New York je poseban u svako godišnje doba, a meni je najdraži u prosincu kada ga trese blagdanska groznica. Na svakom koraku imate osjećaj filmskoga seta, sve je intenzivno i uzbudljivo, a i vi ćete se lako uklopiti u neki od filmova. Mariah Carey tutnji sa svih strana, svijetle milijuni lampica i svjetala, pravo američko, nesputano i pretjerano obilje – ali mnogi od nas tamo žele baš to. Po povratku kući ti setovi ponovno oživljavaju kroz filmove koji se vrte na televiziji i razvlače nam osmijeh zbog svega što smo na njima doživjeli. NY je svačiji i naravno ničiji, on je više san nego stvarnost. Ne može se otuđiti i ukrasti, njegova sloboda treperi na njegovim tornjevima, ali i u skromnim svijećama po malenim stanovima sirotinjskih četvrti.
Pustolovina u hotelu „Plaza“
Imala sam sreću svoj prvi posjet gradu koji ne spava provesti u čuvenom Hotelu „Plaza“. Na atraktivnoj je lokaciji, na raskrižju Central Parka i Pete avenije i od 1907. je privremeni dom brojnih filmskih, poslovnih i inih ličnosti, predsjednika, kraljica. Tim više sam se osjećala „malo“, kao Kevin iz „Sam u kući“, koji je tamo igrom slučaja. Ali u NY moraš biti kul, pa nisi preletjela Atlantik da bi se ovdje stiskala. Oduševljeno sam prolazila kroz svjetski glasovita kružna vrata i prekrasan atrij, fascinirana velikim borom i blještavim božićnim dekoracijama. Sjećam se razočaranja kad sam ušla u sobu, bila je nevjerojatno mala.
Ali bila je to soba u Plazi. Imala je dušu i – pisaću mašinu. Pri večernjem izlasku zapanjeno sam gledala prekrasne dame u večernjim toaletama, bundama i sandalama bosih nogu, nisu marile za niske temperature, limuzine će ionako svaki čas doći. Jedna takva je došla i po mene i moje društvo, nisam imala toaletu, ali točio se viski i sve ostalo je bilo kao u filmu. No to je ipak sretnija prošlost, tada je cijena noćenja bila deset puta niža nego sada, mogao si s ceste ušetati, a danas se Plazi ne možeš niti približiti bez prethodne rezervacije, pa čak i za čaj ili brunch.
Introspekcija u Central Parku
Jutra volim počinjati u obližnjoj oazi mira i zelenila, u Central Parku, koja duž sva četiri kilometara privlači ljude različitih kultura s istim univerzalnim potrebama. Bilo da se želite rekreirati, biciklirati, ljubiti ili samo hodati, pouzdano znam da je svako iskustvo posebno. Posljednji put sam bila s obitelji i unajmili smo bicikle, preporučujem City jer su povoljniji od onih ispred Plaze.
Bio je idiličan zimski dan, hladno i sunčano vrijeme, pedalirala sam koliko su me noge nosile, sve dok mi se kaput koji sam zbog vrućine zavezala oko struka nije zapetljao u kotač i prisilno me zaustavio. Stvar je spasio zgodni stranac koji se tu zatekao.
Za romantičare su na raspolaganju i raskošne kočije s prekrasnim konjima, a nama je ovog puta bio odličan i karusel. Kćeri i ja izabrale smo svaka svoga drvenoga konjića i provozale se na njima uz „Santa can you hear me“ i sinkroniziranu, taj čas osmišljenu, koreografiju, a suprug je zabilježio performans. U središtu parka je i klizalište koje ne treba propustiti, a bolje je i od onog u Rockefeller centru ili Bryant Parku koji također morate posjetiti. Svuda naokolo naići ćete na pitome vjeverice koje se ponašaju kao da su kućni ljubimci i prilaze bez zadrške. Ima ih i na klupama s citatima na koja valja sjesti i ukrasti trenutak za pogled u sebe. Možda baš na onu na kojoj piše „I did it My Way“ s kojom se svatko od nas, u vlastitoj interpretaciji, može poistovjetiti.
