nadasve manipulativni zajedničke su karakteristike tih ekraniziranih i romantiziranih psihopata.
Kao najrealističniji prikaz psihopata u preko 120 filmova po mišljenju psihijatara je onaj Javiera Bardema u „No Country For Old Men“. No kao što smo spomenuli, psihopati se mogu naći u preko 120 naslova, a neki od njih nisu tako „prvoloptaški“ kao ovaj ubojica bez imalo empatije i grižnje savjesti ili kao Joker Heatha Ledgera koji nema straha, empatije već samo želju za uzbuđenjima.
„Buntovnik bez razloga“ pedesetih je Jamesa Deana učinio besmrtnim, a nastao je prema hipnoanalizi psihopata. Tih je godina izašao i roman „Talentirani gospodin Ripley“ o prevarantu koji ubije bogataša i ukrade njegov identitet, a knjiga je kasnije doživjela fantastičnu ekranizaciju s Judeom Lawom i Mattom Damonom, u kojoj ni magične talijanske vedute nisu umanjile osjećaj jeze.
U „Letu iznad kukavičjeg gnijezda“ Randle McMurphy dolazi u psihijatrijsku bolnicu s dijagnozom psihopata, no pravi psihopat tamo je nemilosrdna sadistica sestra Ratched.
Patrick Bateman, poznatiji i kao „Američki Psiho“ serijski je ubojica s Wall Streeta i psihopat koji je obilježio osamdesete, a devedesetih se na ekranu pojavljuje nekoliko ženskih likova koje nose tu neslavnu titulu. U „Girl, Interrupted“ lik Lise koju tumači Angelina Jolie ima dijagnozu psihopatije, a druga je psihopatkinja proslavila Sharon Stone kao Catherine Tramel u „Sirovim strastima“. Ovisnost o riziku, izlaganje opasnosti i manipulativnost neke su od „odlika“ koje je svrstavaju u ovo društvo.
Doručak kod Tiffanyja
No još je jedan ženski lik pokazao je psihopatske karakteristike, i da ste nas pitali, ne bismo nikad pogodili da se iza niski bisera, male crne haljine skriva osoba psihopatskih crta. Tako barem tvrdi Winifred Rule, članica društva za znanstveno istraživanje psihopatije.
Autorica analizira slavnu novelu Trumana Capotea „Doručak kod Tiffanyja“, ističući da protagonistica Holly Golightly pokazuje karakteristike psihopata: na zabavama je u centru pozornosti, posjećuje šefa mafije u zatvoru lažući da mu je nećakinja i iz njega izlazi s kodiranim porukama kojima se uspostavlja narko kartel. Laže, šarmira, manipulira, hladna je i pohlepna i pripovjedač kaže kako se „nikada neće promijeniti“.

„Emocionalno osiromašeni lik ne pokazuje nimalo obzira prema drugima“, piše Rule za Psychology Today, „a psihopati su sposobni opetovano omalovažavati druge što može biti u rasponu od uvreda do serijskog ubojstva“. Kao jednu ilustrativnu epizodu manjka osjećaja navodi moment u kojem Holly zatrudni s brazilskim diplomatom kojeg želi financijski iskoristiti i zadržati trudnoćom, a kada doživi spontani pobačaj, kaže „Izgubila sam nasljednika“ bez imalo emocija.
Pa je li taj film koji se karakterizira kao romantična komedija i koji nam je donio soundtrack s „Moon River“ zapravo priča o psihopatu? Holly Golightly koju je utjelovila Audrey Hepburn noseći Givenchy haljine i raskošne bisere možda posjeduje neke psihopatske osobine, no film se ne drži slijepo knjige. Dok u knjizi Holly izbaci mačku iz auta na kišu i uputi se u Brazil, u filmu se ona ipak transformira u osobu pokazuje emocije i suosjećanje, tražeći mačku koju u konačnici spašava s ulice, grleći susjeda u kojeg se zaljubila.
Truman Capote, koji je u toj ulozi želio vidjeti Marilyn Monroe i bio razočaran odabirom Audrey, pogrdno je opisao film kao „slatkiš od šećera i začina“. Pa kako bi priča zapravo trebala glasiti i skriva li se neki mračnjak u tom slatkišu – vrijeme je da iznova pročitamo knjigu i pogledamo film drugačijim očima.
Naslovni vizual: Wikipedia