Sreća je na Braču

PUTOPIS ERNE ŽGANJAR: O (ne)podnošljivoj lakoći postojanja na otoku Braču

Erna Žganjar
14.07.2023.

Sve bajke počinju s „Jednom davno…“ ali ova moja priča se i nije dogodila baš tako davno, stvarna je i unatoč tome što ne znam kakav će biti kraj svako se malo moram podsjetiti da uživam u procesu i da je ovo sada sve što imam. Pa pišem ovu kolumnu s otoka! U hladu borova male čarobne uvale i pogledom na beskrajno plaventnilo pučine. Ima tu i puno smaragdne – evo je preda mnom. Možda me upravo ona ometa u radu, ali ne zamjeram joj ni malo. Ovo sam htjela i ovo sam dobila. Tamo daleko vidim i jedrilicu, na kamenju su razbacane kreme za sunčanje, na granama se suši badić, voda s limunom je nadohvat ruke. Pored mene je čovjek kojeg volim. Osmijeh mi je na licu. Život je lijep. Zahvalna sam na lakoći postojanja na otoku. Dođite na otok, doživjet ćete svoju verziju sreće, a ja ću vas ovim tekstom malo približiti tome.

Ljubav kao pokretač

Svi koji me znaju, poznato im je da sam naše more zavoljela prilično kasno. Uvijek sam radije putovala po svijetu, upijala energiju raznih kultura, moja iskustva su postala ogromna, a ja staloženija. Tek prije nekih šest godina odlučila sam da više vremena želim provoditi sa mačkom na odmoru pa sam tako na klasičan način u tražilicu utipkala vegan hotel pets istria. I završila u Rovinju, ali kao što sam vam već obećala u kolumni iz Venecije o svom omiljenom hrvatskom gradu ću vam pisati nekom drugom pilikom. Tek nakon intenzivnog „druženja“ s Rovinjom krenula sam u otkrivanje jadranskih otoka.

Na Brač sam došla zbog ljubavi. Sjećam se bila sam na trajektu iz Splita koji vozi 50 minuta i kada sam ugledala obrise Supetra, snimila sam video i kod odabira glazbe na Instagramu iskočio je prijedlog pjesme „Came here for love“.  Nisam ga odmah zavoljela, otok (ne njega), ali sada mi je to drugi dom. Imam svoju raznoliku ekipicu poznanika starosjedioca, znam puno skrivenih mjesta, točno znam gdje želim na brunch, u kojoj uvali provesti koji dan, koji brod iznajmiti, kojim makadamskim putevima prečicom doći do sljedećeg mjesta, gdje izbjegavati gužve, kako pronaći neobična predavanja i koncerte, najbolje spontane partyje, nova gastro mjesta. A opet, svaki put otkrijem nešto novo i to je ta ljepota otoka.

Brač sigurno znate po spektakularnoj plaži u obliku slova V koja se konstantno mijenja u odnosu na vjetar i morske struje. Zlatni rat na Bolu osim što ga okužuje more tirkizno plave boje okružen je borovom šumom i to ga vjerojatno čini jedinstvenim na svijetu. Osobno ga najradije volim doživjeti samo s Vidove gore jer tako se najbolje vidi njegova raskošna ljepota. Na samoj plaži doživjet ćete masovnu gužvu i jak vjetar. Prvo je jedino dobro za masovni turizam i mazohiste, a drugo za razne morske sportove. Sve ono što ću vam preporučiti možete obići u svega par dana, a možete i u dva tjedna. Vi birate dinamiku.

Ajmo u planine jer gore je bolje ili barem svježije

Kao zaljubljenik u prirodu prvo ću vas odvesti do najvišeg planinskog vrha svih hrvatskih otoka, Vidovu goru. Gore sam bila nebrojeno puta. Ponekad se penjam s bolske strane, a nekad iz Gožula čiju stazu preferiram zbog bajkovitog okruženja. Niska šuma, tlo kao da se hoda po mekanim oblacima, ptičice pjevaju, a sretne se i poneka ovca koju nikako da ufotkam. A kad smo već kod Gožula, uzmite si jedno popodne za provesti na OPG Gožul, starom napuštenom kamenom selu s prekrasnom prirodom. Sjedit ćete spokojni na klupama ispod velikih borova i bit će vam dovoljno da samo postojite. Ako želite nešto pojesti i popiti, onda se dogovorite unaprijed.

