Prije nekoliko godina zatekla sam se na jednom zanimljivom predavanju koje je miksalo znanje neurologije i ekonomije, a jedan od slajdova koji je bio posebno efektan je bio onaj koji je dijelio naš mozak na onaj reptilski mozak, limbički sustav te neokorteks. Naravno da je cilj bio da u poslu što više razmišljamo neokorteksom jer ima znatno najnaprednije programe, a što manje u igru ubacujemo emocije i stare matrice koje su tako drage reptilskom i limbičkom sustavu. No kada je spavanje u igri ispada da nema tih vježbi kojima bismo mogli natjerati reptilski mozak da se isključi.
Znate već o čemu pišemo (osim ako niste sretnik koji na novim destinacijama spava kao top). Euforični ste jer ste stigli na novu lokaciju, emocije su na visini, na nogama ste deset sati jer ste imali i koje presjedanje, a na aerodromu je bila zbrka. U taksiju ste skoro zaspali od umora. Tim više jer ste i noć ranije imali putnu groznicu pa niste oka sklopili.
Pet ujutro, sna nema
A zatim ste shvatili da je hotel rajsko mjesto te da bi trebao imati puno više od pet zvjezdica. Opustili ste se u božanstvenoj kadi, popili čašu šampanjca i, naravno, pojeli sve one čokoladice dobrodošlice, legli ste u krevet, no san nikako nije dolazio. Pa je li to normalno, pitat ćete se u nekom trenu. Pogotovo ako se situacije ponavlja.
E, pa sudeći prema istraživanjima ne samo što je takvo nenormalno nespavanje normalno nego ima i svoje stručno ime. Ovaj sindrom se naziva efekt prvog noćenja i karakterizira ga niža učinkovitost spavanja i povećana budnost. A za svoju neispavanost dan kasnije slobodno optužite našu evolucijsku povijest. Naime, svi znamo da su u divljini naši preci bili prisiljeni biti oprezni u nepoznatim okruženjima jer je to bio jedini način da si osiguraju da prežive noć. A svi znamo da su danas luksuzni hotel raj za lopove i prevarante. Ili sam samo u hotelskim sobama u gluho doba noći pogledala previše krimi serija.:)
Mozak vas čuva. Recite mu hvala!
Zanimljivo je da ljudi nisu jedine životinje koje to doživljavaju. Već neko vrijeme znamo da neki morski sisavci poput delfina i nekih tuljana, kao i mnoge ptice, mogu spavati jednom polovicom mozga. Ma blago njima, oni barem spavaju s jednom polovicom, a mi ostali koji spašavamo svijet od provalnika i fiktivnih razbojnika?
Sljedeći put pokušajte umjesto šampanjca popiti koji čaj za uspavljivanje ili jednostavno prihvatite činjenicu da ste Princeza na zrnu graška te da vašem tijelu treba vremena da se prilagodi različitim vremenskim zonama, količini buke osvjetljenja, temperature, teksturi posteljine ili mekoći jastuka. A sada kada to sve znate, slobodno se opustite, jer što god da se dogodilo, znajte da nema frke je stari reptil u vašem mozgu vas čuva bolje i od najvećeg tjelohranitelja.
Naslovna fotografija: Unsplash+
