Pitate li pisca Zorana Ferića, starost je stigla 23. svibnja oko jedanaest sati. To je, naime, rečenica kojom autor počinje svoj nagrađivani roman ‘Kalendar Maja’ iz 2011. godine. Njegov austrijski izdavač smatrao je tu rečenicu toliko moćnom da je knjigu na njemačkom jeziku jednostavno nazvao ‘Das Alter kam am 23. Mai gegen 11 Uhr’. Ako biste pak pitali nas, Zoran Ferić je i dalje neobuzdani klinac koji s velikom znatiželjom otkriva svijet oko sebe, a tu knjigu obavezno morate pročitati, u kojem god izdanju. No pitate li statističare kada točno, biološki gledano, počinje starost, oni će vam vrlo jasno reći – u trenu kada proslavite 75. rođendan.
‘Užas, firma nam je jako stara!’
Kako onda shvatiti ponašanje jedne šefice koja je nekoliko dana prije Božića okupila cijelu firmu na Zoomu kako bi zaposlenicima darovala blagdanski video. Pustila je dirljivu dvominutnu priču o djedu u kasnim osamdesetima koji jednog jutra navije budilicu da ga probudi u cik zore i počne vrijedno vježbati – diže utege, radi sklekove, kardio vježbe, sve kako bi preporučili i najskuplji privatni fitnes treneri, dok ga nevjerni susjedi gledaju ispod oka.
Njegov motiv? Naravno, hoće za Badnjak imati dovoljno snage da može podignuti svoju unučicu koja želi na vrh okićenog bora staviti zvijezdu. No pravi vrhunac uslijedio je nakon videa kada je šefica prikazano komparirala s oslabjelim mišićima svojih djelatnika, ulaskom u rutinu i nedostatkom motivacije te onako uzgred navela kako je nekidan uzela kalkulator u ruke i, ne budi lijena, do kasno u noć zbrajala godine svih zaposlenih pa je ispalo da je firma jako stara jer je prosječna dob, ni manje ni više, nego 42 godine.
Sada mala pauza da dođemo k sebi, nekoliko puta duboko udahnemo i panično se zapitamo: je li se možda u međuvremenu dogodio kakav pomak ili je uvedeno novo računanje vremena ili je, pak, virus korone doista bio tako neurološki opasan da nas je vratio u srednji vijek, ako ne i u doba Rimskog Carstva pa ljude u srednjim tridesetima i četrdesetima smatramo starima?
Naime, nije tajna da je starost u većini povijesnih razdoblja, osim ako niste imali sreće ili je bolje reći mudrosti da uđete u Vijeće staraca, bila krajnje nepoželjna činjenica. A u strahu od preranog starenja sakrivaš izdajničke tragove kako znaš i umiješ. Uostalom, još su stare Rimljanke smišljale sulude načine kako prikriti prve sijede vlasi – tamnokose uz pomoć pijavica i vina, a plavuše golubljim izmetom i limunom.
Medici kompleks
No uza sav trud i želju da zauvijek održimo idealnu dob te zadržimo kanonske proporcije, istina je da je većina stanovništva umirala premlada. Sjetite se samo Lorenza Veličanstvenog koji je preuzeo vlast u 21. godini, napravio cijeli niz renesansnih čuda u Firenzi, da bi umro baš u onoj fatalnoj godini od koje strahuje i spomenuta šefica – četrdeset i drugoj. Uostalom, čini se da nam je taj famozni strah od ulaska u srednje godine, nazovimo ga Medici kompleks, nekako urođen. Ili su za to samo krivi umjetnici, političari, filozofi koji su dobar dio pisane vječnosti forsirali mladost i stvarali famu od srednjih godina. Ili da bude još gore – jednostavno ih ignorirali jer su tako dosadne i nevažne.