Na vrhu Vidove gore, jednom od najljepših vidikovaca mogu slobodno reći svijeta, koja se ponosno prostire na nešto ispod 800 metara nadmorske visine pogled je za zaljubit’ se i ostati. S platoa kada je bistar sunčan dan vidite dragi najviši vrh Hrvatske, Biokovo te sve južne otoke: Hvar, Pelješac, Korčulu, Sv. Andriju, Lastovo, Vis pa sve do Palagruže i Jabuke te obale Italije, ali rijetko, poslije izrazito jake bure. Spektakularne vizure. Uzmite si vremena za uživati u vidicima – ipak ste na najvišem mjestu hrvatskih otoka i dopustite da vas ovo plavetnilo napuni čarobnom energijom.

Vidjet ćete i bolsku zračnu luku koja izgleda kao neki kamenolom u daljini, a tu je i fenomenalni Zlatni rat koji se s visine čini miran, a jedino što ovdje vrišti je prekrasna boja mora koja ga miluje. Nešto ispod samog vrha nalazi se pokretni kiosk i on mi isto predstavlja veliku sreću jer je dobro opskrbljen, a nema mi većeg gušta nego pojesti veganski sladoled na vrućini. Iako je najviši vrh na Vidovu goru, može se doći i s autom. Eto, nemate izgovora da ne odete.

Skrivena otočka blaga

Pustinja Blaca me oduševi svaki put, a bila sam puno puta i neću prestati dolaziti. Obično planinarimo kopnenim ili morskim putem, radimo kružne ture. Blaca je nenametljiva građevina u stijeni, a unutra skriva pravo bogatstvo. Mene najviše impresionira kućna biblioteka i tiskara te pogled prema moru s jednog posebnog prozora. Tu je naravno i klavir o kojem će vam vodiči ispričati zanimljivu priču kao i teleskop. Slikanje nije dozvoljeno pa ćete to morati doživjeti. Ulaz je jedino moguć uz vodstvo, a kasnije sasvim spontano možete kupiti domaće proizvode. Preporučujem prošek i travaricu. Oni su drugi razlog mog vječnog penjanja po vrućini na to jedinstveno mjesto. Tamo žive i mace pa budte dobri i ponesite im malo hrane.

Tek nekoliko kilometara zapadno od Bola skriva se sljedeće skriveno blago. Zmajeva špilja nalazi se na nekih 200 metara iznad sela Murvica. Poznata je po impresivnom reljefu u kamenu iz 15. stoljeća, a do nje će vam trebati nekih sat vremena jer je strmo, a uzmimo u obzir i vrućinu. Moja topla preporuka je da kontaktirate lokalnog znalca i certificiranog vodiča Zorana koji je upoznat sa svakim detaljem iz povijesne i znanstvene sfere. Čovjek je riznica znanja, a ima i preslatkog psića Torresa.

Kolač, prirodni fenomen svega 20 minuta iznad Nerežišća je moja sljedeća preporuka. Naravno, ako volite hodati i želite se malo maknuti s morske strane. Neobičan oblik Kolača rezultat je erozivnog djelovanja, a naziv je dobio po okruglome šupljem obliku koji podsjeća na starinsko pecivo iz Dalmacije, tzv. kolač. Na povratku u Nerežišću stanite kod male crkvice jer tamo je još jedan fenomen: drvo koje raste iz kamenog krova. Dokaz kako je život moguć i u škrtim, nemogućim uvjetima.

