Vjerojatno ste tijekom godina naletjeli na onu teoriju da su se naše bake seksale više od milenijalaca. Jer kada bi to zapravo mladi i stigli kada non-stop gledaju u mobitele? Pa ako nije ovisnost o mobitelima, onda je ovisnost o seksu. Ta kako drugačije objasniti da se svako malo vode stručne debate o tome koliko je seksa previše, kako ćemo definirati hiperseksualnost, hoćemo li je nazvati seksualna kompulzivnost ili ovisnost o seksu i gdje je ona granica izvan koje bi nam se sve znane dobrobiti orgazma, a ima ih, mogle itekako obiti o glavu.
Jedan orgazam dnevno, ili?
I kako smo uopće došli do brojke da je jedan orgazam dnevno, dakle sedam tjedno previše za čovjeka? Jer ako je tome tako, onda 33 milijuna Amerikanca ima ogroman problem, kaže Michael Castleman za Psychology Today. Naime, sam pojam hiperseksualnosti datira iz 1983. godine, kada je pojam skovao psiholog dr. sc. Patrick Carnes, objavivši te iste godine knjigu ‘Out of the Shadows: Understanding Sexual Addiction’.
No pravu je zbrku s brojkom izazvao 1991. psihijatar iz Massachusettsa Martin Kafka kada je ustanovio da, citiramo – ‘sedam ili više orgazama tjedno tijekom najmanje šest uzastopnih mjeseci, a koji su popraćeni značajnim stresom ili velikim društvenim ili profesionalnim previranjima – možemo dijagnosticirati kao ovisnost.’
Kontroverzna ili bajkovita brojka 7
Pune 22 godine na snazi je bila ta kontroverzna brojka sedam oko koje su se vodile velike bitke, ali i trošili milijuni na istraživanja kako bi se na kraju dokazalo tko je u pravu. No kako i ne bi kada su milijarde bile u igri, jer da bi se uopće krenulo s terapijama i liječenjima treba prvo nekako nazvati problem. Ta sjećate se hodograma Viagre – najprije je svijet upoznao novi pojam – erektilnu disfunkciju, a kasnije je stiglo i rješenje.
U anketi je sudjelovalo 1452 Amerikanca, a svaki peti ispitanik je prijavio sedam ili više orgazama tjedno. Respect!
A onda je stigla lijepa vijest jer je 2013. Američka psihijatrijska udruga (APA) izbrisala iz svog Dijagnostičkog i statističkog priručnika (DSM) sve reference na hiperseksualnost i ovisnost o seksu. Što se nje tiče, ovaj slučaj je zatvoren. Ili smo se zaletjeli s preranim slavljem, jer Svjetska zdravstvena organizacija je u svojoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti koju je objavila 2019. opet prepoznala poremećaj kompulzivnog seksualnog ponašanja koji uključuje ‘pretjerani’ seks pod nekim uvjetima.
Je li dakle ta brojka od 7 seksova dnevno naprosto mutirala i trči uporno za nama, ma što radili – upražnjavali solo seks, gledali erotske filmove, maštali o seksu ili apstinirali. Ili kako je poentirao autor – ‘Postoji samo jedna univerzalno važeća spolna generalizacija. Svatko je seksualno jedinstven.
A naša je seksualnost individualna kao i naš DNK. Rekreacijski seks – solo ili u partnerstvu – sličan je rekreacijskom hodanju. Neki apstiniraju, drugi imaju spolne odnose povremeno, a neki svakodnevno ili više. Nijedna studija za koju znam ne pokazuje da je čest seks sam po sebi problematičan.’