Za početak, možete li se prisjetiti neke bajke čiji glavni junak nije a) dijete, b) djevojka, c) mladić u naponu snaga? Ne, stara hobotnica i vještica su sporedni likovi. Slično razmišljaju i brojni romanopisci (svaka čast iznimkama), držeći se onoga da su ionako najvažnije formativne godine, prva iskustva, mladost – ludost jer jednom kad se skrasiš i smiriš, više nema avanture, akcije, a ni prevelike drame.
No čini se da nitko nije bolje doživio kako je to kada na vlastitoj (zreloj) koži osjetiš udarac zatvorenih vrata holivudskih studija kao glumice Bette Davis i Joan Crawford. Serija ‘Bette i Joan’ ne prati samo dugovječni rat diva pedesetih godina prošlog stoljeća, nego i njihovu borbu s godinama, samopouzdanjem i producentima koji su im naposljetku ipak davali uloge, ali samo zato što su otkrili da publika doslovno hrli u kina gledati, citiram, bivše glamurozne ljepotice koje su se pretvorile u zle babe koje se tuku.
Život nakon pedesete: starost ili nova mladost?
Pametnome dosta pa je i James Bond, tek što je proslavio pedeseti rođendan, počeo izjavljivati da bi radije prerezao vene nego glumio u još jednom Bondu. Hm, čini nam se logičnim preklinjati producente da te spektakularno ubiju u serijalu samo da se ne moraš suočavati s ageizmom na radnome mjestu. Na kraju će ispasti da četrdesete možda i jesu nove dvadesete, s tim da vam nitko nije rekao da malim slovima piše da za tu novu generaciju postoji paralelni svemir u kojem ćete biti smješteni odsad nadalje te izolirani od ekipe.
Ili kako je to lijepo rekla Neda Ukraden: ‘Kada sam napunila pedesetu, imala sam osjećaj da su mi se sva vrata zatvorila. Kao da su svi samo pitali: Ka’š umrijeti? No dobra je vijest da pravi život počinje tek u osamdesetoj.’ Uostalom, to svako malo potvrđuju i psihološka istraživanja – čovjek je najsretniji u sedmoj ili sedamdeset i sedmoj. Kao da je sve ono u sredini prava tlaka.
Čini se da ništa više utjehe ne ostavljaju ni seksualna istraživanja jer čovjek kulminaciju seksualnog života dosegne u 36. godini, potom slijedi put prema bolje. Birajte – želite li privatno ili poslovno. Jer kako drugačije objasniti da svako malo naiđemo na neko istraživanje u kojem se tvrdi da će pripadnici generacije X najviše stradati u ovoj krizi jer jednom kad izgube posao, iako su znatno sposobniji, iskusniji i vredniji od pripadnika generacija Y i Z, teško da će uspjeti pronaći novi.
Biološka ili duhovna dob?
Naposljetku nam ne preostaje ništa drugo nego ugledati se na srpskog biznismena Bogoljuba Karića koji je gradskoj upravi u Kragujevcu podnio zahtjev da mu datum rođenja iz 17. siječnja 1954. promijene u 17. siječnja 1974. jer se osjeća 20 godina mlađim i smatra da mu još nije vrijeme za mirovinu. Kako bi to i potvrdio, poslao je tonu dokaznog materijala – fotki i videa koji svjedoče da je on u itekako dobroj formi te da vježba više i od onog djedice iz božićnog videa. Kad smo se u međuvremenu već uspjeli izboriti za seksualnu fluidnost pa u većini službenih dokumenata možete birati želite li se izjasniti kao a) muško, b) žensko, c) binarna osoba i d) ostalo, zašto ne bismo imali opciju zaokružiti i ‘one godine’. Pa brojke su ionako samo stav, zar ne?
P. S. Ovim putem želimo čestitati šefici 43. rođendan i skori odlazak u mirovinu, a gospodina Karića nominiramo za novog kadrovika pa možda bi tada i bilo nešto ‘sijedih glava’ po uredima.
Naslovna fotografija: Unsplash