Blještavilo, buka i besplatni zagrljaj na Times Squareu
Potpuni kontrast u odnosu na Park doživjet ćete dolaskom u najblještaviji i najbučniji kutak svijeta, Times Square. Ogromni reklamni panoi, jaka svjetla, veliko uzbuđenje. Kostimirani likovi, lavovi, princeze, Disney junaci vabe sa svih strana i pozivaju na Broadway. Sjećam se akcije „Free hug“ koju sam tamo doživjela. Pomislila sam pa ne grlim se ni s bližim poznanicima, a kamoli sa strancima, međutim predala sam se i bilo je odlično. A posebno je bilo zanimljivo proučavati kako se nakon tih zagrljaja vidno podizalo raspoloženje prolaznika. Sva ta uzbuđenja i intenzitet se, ako ostanete predugo, ili tamo budete smješteni kao i ja jednom prigodom, lako pretvore u izvor frustracije pa brzo počnete razmišljati o bijegu i pitati se kako netko ovdje može živjeti. Ali vrijedi doživjeti, zabavno je.
Pogled s neba i interaktivne igre
Panoramski pogled na grad nude brojni vidikovci, a moj favorit je Summit One Vanderbilt, interaktivna senzacija iz 2020.godine. Nudi 360 pogled na Central Park, Empire State Building, Hudson River i bezbroj dimenzija u kojima si aktivni sudionik od prve sekunde kada kročiš u savršeno organiziran i osmišljen red koji ne ostavlja prostor dosadi i automatski te pretvara u znatiželjno dijete. U igru te naizmjence uvlače staklene ploče, zrcala i ogromne lopte koje lete posvuda. Uz iskustvo koje smo doživjeli na 92. katu ovog sasvim drugačijeg vidikovca ne vidim potrebu za ijednim drugim.
Kako je Angelina Jolie radila za hrvatski interes
U New Yorku možete doživjeti sve, pa i susret s Angelinom Jolie. Jednom prigodom bila sam dijelom delegacije koja je predstavljala Hrvatsku u središtu UN-a. Promovirali smo svjetski poznate izume naših velikana, a desetak vrhunskih chefova najbolje od hrvatske kuhinje. U smjeni sam radila s kolegicom Tanjom koja me trknula i rekla – “Evo Angeline Jolie”. Sljedeća dva sata sam osmišljavala strategiju napada unatoč upozorenju službi da joj se ne prilazi. Kako propustiti takvu PR priliku?!
Vrebala sam kroz okrugli prozor restorana i čekala kad će završiti s ručkom i krenuti. Na upućen poziv njezin tim je rekao “Ne”, a Angelina ih srećom nije poslušala, kao ni ja svoje iz osiguranja. Provela sam ju po eksponatima, od Lupisova torpeda, Penkale, Vučetićeva otiska prstiju, a najviše ju je interesirala priča o kravati. OgrnuIi smo ju „Croata“ maramom i nahranili „Kraš“ bajaderom. I bez šminke je očaravajuća. Kamere su u kuhinji satima snimale kuhanje, pa mi je za uspomenu ostala loša fotka (koja je ipak ušla u središnji dnevnik naše nacionalne televizije), osjećaj ponosa i dojam da je u New Yorku sve moguće.
Umjetnička čuda
Za ljubitelje umjetnosti nezaobilazno mjesto je MoMA, jedan od najpoznatijih muzeja moderne i suvremene umjetnosti na svijetu. I ovaj i prošli put sam dugo i hipnotizirano stajala kraj slike „ljubavnika“ Renéa Magrittea koja prikazuje lica muškarca i žene prekrivena bijelom tkaninom. Nije mi poznato što simbolizira autoru, navodno se nije izjasnio, ali sigurno da svakom posjetitelju predstavlja nešto drugo. Prvi put sam promatrala sliku, a drugi put više izraze lica onih koji su se pred njom zaustavljali, i za koje je također bila magična.
