Prije nekoliko dana na Netflixu se pojavila četverodijelna dokumentarna serija „Working: What We Do All Day“ čiji je producent i voditelj bivši američki predsjednik Barack Obama.
O čemu se radi
Dokumentarac je inspiriran knjigom Studsa Terkela „Working: People Talk About What They Do All Day and How They Feel About What They Do“ iz 1974. i prenosi taj model u suvremeno doba i video format.
Četiri epizode prikazuju perspektive, borbe i razmišljanja radnika u istoj kompaniji, počevši od najniže plaćenih radnika, preko srednje klase, voditelja do vlasnika i upravitelja. Protagonisti(ce) su zaposlenici kultnog njujorškog hotela Pierre odnosno Tata Sons, zatim agencije za pružanje pomoći starijim i nemoćnim osobama te tehnološke kompanije koja proizvodi samoupravljajuća vozila.
Priče koje se vrte oko pojedinaca pokazuju ih na njihovom radnom mjestu, okružene obiteljima i kroz intervjue s Obamom, gdje razgovaraju o samom poslu, željama i ambicijama, privilegijama, ali i teškim situacijama, ekonomskim izazovima.
Prilike i neprilike
Ono što je vidljivo iz ove serije, premda ponekad u rukavicama, pogotovo kad uzmemo u obzir da je narator jedan od nekad najmoćnijih ljudi svijeta, jest da se vremena mijenjaju – i to ne nužno nabolje. Srednja klasa je, kao što je Obama to istaknuo, povijesna anomalija, koja je u ovom agresivnom kapitalističkom vremenu ugrožena, a milenijalci bi mogli biti prva generacija koja si može priuštiti manje od svojih roditelja.
A osim nekih uvjeta i beneficija koje su sve rjeđe, smanjene su i prilike. To odlično ilustrira priča o Gail Evans, koja se uspela od pozicije čistačice do direktorice Kodaka osamdesetih – takav „per aspera ad astra“ scenarij u današnjoj „gig“ ekonomiji čini se nevjerojatnim.
Da su prilike ključne, ali rijetke priznaje i CEO Tata Sons kompanije u čijem je vlasništvu i hotel Pierre, Natarajan Chandrasekaran, koji je svjestan da zasluge za uspon na korporativnoj i društvenoj ljestvici ne može pripisati samo svojim sposobnostima ni radu, već i prilikama koje su mu se otvarale.
Smanjene prilike i veće razlike čine trenutni sustav neodrživim: „Sedamdesetih je CEO zarađivao oko 30 puta više od prosječnog radnika, dok danas to može biti i do 350 puta više“, istaknuo je Obama frustrirajuću statistiku.
Obamina politička persona ponekad zasjenjuje važne poruke, kao i njegovo političko naslijeđe, zamjeraju neki filmski i TV kritičari, kao i činjenica da portretirani direktori nisu oni koje bismo mogli percipirati kao pohlepne ili zločeste. Usprkos tim primjedbama, ova miniserija zanimljiv je prikaz suvremenog rada i prijetnji koje predstavljaju tehnološki napredak i kapitalizam.
Naslovni vizual: Instagram