U životu često odustajemo i prije negoli smo nešto probali, misleći da je kasno, pa zašto onda uopće gubiti vrijeme… No Mirela Kardašević, svjetska rekorderka i svjetska prvakinja u ronjenju na dah, svojim primjerom pokazuje da ne postoji tajmer na ono što smo naumili, samo naša volja i odlučnost.
Od hobija do profesije
U djetinjstvu se bavila plivanjem zbog bolesti kuka i operacija i tome se vratila u svojoj tridesetoj, a ronjenjem se počela baviti sasvim slučajno.
„Voda je oduvijek bila moj mediji i mjesto gdje sam se osjećala najopuštenije jer sam mogla biti kao ostala djeca, obzirom da dugo nisam mogla niti skakati niti trčati.
Kad sam napunila 30 godina htjela sam neki hobi u životu i krenula sam rekreativno plivati, gdje sam i vidjela ronioce kako treniraju i to me skroz oduševilo jer sam voljela roniti, oduvijek me privlačio taj mir ispod površine. Istražila sam malo sport, upisala se u klub i krenula s treninzima. Pokazalo se da sam talentirana, pa to nisam olako shvatila i sasvim sam se posvetila sportu“, prisjeća se Mirela ne tako davnih početaka u svijetu ronjenja.
Ronjenjem se bavi tek pet i pol godina, a već je nanizala brojne uspjehe: na svjetskim natjecanjima osvojila je 4 zlatne, 4 srebrne i 2 brončane medalje te je postavila novi svjetski rekord u ronjenju na dah.
„Moj prvi uspjeh mi je vjerojatno najviše značio s obzirom na to da sam sama sebi dokazala da se bavim ispravnim sportom i da su me sve ove godine vodile do tog trenutka gdje sam otkrila ronjenje.
Na početku nisam imala veliku podršku pošto sam sa sportom krenula dosta kasno, no mislim da me sve to još dodatno motiviralo jer sam vjerovala u svoj put i odricanje. Sport ima i uspone i padove, no uvijek se prisjetim da za vrijeme tih padova najviše učimo i da nas upravo ti trenuci formiraju kao sportaša, a ujedno i kao čovjeka. Najveća motivacija su mi sinovi, koji mi daju snagu i kada sam na izmaku svih snaga, ali i sama ta spoznaja da sam stvorila nešto iz ničega.
Želim da moji sinovi budu ponosni na mene. Uz mene su naučili da je u redu pobijediti, ali i izgubiti te da se do ničega ne dođe lako u životu. Što se tiče majčinstva i bavljenja sportom, mogu priznati da mi je vrlo teško, jer sam često umorna i nemam vremena za neke druge stvari, no uz pomoć roditelja koji mi uskaču kada sam na putu, sve lakše podnesem jer znam da su mi sinovi u sigurnim rukama. No, kao što i sinovima uvijek kažem, bez odricanja, nema ni rezultata“, iskrena je Mirela.
Rad i rezultati
Baviti se profesionalno sportom znači osim talenta uložiti trud, vrijeme i posvećenost u njegovo razvijanje, ali kao što podsjeća Mirela, znači i poboljšavati ne samo fizičke već i mentalne sposobnosti, što ona postiže strogom rutinom različitih vrsta treninga.
„Budim se dosta rano kako bih stigla sve napraviti prije samog treninga: napraviti kratku meditaciju i spremiti sinove za školu. Nakon treninga slijedi oporavak i doručak ili ručak, a prije nego što sinove vodim na trening košarke obavim vježbe istezanja. Dok su oni na treningu često čitam knjigu, a navečer je večera i prije spavanja napravim mentalni trening ili trening opuštanja.“
Usprkos impresivnim rezultatima koje je postigla u veoma kratkom roku, poput osvajanja medalja na svjetskim natjecanjima te postavljanju novih rekorda u ronjenju, Hrvatski ronilački savez ju je prošle godine „previdio“ prilikom sastavljanja reprezentacije za svjetsko prvenstvo.
„Iako poštujem proces donošenja odluka federacije, moram priznati sam osjećala veliko razočaranje i tugu. Kontinuirano sam se trudila i postizala značajne rezultate, što mi je pokazalo da sam mogla pozitivno doprinijeti na Svjetskom prvenstvu. Neke situacije moramo jednostavno prihvatiti onakvima kakve jesu, no moja predanost sportu ostaje je nepromijenjena, i nadam se da ću nakon nedavne bolesti i Covida uspjeti pozitivno predstaviti Hrvatsku na nadolazećem svjetskom prvenstvu u dubini.“
Mirela Kardašević ne natječe se samo u dubinskom, već i bazenskom ronjenju, što je kombinacija na koju se profesionalni ronioci rjeđe odlučuju. „Bazensko ronjenje zahtjeva jako puno fizičkog treninga, mentalnog i vrlo lako dođe do pretreniranosti tako da je dobro izrađen plan treninga vrlo bitan. Dubina je puno lakša i opuštenija i nakon teške bazenske sezone mi dobro dođe. Natječem u jednom i drugom što mi da je manje vremena za trening u dubini, no ne odustajem jer u dubini zbilja uživam i puno je opuštenija nego bazensko ronjenje.“
Feeling
No profesionalan sport nije samo mehanika mišića ili određena tehnika, već i osjećaj koji pruža. A za Mirelu, taj osjećaj je – mir.
„Ronjenje je sport koji se teško može opisati riječima, i mora se probati kako bih ljudi shvatili što nas privlači u dubinu ili daljinu. Ono mi pruža osjećaj mira, povezanosti same sa sobom i vratilo mi je vjeru u sebe. Sport je jako težak, no zadovoljstvo koje dobijete nakon što udahnete taj prvi dah nakon što držite dah dvije, tri, četiri, ili sedam minuta je neopisiv, upravo zbog emocija i misli koje ste prebrodili i ostali smireni u najkritičnijim trenucima. Ono što u čemu najviše uživam jest kad zaronim ispod površine, da sve vanjske brige i problemi više ne postoje, nego samo mir i tišina.“
A nama koji više živimo prema principu „hvali more, drž’ se kraja“ i teško se oslobađamo straha od velikih dubina, Mirela savjetuje: „Preporučujem tečaj ronjenja na dah, kako bi na ispravan način naučili sve o ronjenju i uz instruktora „iskusili“ taj osjećaj ronjenja u dubini i suočavanja s vlastitim strahom držanja daha ili dubine.“
I ona sama se susrela – i prevladala – takve strahove: „Strah od dubine mi je to bio jedan od najvećih strahova, no uz ronjenje sam se suočila s njim i shvatila da me kočio u ostvarenju mojih ciljeva“, te priznaje da joj sada najveći izazov predstavljaju druge stvari: „Najveći izazovi koje sam imala su bili financijski jer bez sponzora je jako teško realizirati sve pripreme i natjecanja na koja trebamo ići.“
A kad su natjecanja i treninzi u pitanju, ova poznavateljica dubina i ljubiteljica velikog plavetnila otkriva svoje favorite:
„Nisam stigla puno mjesta posjetiti, no moje najdraže mjesto je Kas u Turskoj. Prekrasno malo mjesto, puno šarenila i prekrasne energije. More je toplo i mirno, i puno podvodnih mjesta za vidjeti, a ujedno ima stvari za raditi na kopnu. Hrana je odlična“, sa smiješkom kaže Mirela.
Naslovni vizual i fotografije: Privatni arhiv