Ta mala šarmantna mjestašca

Na otoku ima nekoliko meni dragih malih mjesta, a Sutivan je meni nekako posebno prirastao srcu i postao najdraži. Odiše dobrom energijom, posebnom estetikom, sofisticiranom ponudom smještaja, strancima i slatkim gastro objektima. Ovdje bih izdvojila bistro More i stina, mali decentni bar s finom ponudom za doručak i brunch te dobrom ponudom domaćih (i organskih) vina. Toliko je sve pitomo i normalno, a opet posebno i sa stilom. 

U Sutivanu se nalazi i poznata mačka na kampanelu čija je legenda čak dobila slikovnicu na čijoj sam promociji bila prošle godine, a na predavanju sam upoznala i gospodina, ‘krivca’ zbog kojeg je skulptura mačke dospijela na zvonik crkve. Često ga sretnem na kavi.

Sutivan je pun bugenvilija koje svojom jarko ljubičastom bojom daju savršen kontrast kamenim kućama. Grad je prepun prelijepo uređenih dvorišta i vijugavih malih kala. Barokni pjesnik Kavanjin većinu svojih djela stvarao je upravo ovdje, a njegov raskošan ljetnikovac s prostranim parkom nalazi se odmah u centru, uz pristaništa. Nakon dugog bruncha najljepše je uroniti u svježinu mora. Moja omiljena plaža je Grlica i sve one male plažice na makadanskom putu nakon nje prema Supetru. Tamo u pravilu nema nikoga ili možda dvije tri osobe, a to jako cijenim.

Moje drugo najdraže mjesto nalazi se na kopnu. Zove se Dol iliti život kakav je nekad bio. Dol, kako mu i ime govori, nalazi se u dolini okružen vinogradima koji su nekad bili glavna poljoprivredna djelatnost. I danas je poznat po Plavcu malom pa ga obavezno probajte baš kao i hrapoćušu, koja je nastala daleke 1709. godine i još do nedavno ste je mogli probati samo tamo. Malo pitoreskno mjestašce Dol nastalo je u spiljama, a iako šetajući njime najvjerojarnije nećete susresti nikoga, osjećat ćete se spokojno i sigurno. Stare mlinice, oruđe, ostaci namještaja nijemo će vas pozdravljati putem kada prolazite kroz mjestašce sve do malih uličica koje vode do dvorca u kojem možete i objedovati. Od tamo se pruža pogled na more. Stanite, udahnite, upijajte ljepotu.

Pogled u nebo

Ako živite u gradu zasigurno ste okruženi betonskim blokovima i umjetnim svjetlom. Zato se na otoku sjetite ponekad dignuti pogled. Danju i noću. Vidjet ćete prekrasne ornamente za kućama,  čvoraste sive masline, starinske visoke ograde, polja oleandera, stare fasade, nove fasade, neobično drveće. Otok je prepun stabla limuna, kivija, nara i smokava. Ružmarin i lovor također su često viđeni začini. A već krajem kolovoza zrelo je i grožde. Vidjet ćete i nebo i zvijezde. Oh, to je možda najljepše od svega. Nebo će nekad gorjeti, nekad će biti sivo rozno, a nekad ćete doživjeti mini fatamorganu. Zbog svega ovoga kao da sam u nekom paralelnom, boljem svemiru. Na mjestu gdje je sve nekako ljepše, autentičnije i bliže našem izvoru. Ne znam kad sam točno zaboravila da to postoji, a otok me uvijek podsjeti na prave stvari

Ništa bez malo kulture

Ako se zaželite malo kulture, uzbudljivih predavanja koja će vam otkriti nove svijetove ili jednostavno želite pogledati film na otvorenom – sve to možete u Supetru. Dobro, ima nešto od toga i Bol i Sutivan i Milna, a povremeno još neka mjesta, ali glavni grad otoka je ipak centar kulturoloških zbivanja. Narodna knjižnica Supetar i Galerija Rendić su THE mjesta za gore nabrojano. Ako vas put odvede u Supetar pratite njihove stranice ili se jednostavno prošetajte po ulicama grada i ugledat ćete plakate koji vas pozivaju na savršen provod.

