Kada je negdje početkom listopada 2021. Frances Haugen dala otkaz u Facebooku i otkrila da najdugovječnija društvena mreža na svijetu ipak koristi tajne algoritme koji podupiru polarizacije, svađe i prepucavanja dijametralno suprotnih strana, menadžeri nekadašnjih pop atrakcija – boy bandova N’Sync i Back Street Boys su mogli samo kimnuti glavom i promrmljati si u bradu: ‘Pa recite nam nešto novo!’ Jer i nije neko veliko otkriće da sukob, tajni rat, gladijatorski deja vu ili blago rečeno challenge (nazovite to kako želite), a koji se odvija na velikim pozornicama ili pred malim ekranima, ne samo da donosi pažnju gledatelja nego i veliku popularnost.
Uostalom, i Oscar Wilde je svojedobno zaključio da je svaka reklama super, ali da nema boljeg od negativnog PR-a. I doista! Naš popis negativaca koje smo fascinirano gledali i, da si ne lažemo – i dalje gledamo, kao i onih koji hodaju po rubovima, izvode verbalne arabeske i kaskaderske vratolomije je toliko dugačak da nema ni smisla raditi listu. Uostalom, da ljudi više primjećuju one koji ‘dižu prašinu’ i potiču na hejt dokazao je davnih dana jedan novinar (podaci poznati redakciji) kada je na svoj Facebook stavio koncert široj javnosti malo poznate grupe i krenuo u hvalospjeve.
Tri mjeseca kasnije kolega je ponovio na svojoj stranici istu snimku koncerta, ali ovaj se put obrušio na nastup u malom klubu s toliko žestokom kritikom da se pribojavao da ga ne blokiraju zbog govora mržnje. Pogađate što se dogodilo, broj komentara, lajkova, hejtova je bio pet puta veći nego kada je vijest bila turbo pozitivna. Što nas možda dovodi do preuranjenog zaključka da u svijetu medija pozitivci mogu računati na malu nišu sljedbenika… Mama, tata, brat, susjed i bivši (ako se baš nisu gadno posvađali…:).
Ili pak ako odemo u bliske prognoze i smjele hipoteze da će uskoro završiti u ropotarnici prošlosti jer, kako je krenulo – pretjerana politička korektnost ubit će i zadnju trunka bunta, originalnosti i humora, a svi voditelji će se moći svrstati u dva izrazito polarizacijska tabora – oni brutalni koji ne poznaju cenzuru, granice dobrog ukusa i humanosti i koji će napraviti ama baš sve što se od njih traži zbog dobre gledanosti i oni koji su toliko dosadni i hiperkorektni da biste radije zaspali uz umirujući glas umjetne inteligencije.
Srećom, postoje iznimke koje potvrđuju pravilo i koje nam govore – da, moguće je hodati po tom tankom rubu između pozitive, korektnosti, a opet biti zanimljiv, relevantan i zabavan. Ovo je naša redakcijska lista pozitivaca u koje smo se zaljubili i kojima smo odlučili dodijeliti posebne nagrada u pet kategorija.
Fabijan Medvešek, Supertalent, Nova TV
Kada bi se mogao stisnuti gumb za super odgoj, manire, poštovanje svakog kandidata te širenje vidika društvu oko sebe, to bismo učinili za ovog talentiranoga glumca. Novopridruženi član ‘Supertalenta’ ne samo da tijekom svih epizoda nije niti jednom omalovažio kandidata ispred sebe, niti mu je pobjegao i najmanji sarkastični osmijeh, nego je doista pokazao zanimanje, čuđenje, uvažavanje za sve talente koji do jučer možda i ne bi mogli proći kao zanimljivi. No pri tome je cijelo vrijeme ostao vjeran sebi i nije igrao na kartu – moram se svidjeti svima i vječno govoriti ‘Da’ ako želim opstati. A taj svoj otvoreni pogled na svijet je čak uspio prenijeti i na druge članove žirija. Nestrpljivo čekamo nove nastavke.
