Prvo što uočite je dinamičnost. Drugi najveći grad Italije je profinjen, elegantan i bogat. On je epicentar zbivanja, prijestolnica dizajna, mode i financija. Milano je grad gdje se spajaju povijest i inovacije, ali i hrpa predrasuda. Djeluje sivo i hladno, ali jednom kad ga osjetite nećete ga htjeti napustiti.
Sunce, palme, male nostalgične cvjećarnice i romantični dućančići, kafići s predimenzioniranim aparatima za kavu, zeleni balkoni, srdačni Milanežani, prekrasni pristojni psi, a svugdje miriše tako dobro. Sve to i još puno više je Milano. Ovaj put sam ostala samo 48 sati u drugom najvećem gradu Italije, a provela sam se kao da sam bila tamo tjednima. Upoznat ću vas sa svojim omiljenim kvartovima i ponekim skrivenim kutkom. Uživat ćete ako volite neobične prostore i barove, poglede na grad s visine i mjesta na vodi.
Noćni let s Ryanairom je prošao besprijekorn, iako zaista nije udoban za visoke ljude, ali sat leta prođe kao u trenu. Pri slijetanju odmah smo ulovili autobus do stanice Centrale koji vozi nekih 40 minuta po noći te smo od tamo uzeli taksi do hotela. Odabrala sam kvart Navigli jer volim ležernost i nesputanost kojom odiše. Tako možete bolje upoznati sredinu, lokalce i promatrati njihove običaje. Obožavala sam ujutro i navečer gledati njihove balkone na kojima stalno nešto preslaguju, vješaju rublje, zalijevaju cvijeće, piju kavu i čitaju knjige. Bilo je tu razgovora s jednog balkona na drugi. I, da, ako vam hotel ne gleda na vodu ili planinu, moj vam je savjet rezervirati sobu koja gleda na dvorište. Upravo tu ćete doživjeti mali svijet Milanežana.
Navigli i njegova ljepota raznolikosti
Jedva sam čekala jutro da nakon doručka krenemo prema popularnim kanalima u Navigiju. Meni je to kvart po mjeri čovjeka i odmah sam na početku ugledala kafić Mood te se sjetila kako ću uživati u pisanju ove kolumne, ali i da sam toliko u nekom dobrom moodu jer sam držeći za ruku čovjeka kojeg volim šetala gradom neprestano se diveći ljepoti oko mene. Stigavši do kanala, u sebi sam izgovorila “attraversiamo” što znači prijeći na drugu stranu, a dečko kao da je to čuo pa smo na prvom mostu to i učinili. Navigli je mjesto iz snova. Navigli je isprepleten kanalima i pruža vam dojam Venecije u malom.
Lijevo i desno od glavnog kanala nalazi se bezbroj kafić, bistroa i restorana, a na svakom uglu su slatki mali dućani i izložbene galerije. Ovdje će svi naći baš onaj tip jela, pića i zabave koja njima odgovara. Navigli nudi dinamiku i prihvaća različitost. Kratko o povijesti milanskih kanala: gradnja je trajala čak 700 godina, a ima ih ukupno pet. Naviglio Grande, Naviglio Pavese, Naviglio Martesana, Naviglio di Paderno i Naviglio di Bereguardo. U razvoju ovog prvog, Grandea, je djelomično sudjelovao i Leonardo Da Vinci.
Gastro hedonizam na milanski način: revolucija započinje za stolom
Milano je modno i industrijsko središte Italije. Tamo je izmišljen espresso i definitivno ih trebati popiti nekoliko ako želite držati korak s Milanežanima. Osobno sam isključivo tip za latte verzije s nekim od biljnih mlijeka, a onda možete zamisliti kolika je bila moja sreća spoznajući da danas gotovo svaki drugi kafić nudi tu opciju i sve su prefine. Dečko je uživao u pravom espressu bez kojeg i u Zagrebu ne može, iako nije uspio popiti više od tri na dan. Cijene kavenih napitaka su niske i vjerujem svima pristupačne dok ostala pića dostižu više cijene.
Milano je izmislio ritual aperitiva (pića prije jela), a i happy hour na čemu smo mu svi jako zahvalni. Ne zove se bez veze ‘grad ljubitelja pića’. Milanežani ne jedu puno paste, oni su onaj dio Italije u čijoj se regiji Lombardiji uzgaja riža i kukuruz pa tradicionalno preferiraju jela od riže i palentu. Mi smo probali sve to, ali i pizzu, po prvi put u velikom ovalnom obliku, ali i neka jela iz Sicilije u kojima smo uživali, sve plant based. Jer Milano nudi upravo to – raznolikost i mogućnost izbora. Ne želim vam isključivo pisati o svojem izboru kafića (ne sjećam se svih) i restorana, jer želim da sami zalutate i otkrijete nova mjesta. Pritom budite spontani, barem ponekad.
