Kada sam saznala da je Lokvarsko jezero ispražnjeno znala sam da želim prošetati po dnu i vidjeti ostatke povijesti jer ovo je prilika koja će se ponoviti tek za 20 godina. Ispod jezera se nalaze ostaci nekadašnjeg naselja Srednji Jarak u kojem je živjelo oko 400 ljudi. Tada, do 1950. živjelo je više ljudi nego danas u nekim mjestima, a dobro znamo što to znači. Prolazeći dnom jezera vidjeli smo ostatke kuća, pilanu, poznatu cestu Lujzijanu i Carev most. Jezero ukupne dužine od 6 km obilazili smo dugo i polako, putem se sprijateljili s dlakavcem Dexom i na kraju odlučili napraviti đir biciklom po jezeru Bajer u Fužinama.
‘Sittin’ on the dock of the bay’
Dan je bio prelijep, plava i zelena su se kao i uvijek u prirodi nadopunjavale, a ovog puta dominirala je bež boja i savršeni uzorci koje samo priroda može kreirati. Dečko i ja smo odabrali vožnju starom cestom polako se ufuravajući u svježinu dragog nam Gorskog kotara. Zadnji put smo bili na Lokvarskom jezeru prije godinu ili dvije u rano proljeće i sjećam se kako nam je bilo lijepo samo sjediti na doku gledajući u plavetnilo. Tada sam pjevušila ‘Sittin’ on the dock of the bay’, univerzalnu pjesmu koja nam govori o pokušaju traganja za ljepotom življenja usprkos svim nedaćama s kojima se susrećemo tijekom života.
Pjesma s kojom se svi možemo identificirati, a i koja je očito preživjela sve testove vremena. Oh, kako točno! Zanimljivo da mi je baš ta pjesma obilježila prethodni boravak na jezeru koje se još jednom promijenilo i podsjeća nas na svoju priču koja je ogromna – od sudbina ljudi do razvoja gospodarstva i turizma. Unatoč promjeni nekako je sve, baš kao što pjesma govori, ostalo prilično isto jer povijest se očigledno ponavlja.
Fascinantno je vidjeti ostatke kuća, drveće i panjeve koji više od 70 godina “žive” pod vodom
Neki su me prijatelji pitali zašto se jezero prazni, a saznala sam da je razlog održavanje hidroenergetskog sustava Vinodol koje je posljednji put ispražnjeno prije 22 godine. U 2023. godini opet nam je otkrilo tajne koje skriva i vratilo nas u razmišljanje o prošlosti. Sada hodamo po dnu isušenog jezera i iako bi možda trebalo biti zastrašujuće u biti je zastrašujuće lijepo.
Ispod jezera se nalaze ostaci nekadašnjeg naselja Srednji Jarak, a vide se ostaci kuća, pilana, slavna cesta Lujzijana i Carev most. Ribe su iseljene i vratit će se kada se jezero opet napuni, a poneki rak nažalost nije preživio pa se njihove ljušture sjaje na proljetnom suncu. Fascinantno je vidjeti ostatke kuća, drveće i panjeve koji više od 70 godina “žive” pod vodom. Pomalo je teško opisati osjećaj koračajući ostacima povijesti pa ću samo reći da je velik.
Jedna od najvažnijih prometnica u povijesti Hrvatske bila je Lujzinska cesta jer je najkraćim putem spajala Rijeku i Karlovac, a potječe iz vremena Austro-Ugarske monarhije. Ona je zbog tadašnje trgovine potaknula razvoj naselja duž ceste. Lujzijana je dobila ime po Mariji Luisi, drugoj supruzi Napoleona i kćeri Franje I. Izgradnja ceste od 141 km trajala je s prekidima od 1803. do 1811. godine. Iz Lokvarskog jezera bilo je potrebno izbaciti 35 milijuna kubnih metara vode. Mogu i ne mogu zamisliti koliko je to obzirom na dodatne ogromne količine kiše, ali piroda je čudesna, ponekad i čudovita.
Koncerti na dnu jezera
Kasnije su nam u Fužinama rekli kako se osjeti da je jezero Bajer puno hladnije nego inače upravo zbog vode koja je dotekla iz Lokvarskog jezera. Čujem da se se na dnu jezera planiraju održati koncerti i to bi stvarno moglo izgledati veličanstveno. Radovi na održavanju bi trebali biti gotovi do kraja kolovoza, a zatim će se voda vraćati prirodnim dotocima pa će brzina punjenja ovisiti o vremenskim uvjetima. Svoj dan smo završili na biciklima u obližnjim Fužinama polako uživajući u sadašnjosti i plavetnilu jezera Bajer.