Upravo sam bila na predavanju o monografiji Cvijete Job, ilustratorici minijature, koju sigurno pamtite po ilustracijama za knjigu Ivane Brlić Mažuranić. Odrasla je na Braču i upijala otočke detalje od malena s tatom Ignjatom Jobom, poznatim slikarom. Imala je izuzetan osjećaj za orijentalnu bajku. U Supetru sam bila na predstavljanju slikovnice Mačka na kampanelu, knjige Suhozid, predavanju vrhunskog znanstvenika Denegrija, rođenog Splićanina koji se je nakon svog radnog vijeka u Ženevi vratio u Pučišća, ali i dalje istražuje: Najveća zagonetka krije se u tami galaksije. U srpnju se odvija Brač film festival, a cijelo ljeto imaju simpatično open air kino s najnovijim filmovima, ali repriziraju i one stare.

Uvale, mirisi, okusi

Nisam vam posebno pisala o plažama i uvalama. Na otoku ste, ima ih bezbroj. Ako baš trebam dati neku preporuku onda je to Vela i Mala Farska na južnoj strani otoka. Taj dio je surov, teže dostupan, s tek nekolicinom ljudi. Uvala imaju neopisivu boju, baš onu za kojom čeznete. I imaju mir. More je malkice hladnije od južne strane. Na sjevernoj strani otoka u Sutivanu je plaža Grlica. Jednostavna kamena plaža s pogledom na Split i planine Kozjak, Mosor i Omišku Dinaru. Super je da tamo ne stane puno ljudi pa smo I tamo sami. U biti cijeli taj potez od plaže Grlica do Mirca je idealan za osamu. Kad se želim samo na brzinu osježiti biram gradsku plažu Acapulco u Supetru. Kupim smoothie ili kukuruz kojeg još uvijek prodaju po plažama, hvala im na tome, uvučem se ispod nekog drveta i trepkam od sreće.

Kako se krećem na otoku? Puno hodam, planinarim, vozim bicikl, motor, auto. Mi sve nosimo/vozimo sa sobom, ali rentanje je odlična opcija. Jednom smo u ožujku koristili i bus jer nam se nije dalo vraćati pješice doma. Čudom se sve nekako poklopilo.

Uskoro s otoka motorom krećemo na jedno posebno mjesto o kojem ću vam pisati već sljedeći put. A vi, jeste li spremni za Brač? Otok, na kojem možete pronaći tišinu. Mir. Osjetiti mirise. Mjesto na kojem se možete isključiti i pusiti misli gdje god.

Brač je planina s pogledom na planine, pučinu i druge otoke. Ukratko, raj. Istražujte strane. Otok je (moje) mjesto gdje valovi i vjetar isperu sve negativnosti. Možda se i vidimo se na Braču, ako me ulovite!

Fotografije: Erna Žganjar

Pročitaj više

Digitalno izgubljeni

U kakvoj su vezi beznadno zaljubljeni pavijani koji donose katastrofalne odluke i naša ovisnost o mobitelima? Neurolozi objašnjavaju efekt koji su nazvali ”The magic of maybe“.

Prije osiguranja

Za razliku od mačke čovjek ipak ima samo jedan život. No, kako će on završiti nitko ne može baš reći 100% točno. Nitko osim ovih nikad-umornih znanstvenika koji tvrde: “Veća je šansa da će vas strefiti srce kada dobijete na lotu nego da vas udari grom.”

KLINIKE NA JADRANU?

Ne, ovo nije još jedna znanstveno-fantastična knjiga na temu Benjamina Buttona ni click-bait članak, nego rezultati pomnog istraživanja Nicklasa Brendborga. Upoznajte mladog danskog molekularnog biologa i autora hit-knjige ‘Jellyfish Age Backwards: Nature’s Secrets to Longevity’

VOAJERI I NARCISI, POZOR!

Bez brige, niste narcis, ali ovo biste trebali uzeti u obzir…

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.