Španjolska mi je uvijek pri vrhu želja za buduća putovanja, te me iznova oduševljava, a ono što je bio pomalo neočekivani highlight zadnjeg putovanja u Andaluziji bili su upravo parkovi i perivoji.
Real Alcázar, Sevilla
Ova kraljevska palača izgrađena na mjestu ranijeg islamskog alcazara ili utvrde na UNESCO-vom je popisu svjetske baštine i poznata po bogatom uređenju tipičnim keramičkim pločicama kojima se ne možemo dovoljno nadiviti. Brojne prostorije bogato ukrašene reljefnim pločicama ukazuju na ekonomsku i stvarnu moć španjolske monarhije, a ništa manje impresivni nisu vrtovi.
Voćnjaci su nekoć hranili stanovnike palače, ruže pružale predivan pogled, ali i mirisnu kulisu, visoko drveće hlad… U ovom je zelenom labirintu lako izgubiti pojam o vremenu i prostoru, dok promatramo labudove ili patke s pačićima kako uživaju u fontanama…
Palacio de las Dueñas, Sevilla
Izvana gotova neprimjetna, ova palača iznutra je pravi raj. Izgrađena je krajem 15. stoljeća u renesansnom stilu s gotičkim i maurskim utjecajima, a trenutno pripada obitelji Alba te je otvorena javnosti za posjete. A priliku za taj posjet ne bi trebalo propustiti, jer vrlo lako možete zamisliti kako je živjela ova plemićka obitelj, kao i njihovi gosti. Tu se oženio Amerigo Vespucci, rodio pjesnik Antonio Machado te odsjedala vojvotkinja Cayetana de Alba de Tormes.
U interijeru se može vidjeti dio njihove velike umjetničke zbirke i antikni namještaj, no vrtovi ostavljaju još snažniji dojam. Ne treba očekivati grandioznost Alcazara, već vrlo ugodna 4 vrta napravljena i uređena po mjeri čovjeka, u tradicionalnom stilu koji podsjeća na klaustre okružene stupovima i arkadama, s islamskim utjecajima. Miris ruža i jasmina prati kroz cijeli prostor uz cvrkut ptičica i žuborenje vode – doista božanstveno!
Plaza de España, Sevilla
Točnije, Parque de Maria Luisa koji se nastavlja na impresivno zdanje Plaza de España zeleno je srce Seville u kojem se može pronaći predah od vrućina i temperatura koje su i u travnju prelazile 30 stupnjeva. Tada se, u vrijeme održavanja tradicionalnog događanja Feria de Sevilla kroz park može, osim pjeva ptica, čuti i topot konjskih zaprega, šuštanje šarenih flamenco haljina, ali i žuborenje fontana.
Palme, naranče i mediteranski borovi čine ovu oazu usred grada koji živi nekim svojim ritmom, stvorenu za uranjanje u zelenilo i uživanje u pogledu na fontane i paviljone ukrašene prepoznatljivim keramičkim pločicama. Park služi kao botanički vrt u kojem se mogu vidjeti brojne biljne vrste, autohtone ili egzotične, a u njemu žive i golubice, papagaji, patke i labudovi.
Patios de Cordoba
Za razliku od grandioznih palača i perivoja Seville, u Cordobi smo naučili da se pravi dragulji skrivaju iza sasvim neupečatljivih ulaza u niske zgrade. Prije stotinjak godina utemeljena je manifestacija Festival de los Patios Cordobeses (Festival dvorišta Cordobe) koja se održava početkom svibnja, koja nagrađuje najljepša dvorišta ovog grada Andaluzije.
Vlasnici koji ih marljivo održavaju tijekom godine mogu se prijaviti za sudjelovanje u natjecanju, kako bi osvojili novčanu nagradu, a svake godine unazad 10-ak godina bira se i najistaknutija biljka.
Tipična dvorišta Cordobe okružena su zidovima i arkadama kuće ili zgrade, popločena kamenom ili mramorom, a nedostatak prostora za zelenilo nadomješta se teglicama (vrlo često su karakteristične plave boje) koje prekrivaju fasadu, a njihovi ponosni vlasnici spremni svima pokazati rezultat svog rada (uz dobrovoljnu naknadu od par eura). Pitoreskna magija iza zatvorenih vrata!
Alhambra, Granada
U ovom kompleksu palača i utvrda u Granadi, koji se nalazi na popisu svjetske materijalne baštine UNESCO-a, jednom od najpoznatijih i najbolje sačuvanih spomenika islamske arhitekture u Španjolskoj, hortikultura je podjednako impresivna kao i arhitektura.
Do nje se može stići javnim prijevozom, taksijem, ali i šetnicom nad kojom se nadvijaju stabla i uz koju žubori voda. Impozantna dok je promatramo iz grada, Alhambra oduzima dah jednom kada se u njoj nađemo. Slojevi povijesti, osvajanja, različitih stilova i tendencija ovdje stvaraju simfoniju za sve ljubitelje arhitekture.
Svi su objekti međusobno povezani ozelenjenim šetnicama, te okruženi fantastičnim vrtovima koji su među najstarijim hispano-muslimanskim vrtovima u Europi, namijenjenima uzgoju prehrambenih usjeva i ljekovitog bilja, ali tu su i oni novijeg datuma koji impresioniraju svojim bojama, mirisima i vizurama.
Pa nam ništa drugo ni ne pada na pamet do Lorcini stihovi: „Zeleno, volim te zeleno…“
Naslovni vizual: Unsplash, privatni arhiv
