Iako sam posjetila Veneciju nekoliko puta, tog ponedjeljka došlo je vrijeme da to učinim još jednom. Krenuli smo iz Rovinja, mog omiljenog hrvatskog grada o kojem ću pisati jednom drugom prilikom. Brod do Venecije plovi skoro tri sata, s time da do lagune stigne za dva sata, a ostatak vremena najsporijom brzinom od 5 km/h uplovljava u luku. To vrijeme sam provela na gornjoj palubi, u Norveškoj proizvedenog katamarana, radosno iščekujući prve obrise grada.
Venecija, kraljica mora, svoju egzistenciju zahvaljuje moru, a kako biste to shvatili stvarno trebate do nje doći (i otići) brodom promatrajući grad iz daljine. Neopisiv je osjećaj kada vam se grad približava u beskonačnosti mora i neba isprva kao fatamorgana kupola, tornjeva, vrhova i palača. Venecija, kao i neki drugi gradovi poput Istanbula, New Yorka i St. Petersburga, nije tipična za zemlju u kojoj se nalazi. Nigdje na svijetu ne postoji mjesto kao što je Venecija, neovisno jeste li tamo u vrijeme užarene ljetne sparine ili zimske magle – ovaj grad je jedinstven.
Najveći shopping centar na svijetu
Venecija leži na skupini otoka i sačinjava oblik morskog konjića, prošarana sa 150 kanala i 400 mostova koji su postali dom izbjeglicama u 5. stoljeću. Kao takva postojala je 1000 godina i obogatila se trgovinom s Dalekim Istokom. Venecija je u prošlosti bila najveći shopping centar. Utjecaj bogatstva vidi se u venecijanskoj arhitekturi i umjetnosti koja je veličanstvena i zamršena u isti mah.
Došavši u malu luku morali smo proći kroz carinsku kontrolu, jer iako smo u Schengenu, Venecijanci očito još nisu. Srećom nisu komplicirali pa smo ubrzo krenuli do prvog odredišta – Peggy Guggenheim muzeja suvremene umjetnosti. Dio od luke do muzeja je nešto skromniji od onog centralnijeg, ali isto šarmantan. Volim otići u Guggenheim jer je to zadnje mirno mjesto gdje mogu nesmetano uživati. Osim naravno ako ste u nekom luksuznom hotelu s pogledom na kanal ili si recimo kao Sir Elton John kupite kuću na otočiću preko puta glavnog trga Svetog Marka pa iz primjerene daljine uživate u bajkovitoj vizuri. Tko zna, zna.
Unatoč djelima Mondriana, Picassa, Kandinskog, Chagalla i talijanskih umjetnika, mene u Guggenheimu ipak najviše oduševi dvorište, a posebno muzejska terasa gdje osjećam veliki spokoj i upijam ljepotu palača i života koji se odvija oko mene. Muzej se nalazi na južnoj obali kanala Grande, a ja sam se pomalo osjećala kao na moru, skrivena u hladu terase, obučena u laganu odjeću u bojama Picassove slike ‘Plaža’ izložene u muzeju.
Spektakularan pogled odozgo
U Veneciji se krećete pješice ili vodenim putem. Iznajmite gondolu, vodeni bus ili taksi kako biste doživjeli Canale Grande i ljepotu arhitekture. Ako gondolijer bude raspoložen, možda vam i otpjeva nešto. Ako ne, možete i vi njemu zapjevati. Nakon muzeja nastavili smo pješice istraživati uličice i otkrivati nova mala čuda.
Trg Svetog Marka je uvijek krcat, toliko prenapučen da sam ga osobno uvijek izbjegavala, ali ovaj put mi se spontano ukazala prilika da se popnem na Campanile, toranj sa zvonikom – i malo je reći da sam bila oduševljena. Znate ono kad vam se nešto dobro dogodi po prvi put? Takav je osjećaj. Pogled puca 360 stupnjeva i polako obilazeći sve strane upijala sam ljepotu grada i lagune. Venecija je i iz ptičje perspektive pravo remek djelo. Dan je bio sunčan, vidici neopisivo oštri, a ja zadovoljna što sam konačno to doživjela. Inače originalni Campanile urušio se 1902. bez da je oštetio druge građevine.
Masovni turizam koji ne morate iskusiti pod svaku cijenu
Kako ne volim klasične turističke znamenitosti jer sam ih ili jednom davno obišla (ili me ne zanimaju dovoljno u određenoj životnoj fazi), ipak da vam nabrojim neke koje ćete poželjeti vidjeti. Nakon najpoznatijeg mosta u gradu, Rialta, koji je uvijek prenatrpan ljudima i nikako vam ne savjetujem da budete na njemu nego ga promatrajte iz kanala ili sa strane. U tom dijelu je Fondaco, palača koja je pretvorena u shopping centar.
Ogroman Trg Svetog Marka, također overloaded s ljudima, ima tri renesansne arkade i predstavlja srce grada. Tamo ćete naći najstariji kafić Florian i Quadri u koji je Wagner volio ići. Tu je i katedrala, Bazilika Svetog Marka, bizantinska crkva s pet kupola. Ispred nje stoje četiri antička brončana konja koja su ukradena s hipodroma u Konstantinopolisu. Ovdje je riječ od kopijama jer se originali nalaze u bazilici kako bi se sačuvali o prljavštine. Na trgu se nalazi i Duždeva palača, Palazzo Ducale, u gotičkom stilu koja je služila za vladanje, a zatvorenici su se preko Mosta uzdaha odvodili u zatvor. Casanovi, najpoznatijem zatvoreniku, uspio je bijeg preko krovova palače.