Posebna nagrada za širenje vidika
Filmski kritičari, Posebni dodaci, HRT3
Živorad Tomić, Višnja Vukašinović, Damir Radić, Bruno Kragić, Dean Šoša, Dejan Jovović… Naše duboke isprike ako smo nekoga zaboravili jer ovaj tip emisije je dosta otvoren i velik je broj sugovornika koji je sjeo u njihov dnevni boravak. E sad, ne znamo je li magija sedme umjetnosti doista tako snažna da je, kao u nekom scenariju Woodyja Allena, uspjela hipnotizirati baš sve sudionike, ali ne možemo se sjetiti da smo ikada naletjeli na neku raspravu i analizu, a da su frcali povišeni tonovi jer su oponenti imali različito mišljenje. Upravo suprotno, svaki od kritičara, teoretičara ili zaljubljenika u film govori s takvom ljubavlju prema materiji, a dok drugi iznose svoje mišljenja, u očima drugih se može na tren vidjeti i iskreno divljenje. U svakom slučaju, kapa dolje za tako složan kolektiv koji bi obožavao i sam Godard. I molimo redatelja da sljedeći put malo dulje zumira taj poseban sjaj u oku. Hvala.
Posebna nagrada za složni kolektiv
Joško Lokas, Potjera, HRT1
Postoje voditelji kvizova koji sami sebe guraju u prvi plan, oni koji se toliko trude biti duhoviti kao da je humor neka teška zagonetka iz Mense, pa i oni kojima se na licu vidi iskreno razočaranje ako kandidat pokaže neku slabost i zareda mu se niz pogrešno odgovorenih pitanja da bismo mu najradije spičili jedinicu i poslali ga u kaznu. No, ne i Joško Lokas, majstor kvizova koji je osvojio naša srca toplim i zafrkantskim pristupom još u prošlom stoljeću. I to još kada je morao intervjuirati Severinu nakon skandala, i to u vremenima kada se cjelokupna javnost ponijela krajnje okrutno kao da je ispala iz filma ‘Dogville’ Larsa von Triera. Iako su ga mediji doslovce razvlačili jer nije bio dovoljno odvažan, bezobrazan, oštar, on je cijelo to vrijeme bio i ostao prije svega džentlmen i čovjek.
Posebna nagrada za toplinu i razumijevanje
Lana Bobić, Peti dan, HRT3
Omiljena emisija čiji je glavni polemički ton zadao davnih dana nezaboravni Igor Mandić, poznat po svojim brutalnim kritikama, dosad je ugostila cijeli niz voditelja i intelektualaca koje gledamo s guštom jer nam dižu adrenalin i opasnim oštricama bruse ili možda do kraja miniraju dotadašnje stavove. No moramo priznati da nas je u ovoj opasnoj areni posebno privukla feministica Lana Bobić koja baš nikada nije prešla onaj nevidljivi prag, zadala svojim sugovornicima udarac ispod pojasa, vrijeđala, upadala u riječ sve samo kako bi dokazala svoju intelektualnu superiornost. Štoviše, ne samo da je pokazala zavidno znanje, razumijevanje političkih i društvenih situacija, nego je za razliku od revolucionara s fejsa doista i društveno angažirana i više nego aktivna. Još kada bi joj sugovornici tu i tamo dopustili da dovrši svoju misao…
Posebna nagrada za aktivizam bez povišenih tonova
Mario Battifiaca, Zvijezde pjevaju, HRT1
Postoji teorija da je jedan od glavnih razloga zašto obožavamo emisije na ispadanje, bilo da je riječ o amaterima, profesionalcima ili zvijezdama, taj što one doista izgledaju kao silazak u gladijatorsku arenu. Za to je potrebna hrabrost i postoji niz faktora zbog kojih bi moćni carevi, pardon! – stručni žiri mogao štošta izgovoriti, narušiti tako krhko samopouzdanje natjecatelja – pogotovo ako se natječu u nekom njima nepoznatom području (čitaj: natjerati ga na emotivni ispad i suze). E pa, riječki voditelj i pjevač Battifiaca, novi član showa ‘Zvijezde pjevaju’, ne samo da je dokaz da se može biti turbo zabavan, duhovit, iskren, ali baš nikada ne prijeći onu granicu koja vodi u vrijeđanje, okrutnost i omalovažavanje. Štoviše, svojom zanimljivom spikom, ili kako bi on rekao štorijom, zarazio je i ostale kandidate koji su vrhunski pratili njegov humor i uzvraćali istom mjerom.
Posebna nagrada za humor koji ne živi od vrijeđanja drugih
A koje je vaše mišljenje o ovoj teoriji popisa pozitivaca koji nisu nimalo ili su ‘just enough bad’? Imate li i vi svojeg omiljenog pozitivca s TV ekrana kojeg fascinirano gledate ili radije uzmete daljinski i po sistemu ‘guilty pleasure’ potajno guštate samo kada gledate kako netko manje ili više uspješno prelazi granice društvenih pravila?
