Suočavanje s praznim listom „papira“ na ekranu je podjednako uzbudljivo koliko i stresno. Toliko tema koje čekaju da budu napisane, izmjenjuju se s blokadama… Kako bih posložila misli prije bacanja na novu temu, dozvolim si malo prokrastiniranja. Ponekad je to scrollanje na Instagramu, ponekad obavljanje nekih kućanskih poslova koji mi nisu pali na pamet dok se nije pojavio deadline za tekst.
Posložene kockice
I u nekom tom limbu između pisanja tekstova, traženja neke zanimljive teme i opuštanja u trenucima anksioznosti uzrokovane potresima, klimatskim promjenama, ratovima i sveopćom (i osobnom) egzistencijalnom krizom ponovno sam otkrila – tetris.
Da, onu igricu koju smo imali na svojim prvim crno-bijelim kompjutorima, padajućih blokova koji su premostili jaz između Istočnog i Zapadnog Bloka. U ovoj eri ponovnog oživljavanja hladnoratovskih tenzija, otkrila sam nešto izuzetno smirujuće u slaganju tih oblika.
Kvadrat, L, linija, zig-zag – mogućnost njihovog kontroliranja u formiranje zidova bez „rupa“ koji, tako savršeno složeni nestaju… kakva metafora! Za razliku od misli koje odvedu u nepredvidive smjerove, bivaju kaotične, neuhvatljive, baš kao i svijet oko nas, tetris pruža utjehu reda, predvidivosti, postignuća.
To objašnjava i popularnost igrice koja ne jenjava ni gotovo 40 godina od njezina nastanka – pa je zovu i savršenom igricom, onom koja spaja matematiku i umjetnost. No za razliku od osjećaja reda i mira koji je u njezinoj srži, priča o njezinu nastanku i širenju svijetom je puno napetija.
Iza željezne zavjese
Tetris je nastao osamdesetih, iza željezne zavjese, kao projekt programera Alekseja Leonidoviča Pažitnova. Primitivna verzija nije imala razine ni bodove, ali Pažitnov je znao da igrica ima potencijala – jer je ni sam nije mogao prestati igrati.
O nevjerojatnom nastanku igrice i pokušajima njezina širenja na svjetsko tržište sada je snimljen i film „Tetris“ za Apple TV+, i to uzbudljiv politički triler (fun fact: na listi producenata filma je i supermodel devedesetih, Claudia Schiffer).
Film o igrici „koja je gotovo uništila Sovjetski Savez“ biografska je priča u kojoj se mogu naći klasični polariteti Istoka i Zapada, socijalizma i kapitalizma, kao i nacionalni stereotipi o ozbiljnim i nepokolebljivim Rusima i kockarima Amerikancima koji srčano ulaze u rizike kao jedinom načinu napretka, ne poštujući ničija pravila.
No usprkos jezičnim barijerama, uspijeva ih ujediniti onaj – programski. Osim toga, film donosi dobru dozu nostalgije za sve one koji su obožavali Nintendo, ali i napetu potjeru Ladama te neke glazbene hitove osamdesetih.
Moglo bi se reći da je ovaj film stigao u pravi trenutak, da nas podsjeti na naše sličnosti, poput želje da na poslu igramo tetris, umjesto da radimo što god bi već trebali raditi. „Život je težak, zaslužujemo svoje male proslave“, kaže u filmu kreator tetrisa kad se posloži red. I trebamo. Pa pogledajte film i odigrajte jedan tetris, zaslužujete mali predah.
Naslovna fotografija: Unsplash / Hatiful Yosa
