Zašto se smijemo kada gospodinu Creosoteu eksplodira želudac od prežderavanja umjesto da plačemo?
Zato što u ovoj sceni nije ispunjen glavni uvjet za horor, a to znači da gostima i glavnom liku ne prijeti nikakva opasnost. Njega će nakon ove tragedije uredno zašiti, kao što će se i svaki klaun nakon udarca čekićem po glavi brže-bolje ustati. A to znači da ih mi ne doživljavamo kao ‘prava bića’ pa nemamo ni grižnju savjesti. S druge strane, osjećamo da je proždrljivi gad to i zaslužio.:)
Jesu li montipajtonovci nihilistička banda moralnih anarhista?
Ne, oni su više egzistencijalisti koji nam pokazuju da je moguće naći pravi put i da nećemo završiti u hedonizmu ili nihilizmu ako Bog ne postoji. Jer, kao što u skečevima vidimo da se nije dobro prežderavati, isto tako nije poželjno vjerovati ni u raspad svih vjernosti, što čini jedna žena koja poklanja svoju jetru nakon što joj dečki otpjevaju pjesmu koja kaže da su ljudi posve beznačajno zrno prašine u moćnom svemiru.
Znači ništa od Raja i ideje transcendentalizma?
A vi, mislite da se isplati biti pokoran kada Raj izgleda kao zabava u banani, gdje iskvarcani starci gledaju unedogled ‘Moje pjesme, moji snovi’ i ‘Ralje 1,2,3’?
Koji bi ih filozof volio?
Još je Camus tvrdio da je apsurd sukob između racionalne osobe i indiferentnog svemira. Uostalom, u filmu ‘Brianov život’, glavni lik kaže: ‘Sve ste krivo shvatili. Nisam ja nikakav mesija. Ne morate me slijediti već morate misliti svojom glavom.’
I, koji je onda smisao života?
Kao što kaže Palin u istoimenom filmu: ‘Pokušajte biti dobri prema drugim ljudima, izbjegavajte jesti masnu hranu, pročitajte dobru knjigu, šećite i pokušajte živjeti u miru s ljudima drugih vjera.’
