Iako najveći dio suvremenog patrijarhalnog i heteronormativnog svijeta teži monogamiji i imanju samo jednog partnera, režući u korijenu i same začetke ideje o bilo kakvom drugom obliku veze još od naših najranijih dana, činjenica je da poligamija nije nikakva moderna ideja, već nešto što svijet poznaje već tisućama godina.
Od starog Rima i Egipta do Tindera
Stari zavjet poznavao je poligamiju pa su tako i Abraham, Jakov i David imali više žena, a praksa je to koja je bila poznata i u Mezopotamiji, starom Egiptu, Grčkoj i Rimu, iako je u ovom potonjem ona smatrana ilegalnom i bila je rezervirana samo za određene povlaštene članove društva. Iako je u povijesti bilo puno više slučajeva poliginije, odnosno prakse u kojoj muškarci imaju više žena, znamo i za slučajeve poliandrije odnosno prakse gdje su žene te koje imaju više muževa, kao što je to (bio) slučaj na Tibetu i u nekim dijelovima Indije. I da, unatoč tome što velika većina nas odrasta vjerujući da je monogamija jedina opcija, oni koji preferiraju imanje više partnera postoje i danas, i nerijetko se ne srame to reći. Štoviše, vrlo je lako moguće da ste se i na dejting aplikacijama susreli s takvima, a tu u priču uskače poliamorija.
Više muževa/žena ili više romantičnih partnera?
Poligamija i poliamorija često se brkaju, no među njima postoji jedna bitna razlika. Dok se poligamija odnosi na praksu imanja više supružnika u isto vrijeme, prilikom čega je dakle naglasak na tome da je više partnera dio bračne zajednice, a što je više manje posvuda ilegalno, poliamorija se odnosi na imanje ili želju za više romantičnih partnera u isto vrijeme. I ne, brak ne mora biti dio priče, a najčešće ni nije.
Loše reputacija i neugodna iskustva poliamorije
Ono po čemu se poliamorija ističe jest fokus koji je usmjeren na emocionalne aspekte odnosa među partnerima i dopuštanje partnerima da istraže svoju seksualnost, a sve dok oba partnera na to pristaju, potpuno je nevažno hoće li se to dogoditi unutar ili izvan braka. a što znači da poliamorija pruža mogućnost sigurnog i konsenzualnog istraživanja bez osjećaja ograničenosti na (samo) jednog partnera. Unatoč tome što ona u teoriji nije nešto loše, neugodna iskustva s kakvima su se susreli mnogi koji su je okusili zaslužna su za njezinu lošu reputaciju, a zbog čega je ključno da se sve one kojima ona zvuči intrigantno i/ili privlačno upozna s njezinim etičkim konceptom. Jer ako u pitanju nije etično i konsenzualno ponašanje, ne možemo govoriti o poliamoriji.
Poliamorija ili klasično varanje?
U etičkoj poliamoriji svatko zna tko se kim viđa i koja su osnovna pravila. Dakle, ona može biti veza između dvoje ljudi koji ležerno imaju seks i s drugim ljudima, može značiti vezu s partnerom koji ima više ozbiljnih ljubavnih veza, ili pak može biti riječ o bračnom paru koji pristaje otvoriti svoj brak. Iako se modaliteti razlikuju, jedna stvar im je zajednička, i ključna, a to je eksplicitni pristanak svih osoba koje su dio ovakvog odnosa. To znači da bi svi uključeni trebali otvoreno i iskreno komunicirati o svojim granicama, potrebama i očekivanjima u vezi, a u svim onim situacijama u kojima to nije slučaj, govorimo o varanju koje je školski primjer neetičke poliamorije odnosno ne-monogamije.
Jesu li onda otvorene veze isto što i poliamorija?
Pa… i ne baš. Iako možda na prvu djeluju kao ista stvar i iako obje uključuju imanje više partnera, ono što otvorenu vezu čini drugačijom od poliamorije je to što ona nije nužno otvorena za druge romantične veze i ne uključuje nužno emocionalnu vezu izvan one s primarnim partnerom. Ona se više fokusira na fizičku intimnost i može uključivati povremene susrete ili seksualno istraživanje.
Iako je, kao što smo već rekli, poligamija gotovo posvuda zakonom zabranjena, mnogi parovi zaobilaze zakone tako što imaju jednog ‘primarnog’ partnera s kojim su legalno vjenčani te ‘duhovno’ partnerstvo s ostalim partnerima, budući je tehnički legalno imati više partnera sve dok se ne namjeravamo legalno vjenčati s više od jedne osobe, a da bi ovakve veze uspješno funkcionirale, ključna je komunikacija među partnerima, baš kao i u svakoj drugoj vezi.
Ljubomoru smo namjerno čuvali za kraj:)
Vrlo je važno razgovarati o tome kako za nas i našeg partnera izgleda idealna poliamorna veza te kako bi u njoj izgledala prevara, kao i to je li u našoj konkretnoj vezi uopće moguće varati partnera. Ljubomora je ovdje bitan moment i nitko, pa čak ni poliamorni ljudi nisu imuni na nju. Ljubomora je zapravo poprilično prirodan dio procesa upoznavanja više ljudi, a upravo je iskren razgovor o svemu ono što može dovesti do uzbudljivih i zabavnih otkrića o tome kako zadovoljiti svog partnera na romantičan i seksualan način.
Osjećaj radosti kada vidimo svog partnera sretnog s nekim drugim
Psiholozi su opsežno proučavali što čini sretnu vezu za cijeli život, a mnogi su uvjereni da je zajednički nazivnik u svim sretnim dugotrajnim vezama – novost. To ne znači da ne možemo pronaći nešto novo u monogamnoj vezi, ali je činjenica da poliamorija pruža puno više fleksibilnosti za pronalaženje novih iskustava i svježih perspektiva izvan jedne specifične veze. Oni koji imaju bogato iskustvo u poliamornim vezama, nerijetko spominju radost zbog sreće partnera koji istražuje druge veze. Kompresija koju se definira kao osjećaj radosti kada vidimo svog partnera sretnog s nekim drugim nešto je o čemu se govori puno manje nego o ljubomori, a prekrasna je emocija, slažu se mnogi, i to pogotovo kada se doživi prvi put.
Poliamorni partneri mogu se razvijati i zajedno i odvojeno dok komuniciraju o svojim potrebama i priznaju si međusobni rast, odnosima je dopušteno da se transformiraju i prelaze iz jednog u drugi, a nerijetko je slučaj da partneri s monogamije pređu na otvorenu vezu i na kraju se odluče na poliamoriju. Isto je tako u redu od poliamorije ići u rikverc, natrag do monogamije. Ljubav dolazi u raznim oblicima, a na nama je samo da odaberemo onaj koji nama i našem partneru najbolje pristaje.
