Začeće ili oplodnja događa se u onom trenutku kada spermij oplodi jajnu stanicu. To znači da su za oplodnju potrebni i muškarac i žena. Na stranu to što bi spolni odgoj školskom kurikulumu dobro došao kao, što bi se reklo, budali šamar, i na stranu to što mnogo toga o seksu mladeži koja sve ranije stupa u spolne odnose nije jasno i poznato, ali ova prosta činjenica iz prve rečenice nešto je što se već desetljećima uči na satu biologije, i prije no što ta ista mladež punokrvno zagazi u pubertet.
Negdje između ove lekcije i čitanja s razumijevanjem koje se uči čim se krene u školu, pitamo se gdje je točno zapelo u razumijevanju elementarnih informacija o spolnim odnosima, trudnoći i zaštiti od nje u situacijama kada je neželjena. Dio s kojim se mučimo je silogizam izveden iz dvije jednostavne premise. Naime, ako su za začeće potrebni spermij i jajna stanica, to znači da su za njega potrebni, kako smo već ranije utvrdili, muškarac i žena. A ako su za začeće potrebni i muškarac i žena, to znači da je kontracepcija nešto što se tiče oba partnera. Ili bi to barem trebala biti, no čini se da je situacija po ovom pitanju miljama daleko od ravnopravne.
Čarobna pilula za njega, evo, samo što nije
O oralnim kontraceptivima za muškarce priča se već desetljećima, no budući da isto tako desetljećima čitamo kako čarobna pilula ‘samo što nije’, a nikako da dočekamo da se doista i dogodi, pitamo se je li ona možda moderni jednorog, tek mit koji se svijetom proširio kao istina samo zato što ga se dovoljno puta prezentiralo i izreklo kao istinu, ili je cijela priča ipak malčice kompleksnija.
Čini se da muška pilula nije izmišljotina, već nešto na čemu se uistinu intenzivno radi dugi niz godina, no pitanje je hoće li se, unatoč tome, ikada naći na tržištu i u ustima ikojeg muškarca na svijetu. Ali prije nego se pozabavimo razlozima za to, samo da spomenemo faktore koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi ikoja oralna kontracepcija bila odobrena. Svaka kontracepcija mora biti učinkovita, reverzibilna i sigurna i vjerovali vi nama ili ne, znanstvenici su uspjeli postići sva tri cilja i u piluli za muškarce.
Gdje je onda zapelo, pitate se?
Pa, otprilike na trećoj točki iliti sigurnosti. Naime, iako su znanstvenici koji su na piluli radili određene rezultate predstavili kao sigurne, muškarcima se oni nisu svidjeli pa su tako s gnušanjem odbijene sve pilule koje su izazivale iste one nuspojave s kojima mi žene živimo desetljećima. Debljanje, akne i promjene raspoloženje koje su žene prihvatile kao ne pretjerano im drag, ali sastavni dio seksualno odgovornog ponašanja, muškarcima su bili i više no dovoljni razlozi da stanu na kraj desetljećima istraživanja koja su dovela do onoga što je i bio cilj – pilule koja uistinu radi ono čemu je i namijenjena.
‘Dodaje kile i smanjuje libido’
Još su 1996. znanstvenici otkrili injekcije testosterona kao novi potencijalni lijek, ali nakon što su krenuli prigovori na debljanje, smanjeni volumen testisa i tjedni raspored injekcija, sva su daljnja istraživanja zaustavljena. Deset godina kasnije, na red je stiglo još jedno kliničko ispitivanje injekcija testosterona i progesterona, ali je cijela priča pala u vodu kada su ispitanici krenuli prijavljivati bolove u mišićima, akne, depresiju i promjene u seksualnom nagonu. Nakon nekoliko uzaludnih pokušaja, voditelji studija jednostavno su došli do zaključka da muškarci odbijaju tolerirati bilo što smeta njihovom libidu ili je povezano s debljanjem, i to je više manje za njih bio kraj priče.
U isto to vrijeme odobreni su deseci raznih pilula namijenjenih ženama, a mnoge su od njih dolazile u paketu s puno ozbiljnijim nuspojavama nego što su to bile ikoje uzrokovane pilulom za muškarce. Enovid, na primjer, odobren još davne 1960. godine, žene su uzimale godinama prije nego što je itko shvatio da ima ozbiljne nuspojave poput krvnih ugrušaka i moždanog udara, neke su pilule uzrokovale probleme poput teških upalnih infekcija zdjelice, komplikacija u trudnoći, pa čak i smrti, a smanjeni seksualni nagon zbog pilula s kojim su se također mnoge susrele, bio je nešto zbog čega nitko nije ni trepnuo.
Tko se na koga treba ugledati?
I tu dolazimo do pitanja tko bi ovdje trebao biti učitelj, a tko učenik. Bismo li se mi žene trebale ugledati na muškarce i jednostavno naučiti reći ‘ne’ svemu što na bilo kakav negativan način utječe na naše tijelo, zdravlje ili kvalitetu seksualnog života, ili bi se pak muškarci trebali ugledati na nas žene i jednostavno, kako bi Ameri rekli, ‘grow some balls’, prihvaćajući da nije sve u životu savršeno i da su kompromisi nešto što je u vezi dobrodošlo, kako po bilo kojem drugom, tako i po ovom pitanju?
Je li problem u nama ženama koje smo zaglavile s mentalitetom iz vremena Enovida, kada su naše bake i mame bile spremne podnijeti gotovo sve kako bi se mogle seksati jednako slobodno kao muškarci? Ili je problem u muškarcima koji su naslijedili pasivnost svojih djedova i tata, u paketu sa stavom da nije na njima da preuzmu ikakvu odgovornost? Kakvo god mišljenje po ovom pitanju imali, iskreno se nadamo da će se neki konkretan pomak po ovom pitanju dogoditi u skorijoj budućnosti i da će pilula za muškarce biti više od tek senzacionalnog naslova koji će po tko zna koji put u nama ženama probuditi lažnu nadu. Nakon više od pola stoljeća obećanja i ‘samo što nije’, stvarno bi bio red.
Naslovna fotografija: Shutterstock; animacija: Canva
