Koliko god Barbie bila kritizirana kroz godine, kao antifeministička figura, kao ona koja je kriva za iskrivljenu sliku stvarnosti i ideje kako bi žensko tijelo trebalo izgledati, to bi bio dosta simplificirani pogled na Barbie onih koji je gledaju isključivo kao na lutku, plastični objekt. No u našim glavama, Barbie je bila mnogo više od toga. Ona je bila alat, naša ekstenzija u svijet odraslih, u svijet mašte, u svemir…
Baš kao u onoj sceni iz filma koja se referira na „2001: Odiseju u svemiru“, Barbie je unijela revoluciju. Prvi put lutke nisu bile nešto o čemu trebamo brinuti, nešto što nam treba pobuditi majčinske osjećaje, već žene za sebe, nešto na što možemo projicirati sve ono što želimo biti u budućnosti, možda život koji priželjkujemo, a možda se samo dobro zabaviti izmišljajući najrazličitije scenarije.
Za razliku od lutki ćelavica i sličnih takozvanih beba, Barbie nije tražila mijenjanje pelena, hranjenje i slične (prizemne) aktivnosti. Barbie je vozila auto, jahala konja, skijala se i rolala, održala koncert u svemiru, a sve to u pedeset nijansi ružičaste. Sav džeparac štedio se i trošio na haljine s volanima, eko bunde i štikle, a veliki blagoslov bile su i bake šnajderice koje su mogle izvesti zamišljeni haute couture.
Osmišljavanje kreacija od restlova bili su mi neki od prvih modnih izleta, ali kreativnost nije tu stala, jer tko nema Barbie dreamhouse (a realno, tko ju je imao?) mora upregnuti maštu i izgraditi svoju – od stolaca, krpa, kutija za cipele, ukrasnih pepeljara i svega čega se može dočepati.
Zapravo se baš ni ne sjećam samih scenarija, koja Barbika se s kojom svadila, što su radile po cijeli dan osim „skakutale“ po improviziranim palačama, ali sjećam se tog feelinga – da je sve moguće.
Pa sam upitala i mnoge druge žene: jeste li se i vi igrale s Barbie? Što ona predstavlja za vas?
Martina Čičko Karapetrić
Modna dizajnerica
Barbie lutka bila je jedan velik i važan dio mog i djetinjstva moje sestre. Mislim da je Barbie na snažan način utjecala i na estetiku našeg brenda Boudoir i da je duboko ukorijenjena u njegov DNK.
Od malena Barbike su nam bile pojam, tu treba staviti i kontekst vremena, djetinjstvo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća za vrijeme Jugoslavije kada Barbike nisu bile dostupne kao danas, već se po njih išlo u Trst ili negdje drugdje u inozemstvo, a najdraža mi je bila Jewel Secrets Barbie, koju mi je mama kupila u Trstu.
Sestra i ja smo šivale cijele kolekcije za naše Barbike, koje su bile inspirirane tada jako popularnom serijom “Dinastija”. Materijale za Barbie haljine smo skupljale po kvartovskim krojačkim salonima koji bi nam ustupili krpice. Priređivale smo i Barbie modne revije već s 11 godina, ali i ranije.
Igrala sam se s barbikama čak do petnaeste godine, dok tog ljeta, kad sam došla na more sa svojim barbikama, nisam shvatila da moje prijateljice nisu više zainteresirane za igranje s barbikama jer su si sve našle dečke ili simpatije, tu je završilo na neki način moje djetinjstvo.
Mia Dimšić
Glazbenica
Moja sestra i ja imale smo punu košaru barbika i čini mi se svega dva Kena koji su im naizmjence glumili muževe po potrebi, hahaha. Meni je omiljena Barbie bila Theresa, a njoj Christie i žao mi je što se i one nisu pojavile u Barbie filmu. Jedno vrijeme smo bile pretplaćene i na Barbie časopis.
Moje omiljeno sjećanje povezano s barbikama je bilo kad su nam roditelji za svetog Nikolu u čizmicu ostavili svakoj po jednu Barbie koju smo jako željele, i to dvije originalne. Tad je imati original Barbie bio veliki luksuz, a ja sam jako željela onu s ružičastom baletnom suknjicom koja se može zavrtjeti i po sebi ima prozorčiće sa šminkom. Taj trenutak sreće kad sam ju ugledala u čizmici baš pamtim. Barbie je bila važan dio mog odrastanja, a barbike sam još jako dugo čuvala.
Rea Hadžiosmanović
DJ
Koliko god željela vjerovati da sam bila posebno dijete, po pitanju Barbie lutaka bila sam vrlo tipična: Barbie je za sedmogodišnju Reu bila centar svijeta, statusni simbol i sinonim najveće životne radosti. Njegovala sam svaku lutku, pazila i mazila, nisam nikome od prijatelja i prijateljica dala da ih češljaju, skidaju nakit ili na ikakav drugi način oštećuju pa im vjerojatno nisam bila omiljena partnerica za igru.
Imala sam ih desetak, a omiljena mi je bila Dee Dee, crna Barbie koja je bila dijelom Barbie edicije Rockers (dakle članica rock benda) i za koju je tata morao prečešljati cijeli Seul ’88 godine uzduž i poprijeko (dok je bio na poslovnom putu) jer je, naravno, kod nas nije bilo za kupiti. Uz Barbike imala sam i crveni Ferrari za Barbie te kamper, a kuću mi je isto tata složio od drveta, dok je namještaj uglavnom bio improviziran. Igrati sam se prestala s nekih 12 godina, ali svojih omiljenih barbika se nisam još riješila. I dalje nekolicina očuvano stoji u originalnoj kutiji.
