Dan je započeo ranim ustajanjem. Mrzim rano ustajati. Svijet je, međutim, tako koncipiran da svi moraju ustajati rano. S mogućnošću rada od kuće onih standardnih devet sad je postalo i osam i sedam… Neprekidna dostupnost je dokinula klasik od devet do pet (koji se iz nove perspektive i ne čini više tako loš).
Radnike i “neradnike” prepoznaje se po tome ustaju li rano ili ne. Svi se sjećamo kako je bivši gradonačelnik, čija sjena i danas zlokobno lebdi nad “metropolom”, ustajao u pet kako bi trčao (pratili su ga novinari da posvjedoče). On je time htio dati do znanja da nije lijenčina i da puno radi, slično kao i jedan naš bivši ministar kojem je bila draga riječ “izvrsnost” i koji je u ime te izvrsnosti sazivao sastanke za svoje zaposlenike u tri ili pet ujutro. Kako mu je već odgovaralo.
Čarobni sat: u tri ujutro
Ne mogu se ovdje ne sjetiti i velikog revolucionara Che Guevare koji je također ljude primao u tri u jutro u svom uredu u Havani, no ne zato što je tako ustajao, nego zato što je do tada ostajao budan i bio dovoljno “friški” da odradi i razgovore. Tri u noći je očigledno čarobni sat kad se sastaju jutarnje i noćne ptice.
Naravno, živjeti u svijetu kojim dominiraju jutarnje ptičice prisiljava i nas ostale koji to nismo da se pokušamo nekako prilagoditi. Kad kažem “jutarnje ptičice”, mislim na onih 10 posto doista ozbiljnih ranoranilaca (istraživanja su pokazala da je ranoranioca koji ustaju u pet, katkad i ranije, tek 10 posto, a noćnih ptica u odnosu na njih dvostruko više.
Ostalih 70 posto su svi ostali koji promatraju ovaj zanimljiv sraz ptica, ne vole baš ustati u sedam, ali im je u redu kad bi mogli ustati oko osam, pola devet. I tako, mnogo nas je koji ne volimo rano ustajati i dakako, to je izvrsna prilika za razvoj biznisa. Prvi mi na um pada Hal Elrod koji je još prije dobrog desetljeća potaknuo pokret “Jutro čuda” (“Miracle morning”), i naravno knjigama, seminarima, dnevnicima zaradio milijune.
Budilicu stavite što dalje od sebe
Savjeti kako se pretvoriti u ljubitelja rane zore sezali su od toga da budilicu stavite daleko od sebe tako da morate iskočiti iz kreveta da biste je isključili, do toga da odmah skočite pod hladan tuš. Nakon toga ćete, kao čudom, biti sretniji, poletniji, puni energije! Jutro čuda. Ili jutro torture. Ovisno o tome kolika je vaša moć samoobmane.
I kod nas se zarađivalo na tome. Ne tako davno jedan je joga centar nudio program koji je trajao 21 dan i u okviru kojega su se vježbatelji trebali 21 dan za redom pojavljivati u studiju u pola šest. U jutro. I na osvježavajućoj jutarnjoj jogi i u programu jutra punog čuda operirali su s dvije obmane. Prva je bila da je moguće promijeniti navike za samo 21 dan.
To je urbana legenda koja seže u daleku 1960. godinu, tj. knjigu dr. Maxwella Maltza o psiho-kibernetici. On je tamo onako usput primijetio da je potreban minimalno 21 dan da stara slika nestane i stvori se nova. Mnogi kasniji self-help gurui su se toga rado primili jer je bilo zvučno, pa odlučili da je za sve dovoljan 21 dan. Iako je zapravo 21 dan dovoljan za malo što. Pogotovo ne za temeljnu promjenu tvrdokornih navika ili pak urođeni bioritam.
Mijenjaj bioritam, mijenjaj gene, ASAP!
Druga obmana kojom su operirali bila je da se bioritam može promijeniti. Znanstvenici s njemačkog sveučilišta u Aachenu predvođeni dr. Jessicom Rosenberg, istraživali su mozak ljudi koji ustaju u različita doba dana. Ustanovili su da ljudi ustaju u određeno doba dana sukladno svome unutrašnjem satu, tj. da je to jeste li ranoranioc ili noćna ptica zapravo genetski uvjetovano.
Naime, mozak u onih koji ustaju vrlo kasno bitno se razlikuje od mozga ranoranioca. U nekim dijelovima mozga u noćnih ptica daleko je manje bijele tvari nego u ranoranioca i ostalih. To navodno u njih izaziva onaj jet lag pogled kad ustaju rano i nisu pri sebi… Smanjena količina bijele tvari u mozgu zna biti uzrokom depresije, pa tako noćne ptice inkliniraju i takvim stanjima, ali navodno pojačano i cigaretama i alkoholu, nezdravoj prehrani…
Put boema: san, pjesma, kavana
Eto kako su nastali i živjeli boemi! Tin Ujević je bio upravo takva noćna ptica. Spavao je dugo, potom radio ili trgovao vlastitim umom i pjesmama za ručak, a kad bi se spustila noć, išao je od kavane do kavane, pio, pušio (kažu i po sto cigareta dnevno!) i kad bi se vratio u cik zore, još je imao snage pisati…
Biti noćna ptica ima i neke dobre strane, pa tako u današnjem svijetu ti ljudi ne završe kao boemi, već na visokim pozicijama u korporacijama. Noćne su ptice daleko produktivnije od ranoranioca, imaju veće analitičke sposobnosti, a u današnjem poslovnom svijetu imaju uspješnije karijere i financijski znaju puno bolje stajati od ostalih. Zašto u “današnjem poslovnom svijetu”? Zato što kad prisilno dođu na posao u devet, do ručka ne rade ništa, samo zure u ekran, a popodne se razmašu, ostanu prekovremeno, pa to ostavlja izvrstan dojam na šefa.
U današnjim, izrabljivački nastrojenim korporacijama, to je samo plus! Sa svime se može eksperimentirati, pa i vi možete pokušati u 21 dan promijeniti svoj kronotip ili se uvjeravati da je pet ujutro najbolji trenutak da aktivno započnete dan, možete pokušati ljude na silu “dovesti u red”, da ustaju u šest ili pet ili sedam, no onoga časa kada pođu na godišnji odmor ili se umirove, njihov se ritam vraća u svoje prirodno stanje.
Da ponovimo. Rađamo se kao:
1. ranoranioci – ljudi koji ustaju prije nego što svane i polaze lijegati s kokošima.
2. noćne ptice – ljudi koji tek popodne počnu funkcionirati, ali zato potegnu budni do ranih jutarnjih sati
3. kao svi oni koji su se smjestili između ova dva ekstrema, i ustajali bi, kad bi mogli, između 8 i 9.30 ujutro.
Svoj bioritam nećete promijeniti, ali ga možete s ljubavlju prihvatiti, njegovati i poštovati! I potražiti posao koji od vas neće zahtijevati rano ustajanje.
Video: Shutterstock