Zabavljalo me iščitavati s njihovih lica njihove priče, interpretirati ih. Neki su možda vidjeli „sljepoću“ čovjeka u iracionalnom stanju zaljubljenosti, neki ljudsko otuđenje, a drugi pak ljepotu emotivnog stanja koje može učiniti da u trenutku postojite samo vi i vaši užici, „nevidljivi“ za sve što vas okružuje.. Naći ćete u tim galerijama brojna poznata djela, od impresionista Moneta, Van Gogha, postimpresionista Matissea ili Cezannea, do Warhola i postava suvremenih umjetnika koje se izmjenjuju. Uzbudljiva je i sama zgrada izgrađena u stilu njujorškog art decoa, koja nudi svoju vrstu impresije i prostora za procesuiranje doživljenog. Jako volim i njihovu fantastičnu suvenirnicu čije police krase od knjiga do dizajnerskih rekvizita i čijim je eksponatima teško odoljeti.
Bloomberg
Iako poslovno središte zgrada Bloomberga koja se nalazi na Lexington aveniji i sama je nagrađivano umjetničko djelo pa sam poslovni posjet ujedno doživjela i kao obilazak još jedne umjetničke galerije. Središnjica prestižnog financijskog i medijskog branda je osim brojnih slika i skulptura vlasnica i prvih zakrivljenih pomičnih stepenica na svijetu.
Iznenadilo me kad sam došla do radnog mjesta osnivača i vlasnika, Mikea Bloomberga, da poznati filantrop i nekadašnji gradonačelnik toga grada u redakciji sjedi kao jedan od zaposlenika u nizu radnih stolova, čime živi transparentnost koju promovira. Njegov radni stol ilustrira kreativnost, a na njemu je i jedan mali akvarij s ribicama. To je samo jedan od mnogih većih koji se nalaze posvuda po zgradi, u kojima broj riba nastoji pratiti broj Terminala, poslovnog softvera na temelju kojeg su zauzeli primat u svijetu poslovnih medija.
Život treba biti kazalište, po mogućnosti Broadway
Vjerujem da na Broadwayju ne postoji loša predstava, a od nekoliko pogledanih najviše me se dojmila modificirana verzija “Čarobnjaka iz Oza, mjuzikl „Wicked“. Gluma, glasovi, scenografija, sve je bilo savršeno, a nakon predstave je starija kći pitala: „Mama, kako će se nama nakon ovog svidjeti ijedna druga predstava?!“ Za koju god da se odlučite preporučujem da birate ranije termine. Ja sam učila lekciju tako što sam za svoj prvi Broadway odabrala kasnovečernji termin nakon cjelodnevnog manijakalnog hodanja. Fantastičan „42nd street“, tijekom kojeg mi je čitavo vrijeme glava padala od umora, unatoč zanimljivosti. Potrebna je puna budnost kako biste u potpunosti doživjeli čim više detalja i bili aktivni sudionik bajke koja nudi stvarnost svakoj fantaziji.
Hrvati na čelu prvog restorana na Wall streetu
Koji god okus i koju god svjetsku kuhinju poželite, budite sigurni da ona postoji u New Yorku. Stoga ovdje izdvajam samo zanimljivost da su Hrvati današnji vlasnici nekadašnjeg prvog restorana na Wall streetu pod nazivom „Delmonico’s“, u kojemu sam u dva navrata doživjela najljepše okuse mediteranske kuhinje.. Restoran je bio omiljeno mjesto poslovnjaka i financijaša te mnogih poznatih ličnosti, uključujući Marka Twaina, Louisa Armstronga i Johna D. Rockefellera, a današnji Delmonico’s je nastavio tradiciju vodećeg mjesta za fine dining u New Yorku.
New York Public Library
Čovjek kad uđe u New York Public Library mora osjetiti ogromno strahopoštovanje. Mi smo samo nijemo i fascinirano hodali u tišini, gledali raširenih očiju, pogledavali se i duboko uzdisali. Tako vjerujem većina ljudi reagira na boravak u građevini od koje je Schwarzman napravio fascinantan dom milijunima rijetkih zbirki, rukopisa, od Shakespearea do brojnih velikana koji vječno inspiriraju i potiču na razmišljanje.
Stand-up i All that jazz
Propustila sam Seinfeldov show jer se održavao na dan našeg odlaska, ali sam se tješila u Comedy Centralu. Tek sam tamo shvatila koliko stand-up može biti dobar, ali i to da su lokalni problemi velikih i malih država iznenađujuće slični. Još jedan razlog za voljeti ovu svjetsku prijestolnicu jest što u random baru, možete doživjeti iznimno glazbeno iskustvo. Neću nikad zaboraviti kako smo se prijateljice i kolegice i ja pogledale kad smo šetajući čule glasove iz bara koji podsjećaju na jazz i soul velikane te se bez puno riječi uputile to poslušati na licu mjesta. Na misama u Harlemu i Brooklynu možete doživjeti i vrhunski gospel.