Danas, naravno, na cijelo Barbie carstvo gledam puno više kao na produkt konzumerizma, no negdje u dubini i dalje me opčinjava njihova magija ili bolje rečeno iluzija lakoće, osmijeha, šarenila, mogućnosti.
Maja Miletić
Dizajnerica nakita
Barbie za mene nikad nije predstavljala šminkericu duge plave kose, često obučene u rozo. Moje su bile ošišane, obojene kose i prekrojene odjeće. Kroz tu igru sam shvatila što za mene zapravo znači moda i taj izraz koji nam pruža. Radilo se o slobodi, o prihvaćanju, o njegovanju talenta. Jednom nam je mama kupila neko izdanje gdje je u paketu došla i Barbie plava perika, s najmekšom, najplavijom kosicom koju sam ikad vidjela na nekoj lutki. Mi to nismo koristile za Barbie, nego za eksperimente sa svojim frizurama. Tako bi se uređivale, šminkale i radile svoja prva mala snimanja.
Imale smo Barbie namještaj, krevet, ormar, komodicu, auto… I onda sam za taj namještaj napravila kuću od velikih knjiga i kartona i bila silno ponosna. Kad pomislim na igru, sjetim se onog osjećaja da je sve moguće. Na tome sam jako zahvalna. Mojoj mami nikad nije bilo bitno da nešto savršeno čuvamo, nego da koristimo predmete kreativno, a mi smo to zdušno radili. Ponekad mi je znalo biti žao što nemam očuvanu kolekciju igračaka koje bih mogla nekome pokloniti, ali možda je upravo taj stav koji mi je mama usadila puno važniji od netaknutih igračaka. Moja sestra i ja smo imale predivnu kolekciju i igrale smo se s hrpom djevojčica iz kvarta. Uvijek bi nam na kraju igre nedostajale cipelice :).
Zrinka Bubanović
Poduzetnica
Trenutka kad sam dobila svoju prvu Barbie sjećam se do najsitnijih detalja. Bilo je ljeto, 80-e, upravo sam završila 1. razred osnovne škole. Umjesto na plaži, ležala sam na zaraznom odjelu dubrovačke bolnice s teškom reakcijom na MoPaRu cjepivo. Moj otac, koji je bio na specijalizaciji u bolnici u Zagrebu, otišao je u Graz, kupio Barbie i doletio u Dubrovnik, u moju bolničku sobu. Ne mogu opisati tu radost i sreću kad sam vidjela njega i Barbie kutiju koju je držao u ruci. Moja prva Barbie imala je sjajno bijelo kaubojsko odijelo, pripijeno uz tijelo, sa srebrnim i crnim detaljima i resicama, bijele čizme i bijeli šešir (zamislite stage outfit Dolly Parton). Ova Barbie je najdragocjenija igračka mog djetinjstva.
Drugu Barbie dobila sam iduće ljeto od maminog ujaka koji je stigao na ljetovanje iz Toronta. Ova Barbie imala je ružičastu mini haljinu, ružičastu torbicu, sunčane naočale, naušnice i prsten. U tom trenutku, nakratko je zasjenila kaubojku.
S Barbie lutkama sam se igrala zajedno s djevojčicama iz ulice, vani ispred zgrade, koliko dugo nisam sigurna, možda negdje do 5-6 razreda. Pred kraj su te igre u stvari bile makeoveri. Moje Barbike su na kraju imale bob frizure, kosu pofarbanu temperama i pokoju tetovažu s vodootpornim markerom.
Moja kolekcija nije bila impresivna, a sastojala se od dvije Barbie, dva Kena (plavokosi i crnokosi) i jedne Skipper. Imala sam dosta odjeće, neka je bila originalna, a dio su sašile moje baka i teta.
Moja kćer koja će uskoro navršiti 6 godina igra se s Barbie, ali one koja ona bira nisu stereotipne plavuše, svijetlog tena i plavih očiju. U moje vrijeme nije bilo mogućnosti izbora.
Antonia Ćosić
Psihologinja i TV voditeljica
Kao mala sam se igrala s Barbie, znam da je bio i album sa sličicama, ali ja sam više bila za Kremenko album. Jednom sam za svetog Nikolu dobila i Barbie kuću, točnije rasklopivu sobu, što je automatski značilo da sam najkul dijete ikad, a sveti Nikola je superheroj. Malo je bilo čudno što je mama čuvala taj poklon ispod kreveta, ali o tom potom.
Pamtim igru kad bi netko došao kod mene doma, s prijateljicama i slično, ali pamtim i da bih se igrala sama s barbikama kad bi me baka čuvala. Koliko god to smiješno zvučalo, mislim da mi je to unaprijedilo kreativnost i maštovitost. Baka i ja bismo dugo bile skupa, a ja sam izmišljala zanimanja i priče koje barbike proživljavaju, a baka je uvijek roditeljima govorila da joj je kao da sluša predstavu u pozadini dok ja tako smišljam dijaloge, a ona kuha. Bile su to moje prve predstave pa je Barbie ispunila svoju svrhu i dokazala da može biti što god želi.
Naslovni vizual: Instagram / Barbie, Canva