Izgubite se u labirintu uličica
Gdje god da bacite pogled u Veneciji ugledat ćete arhitektonsko čudo i galeriju sa svjetski poznatim umjetninama. Venecijanska panorama očarat će vas svojim bajkovitim ozračjem.
Prije ili kasnije izgubit ćete se u labirintu puteva na kanalima daleko od mase. Iako je Venecija najturističkiji grad svijeta, dovoljno je da samo jednom krivo skrenete i dospjet ćete u usku ulicu s kućama u kojima su prozori obloženi rešetkama, ali samo produžite jer na kraju svakog tunela dolazi sunce, a nakon svake takve ulice mali trg okupan suncem.
Onda je tu laguna i poznati otoci Burano, Murano i Lido. Mene dva prva nisu nimalo oduševila, a Lido ću vidjeti nekom novom prilikom jer sam u gimnaziji pisala maturu na temu ‘Smrt u Veneciji’ Thomasa Manna koji je knjigu pisao upravo u Grand hotelu na Lidu 1911.
Kulinarski trenutak
Zbog ekstremnih gužvi Veneciju je najbolje posjeti u rano proljeće ili kasno ljeto. Ja sam odabrala lipanj, a kako ne biram razvikane lokacije i obzirom da sam više puta bila u plutajućem gradu, nisam se osjećala sputano. Osim vrućinama, naravno. Ali grad je prepun divnih malih bistroa, kako na kanalu, tako u skrivenim dvorištima. Za ovo potonje smo se odlučili kada smo se umorili, a jeli smo nešto što se zove ‘pizza, pasta, magic’.
Cijene nisu svugdje skupe kako govore, tako da su opcije zaista raznovrsne i prilagođene svim budžetima. Ne znam kako se zvao bistro pod krošnjama i romantičnim svjetiljkama nedaleko Rialta, ali hrana i vino su bili čista magija, a sjećat ću ga se i po njegovanom golubu koji je pojeo najmanje dva velika grisinija. Istinski smo uživali u dolce far niente trenutku u toj maloj zelenoj oazi u srcu grada.
Acqua Alta na dva načina
Bili smo i u nekonvencionalnoj knjižari Libreria Acqua Alta koja ima velik opus second hand knjiga, raritetnih eksponata i dvije nastanjene mačke. Ne znam jesam li više oduševljena knjigama, konceptom ili mačkama. Unutra se nalazi i nekoliko simpa uređenih kutaka poput tornja knjiga, terasice s kajacima i prave pravcate gondole u koju možete ući direktno iz knjižare.
Sigurno možete misliti što znači naziv Acqua alta, doslovno prevedeno kao visoka voda prvo preplavljuje nisko položen trg Svetog Marka čak i do rekordnih 1.87 m u 2019., a tada i ostale gradske četvrti stoje pod vodom. Danas se sirene oglašavaju tri do četiri sata prije situacije s poplavom i tada se prema točno utvrđenom planu postavljaju podesti preko cijelog starog dijela grada koji služe nesmetanom hodanju.
Venecijanaci su naučeni živjeti s time tako da i najprofinjeniji stanovnici imaju gumene čizme. Voljela bih jednom i to doživjeti. Sve te poplave koje se događaju i četiri puta u godini su dovele do toga da prizemlja privatnih zgrada nisu u funkciji pa život počinje tek od prvog kata. Građevine povijesnog značaja poput kripte Svetog Marka obložene su posebnom vrstom vodonepropusne smole.
Dobar savjet zlata vrijedi!
Ne uzrujavajte se jer jednostavno nećete stići vidjeti sve. Nesnosne gužve će vas dodatno stresirati, a vrućina brže umarati. Što god da izaberete, posjet Veneciji bit će vam prekrasno iskustvo. Zaljubit ćete se u grad odmah, jer sve što vidite vrijedno je divljenja. Moj savjet je da si jednostavno dopustite da se izgubite u brojnim uličicama i otkrijete grad na svoj način. Ja sam ovaj put u nekoj ulici ugledala trgovinu planinarske opreme i to mi je bilo jako simpatično. Pronašla sam i odličan veganski sladoled, limunadu, svježe voće, poneku skrivenu galeriju s raritetima – sve spontano puštajući ulicama da me nose.
Vožnja kanalom Grande
Za povratak do broda uzeli smo vodeni taksi. Na kanalu Grande promatram kako se iz vode uzdiže palača za palačom jedna ljepša od druge. Neke su iz gotike poput one prepune fantazije Ca’ d’Oro iz 15. stoljeća, a druge iz renesanse kao moćna Ca’ Grande. Čini se kao da se jedva nešto promijenilo u gradu od kada je Canaletto sve naslikao. On je slikama impresivno dočarao atmosferu, gotovo scenografski reproduciraju arhitekturu i detalje s pročelja kuća i crkava.
Na povratku, umorna i sretna, na palubi broda još jednom sam se pozdravljala s fascinantnim vizurama grada te kako je brod izlazio iz lagune smjestila sam se na svoje mjesto i neko vrijeme gledala Francuskinju ispred sebe koja je vješto plela. Gledajući u plavetnilo rekla sam si da ću sljedeći put doći na više dana, odsjesti u nekom divnom hotelu na kanalu i s čašom vina promatrati sjene i kretanja ispred sebe. Potom sam zagrlila dečka i spavala do Rovinja.
Fotografije: Erna Žganjar