Vjerujete mi pozitivno ćete se iznenaditi. Ali evo čisto da vam spomenem neke i znajte da smo zbog lijepog vremena isključio jeli vani: Mag, Sicilia Brera, Panini Durini, Amorino, Artisti del Vegetariano, Rooftop bar Terrazza 12, Bar Brera, Caffe Verdi, Flower Burger, Venchi. Probajte i Aperol, tipično talijansko piće žarko narančaste boje čiji glavni sastojak campari dolazi upravo iz Milana. Velim vam, ovaj grad je epicentar razvoja, dobre prošlosti i jako svijetle budućnosti. Ovaj put nismo stigli otići, ali Osteria del Treno je posebno mjesto. Ovo je mjesto dokaz da uživanje u druženju, hrani i piću može potaknuti društvene promjene. Uostalom većina revolucija započela je za stolom.
Impresivni šarm centra i kvarta Brera
Milanska katedrala Duomo di Santa Maria Nascente je najpoznatiji simbol svijeta, najstariji neboder, najveća crkva u Italiji. Gradnja je počela u 14. stoljeću i nije još završena. S brojnim šiljcima koji dotiču nebo savršena je metafora za ambicije Milanežana. Ima jedna zanimljivost vezana uz katedralu i gastronomiju. Dakle, Italija je podijeljena na dva dijela. Na jugu je toplo i raste puno pšenice, a sjever je kišovit i močvaran pa raste puno riže. Skromna riža obogaćuje se začinom koji vrijedi više od zlata – šafranom.
U 15. stoljeću tijekom gradnje katedrale prema legendi su graditeljima iz šale skuhali rižu žutu kao vitraji koje su izrađivali. Pomoću šafrana su bojili vitraje katedrale. Bili su to vrlo skupi prozori, zar ne? Ulaznice za duomo nabavite online jer su redovi jednostavno predugi, a oduševit će vas krov katedrale gdje ćete uronjeni u šiljke uživati u impozantnim pogledima, a možda vam se rodi i pokoja ideja. Museo del Novecento preko puta također je izvanredna prilika doživjeti duomo iz udaljenosti i visine. Nedaleko je i Teatro alla Scala u kojem sam doživjela uz Beč jedno od ljepših opernih iskustava. Opera je jedna naizgled jako obična zgrada, ali unutrašnjost je ono što ju čini posebnom.
Galleria Vittorio Emanuele II je neizbježno mjesto kojim ćete kad tad proći. To je krcati shopping prolaz kojeg osobno izbjegavam u velikom luku osim kada želim podsjetiti se na velebnu arhitekturu: tako je raskošna i jednostavno prelijepa.
Nastavljam opušteno šetati upijajući atmosferu ulica i ubrzo stižem do gradske četvrti Brera. Znate li Chiaru Ferragni? Ona je vjerojatno najpoznatija talijanska influencerica koja svojim blogom The blonde salad i 30 milijuna pratitelja uživa u statusu modne ikone. Zašto to spominjem? Chiara je Milanežanka, a Brera joj je omiljeni kvart. Ova boemska četvrt smještena je vrlo centralno, ima prekrasne zgrade i onaj fini udobni flair. Ne propustite Palazzo Brera koja se nalazi uz pinakoteku, a ima i prelijepu knjižnicu. Pinacoteca di Brera je mjesto puno djela poznatih umjetnika, a nije toliko razvikano pa stoga nema velikih gužvi. Tamo ćete saznati ponešto o povijesti grada.
Kako se u Milanu gotovo sve vrti oko mode pripremite svoje kreditne kartice jer Quadrilatero d’oro della moda (zlatna četvrt mode) nudi sve poznate dizajnere kao i njihove vrtoglavo visoke cijene. Modna četvrt Milana se sastoji od četiri ulice, Via Monte Napoleone, Via Alessandro Manzoni, Via della Spiga i Corso Venezia, koje tvore četverokut najskuplje mode. Ne brinite ako vam je to nedostižno jer Armani ali i neki drugi dizajneri imaju prekrasne čokolaterije u kojima možete kupiti profinjene bombonijere i čajeve. Ljubav između Milana i mode rodila se još u srednjem vijeku kad je grad bio poznat po proizvodnji luksuzne odjeće. Milano je pokrenuo revoluciju s tzv. odjećom spremnom za odijevanje.
Ono što mi se u Milanu još sviđa su dvorišta. Tamo se odvija prava bajka. Sofisticirana, šarmantna, puna zelenila, neočekivanih restorana dvorišta nude pravi mali svijet ljepote i hedonizma. Uživat ćete u prelijepim cvjećarnicama, voćarnicama s citrusima iz Bergama i ostalim finoćama, malim umjetničkim trgovinama, a usput ćete sigurno proći pokraj nekog tradicionalnog kafića u kojem Talijani piju espresso ili pivo i gledaju utakmicu. Muškarci ali i žene će na za njih tipično glasan način popraćen gestikulacijama navijati ili negodovati. Divan prizor u svakom slučaju.
