„Strašna, strašna gnjavaža u životu – doživjeti stotu!“, pjevalo je Bijelo Dugme osamdesetih. A mi se ipak toliko trudimo produljiti životni vijek, izgledati mladoliko što duže genetika, farmakologija i plastična industrija to dozvoljavaju, istovremeno podnosimo velike napore i stresove kako bi imali financijska sredstva za prijevremeno umirovljenje…
U čemu zapravo leži tajna dugovječnosti i kako stotu dočekati fizički zdrav i bistra uma – to je bila misao vodilja Amerikanca Dana Buettnera koji se udružio s demografima Michelom Poulainom i Giannijem Pesom kako bi istražio tzv. „plave zone“.
Blue zones
Nova dokumentarna serija na Netflixu „ Live to 100: The Secrets of Blue Zones“ otkriva stil života u tim plavim zonama, područjima na svijetu s najvećom populacijom stogodišnjaka: na Okinawi, Sardiniji, Ikariji, u Loma Lindi u SAD-u te Nicoyi u Kostariki.
Sam naziv „Plave zone“ ili „blue zones“ nastao je praktički slučajno – kada su istraživači dugovječnosti stavljali plave točkice na kartu ondje gdje su živjeli stogodišnjaci, a ona područja s osobitom gustoćom tih točkica postale su Blue Zones.
No dok je priča o imenu rezultat slučajnosti odabira kemijske olovke, doživjeti stotu na nogama (ili čak na konju, kako pokazuju neki od junaka ovog dokumentarnog serijala) nije tek puka sreća. Jer te plave točkice ukazuju na zajednice koje često dijele vrlo slične navike koje garantiraju duži i kvalitetniji život.
Treba nam promjena
Ne treba biti medicinski genije kako bismo detektirali da nešto nije u redu sa suvremenim stilom života: sjedimo veći dio dana, najčešće za ekranom, onda sjedamo za volan i vozimo se do točke B gdje vježbamo na spravama (na kojima opet često sjedimo), pa se preselimo na kauč dok napokon ne legnemo.
Sve to začinimo s malo doomscrollanja prije spavanja, stresiranja zbog prenatrpanog rasporeda i posljedičnog burnouta, malo čipsa i par litara kave, pa se čudimo što se javlja sve više bolesti kod sve mlađih generacija. Demoniziramo hranu, ne pronalazimo vrijeme za prijatelje i obitelj i muku mučimo s bolovima u leđima koja izgleda nastupa čim puhnemo svjećice na torti s brojem 30.
Pa ako to nije provjerena formula za doživljavanje stote, što bismo trebali napraviti? Zaključak dokumentarne serije „Blue Zones“ kaže: okrenuti za 180 stupnjeva.
Ok, to zvuči možda pretjerano dramatično, ali doživjeti stotu ne podrazumijeva dnevno uzimanje šake suplemenata, ispijanje suspektnih napitaka niti provođenje svog slobodnog vremena u teretani.
Što rade stogodišnjaci
Kako pokazuju vitalni stogodišnjaci na različitim dijelovima svijeta, jedna od ključnih stvari za zdravo starenje, ili bolje rečeno sazrijevanje i življenje, jest samo društvo. „S kim si, takav si“, znali su nas upozoravati roditelji, a čini se da je to doista tako – i da utječe na životni vijek. Društvenost i međugeneracijska povezanost jedan su od ključnih faktora za dulji i bolji život, pa kad pročitate ovaj tekst, sherajte ga s prijateljima i osmislite plan budućih druženja koja ne moraju biti večernji izlazak ili sjedenje na kavi, već i žustra šetnja.
Jer baš su i takvi oblici tjelovježbe tj. obavljanje dnevnih zadataka energično ono što ove stogodišnjake održava mladima. Osobito impresivan je već spomenuti Kostarikanac na čijim bi jahaćim vještinama i hvatanja goveda lasom pozavidjeli i mnogo mlađi kauboji i koji me ponukao da za vrijeme ponoćnog bingeanja napravim set čučnjeva.
A kad je o hrani riječ, vrijeme je da je prestanemo promatrati kao neprijatelja br. 1 kada govorimo o zdravlju i počnemo je promatrati kao saveznika. Da, to može značiti da otvaranje vrećice čipsa pred televizorom u deset navečer nije najbolji izbor koji smo mogli donijeti, već da bi trebali razmotriti održiviji stil prehrane koji uključuje manje procesirane hrane i mesa, a više vlakana, povrća i dobra vijest, vina.
Ako vam sve to zvuči pomalo kao otkrivanje tople vode, možda je ipak najbolje da pogledate u samoj dokumentarnoj seriji, na živim primjerima koji dokazuju da doživjeti stotu i ne mora biti grozna gnjavaža.