Jad i bijeda svjetske prijestolnice
Daleko je sve od ružičastog. Puno je prljavštine i neugodnih mirisa, beskućnika koji leže po podzemnim stanicama ili na cestama iznad šahtova koji ih griju. I teško se miriti, u kontekstu ljudskosti, vodeće ekonomije svijeta, obilja, da čovjek hoda kraj nesretnog čovjeka, da ne mari, da je to normalno, ili možda samo zna da ne može promijeniti životnu sudbinu pojedinca, i nastavlja dalje, u želji da smanji ionako mnogobrojna osobna opterećenja. Bira bitke koje može dobiti.. U središtu je vjerojatno najmanje starosjedioca, zatrpan je turistima te prodavačima street food-a i lažnih Louis Vuittona.
5. avenija i „Sretni praznici“ na hrvatskom
Originali najluksuznijih brendova su u obližnjoj 5. aveniji. Tamo je i ikona moderne arhitekture Rockefeller center ispred kojeg se zimi nalazi klizalište i najpoznatije i najfotografiranije božićno drvce na svijetu. Tamo je lako sresti nekog iz naše male zemlje.. Osim što je tu smještena i poznata koncertna dvorana Radio City Music Hall te jedna od najvećih televizijskih mreža u SAD-u NBC, važno je povijesno mjesto jer je njegova izgradnja simbol američkog ekonomskog oporavka nakon Velike depresije. Neovisno o vjeri ne smijete preskočiti prekrasnu i najveću katoličku katedralu u SAD-u St.Patrick’s cathedral izgrađenu u neogotičkom stilu.
Vjerujem da će većina pripadnica ljepšeg spola zastati pred izlogom Tiffany&Co baš kao i Audrey Hepburn u kultnom filmu. Brojne od nas će i ući, neke na doručak koji nije spektakularan, dok će druge s uzdahom maštati da joj ruku krasi dijamant, ili bilo koji komad profinjenog nakita s Tiffany potpisom.
Još je jedan izlog pred kojim sam se zaustavila, ovaj put iz sasvim drugačijeg razloga. Na tendi izloga Cartier na sred 5. avenije piše „Sretni praznici“ na hrvatskom jeziku. Lijepo.
Urbani kutak: Brooklyn
Manhattan i Brooklyn, dva potpuno drugačija New Yorka, povezuje njegovo veličanstvo – Brooklyn Bridge. Sam most je fascinantan i treba ga prohodati i izbliza mu se diviti. Na jednoj je strani poznati dok Pier 17 s restoranima i kafićima u blizini kojeg se kreće do Kipa slobode, a na drugoj Brooklyn, čuveni filmski kadar u “Dumbu” te šetnica Promenada s pogledom koji bez pretjerivanja ostavlja bez daha.
Brooklyn ima puno mirniju energiju, urbaniju atmosferu, a meni je posebno upečatljiva bila večernja šetnja kada smo muž i ja u potrazi za hranom prolazili kraj kuća i dvorišta koja kao da su pokupila sve božićne ukrase svijeta i nakitili se s njima. Taj kič tamo ima toliko smisla, pa čak i meni inače omraženi vrtni patuljci.
New York kao podsjetnik da je sve moguće
Kako kaže Sinatra, New York je grad koji nikada ne prestaje iznenađivati. S jedne strane je mjesto gdje se miješaju snovi i borbe, kao što je to Billy Joel živopisno opisao u pjesmi „New York State of Mind“. A s druge, podsjetnik na beskrajne mogućnosti. Na to da smo iako mali ipak dio neke veće priče i da trebamo sanjati veliko.
Budimo glavne zvijezde vlastitog filma, tragajmo za svojom srećom, kao da mi govori ovaj grad. Posjet njemu je u svim varijantama, s obitelji, poslovno ili s prijateljima, vječna inspiracija i uvijek spektakl za pamćenje.
Fotografije: Martina Sokač Saraga; animacija: Canva