Centralno se još nalaze i dvorac Castello Sforzesco. Unutar parka Sempione na prvi pogled nenametljiv, ali glomazan smjestio se dvorac s metrima visokim zidinama i ležernom atmosferom. Nakon što ga razgledate prošećite i parkom malim puteljcima pokraj jezera s patkicama i vodoskoka. Slika “Posljednja večera” Leonarda da Vincija nalazi se u crkvi Santa Maria delle Grazie, svjetski je poznata jer slovi kao remek djelo, kao da Vinčijev vrhunac rada.
U gradovima volim šetati, a ponekad koristim i javna prijevozna sredstva jer nekako imam osjećaj da sudjelujem u svakodnevici njegovih stanovnika. Vozne linije tramvaja, podzemne i buseva su vrlo jasne i učinkovite, ali ovaj put smo birali isključivo „cipelcug“ sve dok se u jednom trenutku nismo odlučili iznajmiti bicikle jer nam je bilo prevruće za hodanje. To mi je isto bilo jedno od najljepših alternativih iskustva ikad pa čak i tada kad me je taksist oprao na talijanski način – s riječima i gestikulacijom. Na biciklu zaglavljena između tramvaja i taksija prvi put sam nekako bila okej unatoč neugodnoj situaciji. Ubrzo sam za tramvajem nastavila u željenom smjeru jer je to u gužvovitom centru bio najlakši način kretanja.
Corso Como, Bosco Verticale i Piazza Gae Aulenti
Moj treći omiljeni dio grada je onaj u kojem se nalazi ulica Corso Como. U ovoj relativno kratkoj ulici otkrit ćete ogromnu dinamičnost, hrpu trgovinica i restorana. Meni omiljena adresa je ona na broju 10. Ova zgrada skriva jedno od ljepših dvorišta u gradu u kojem se nalazi galerija, trgovina i bistro. Ako nastavite hodati doći ćete do novog poslovnog dijela koji odiše nevjerojatnim urbanim štihom. Na Piazzi Gae Aulenti, talijanske arhitektice, vidjet ćete niz trgovina, skulptura, vjerojatno će se održavati poneki event, a meni je najdraža knjižara/bistro na uglu do sljedećeg arhitektonskog čuda: Bosco Verticale.
Nemojte propustiti vertikalnu šumu, iznimno visoke zgrade na kojima raste razno drveće, cvijeće i grmovi – ovaj vertikalni urbani vrt primjer je kako bi zeleni gradovi mogli izgledati u budućnosti. Iako je Milano jedan od najzagađenijih gradova i aktivno se razmišlja o ukidanju prometa u centru (uvjerit ćete se koji je to kaos, ali i koliko smoga ostaje na površini automobila) grad je to s mnoštvom zelenih površina, parkova, a i balkon svake zgrade prepun je biljaka.
Grad inspiracije i raznolikosti
Geografska raznolikost Lombardije je zadivljujuća. Već nekoliko kilometara od Milana krajolik se dramatično mijenja. Bergamske Alpe poseban su svijet. Drugačija je kultura, ritam života. Istinska ljepota jezera Como, samo 50 kilometara sjeverno od Milana bajkovito je okružje. Ako ste u prilici i imate dovoljno vremena svakako preporučujem posjet, a osobno ću taj dio ostaviti za neki drugi put.
Kad bih davala preporuku koliko dana je dovoljno za posjet Milanu i njegovim highlightsima, rekla bih tri. Najbolje je doći u petak, fino jesti i popiti par čaša vina.
Subotu provedite u znaku mode, nakon opuštenog bruncha posjetite luksuzni kvadrat mode i završite na ranom ručku negdje u Breri. Večer rezervirajte za Navigli. Nedjelju ispunite kulturom koja vas doslovno očekuje na svakom kutku. Prekrasna arhitektura, umjetnost svjetskih razmjera i uzbudljive izložbe probudit će sva vaša osjetila.
Dok hodam Milanom čujem naglaske iz raznih dijelova Italije, puno je i stranaca. Ovom gradu je važna hrana, ali novac je prioritet. Inovativan je grad i kulinarska meka. Milano je korak ispred drugih talijanskih gradova. Prihvaćaju različitosti, doseljenike. Tu si jednostavno lokalni, njihov. Gledam Talijane kako se srdačno pozdravljaju s doseljenicima, kao da se istinski poštuju.
Možda mi se ovaj grad s nenadmašnom radnom etikom sviđa jer me podsjeća na njemački način života, a dijelovi nekih ulica malo sliče mom Zagrebu. Možda me Milano podsjeća na mene. Sada kad završavam kolumnu sjetim se da sam rekla kako ću doma napraviti pržene gljive na maslinovom ulju i češnjaku te palentu s biljnim mlijekom. Arrivederci & buon appetito, dragi moji čitatelji!
