„Za koga je ovo?“, tipkala sam poruku prijateljici ležeći na kauču i gledajući „Euforiju“. „Upravo se to i ja pitam“, odgovara ona u istoj pozi na nekom drugom kauču. „Noćna mora roditelja“, okarakterizirali su ovu hit seriju, teen drama – kaže Wikipedia, a medijska kuća u kojoj je nastala, HBO Max pohvalila se da im je to drugi najgledaniji show od 2004. (premašuje je samo, nimalo iznenađujuće, „Igra prijestolja“).
Kao i mnoge njene prethodnice poput „The OC“, „One Tree Hill“, „Gossip Girl“, „Euforija“ donosi neka ista mjesta: ljubavne trokute, toksične odnose, lažna prijateljstva i fantastične modne kombinacije. Tu su i konzumacija droga, seks, nasilje, a sve to u kalifornijskom predgrađu, svojevrsnoj Nigdjezemskoj, gdje odrasli čini se (uglavnom) ne obitavaju.
Zbunjenost sadržajem i pitanjem tko su ti tinejdžeri koji bi trebali gledati ovu seriju – ali i posljedičnim – zašto ne mogu prestati gledati ovu seriju – nastavila se kroz cijelu prvu i drugu sezonu i u iščekivanju sljedeće.
No daleko od toga da je „Euforija“ jedina teen serija prisutna na malim ekranima koju sam u posljednje vrijeme (ja, ali i moje vršnjakinje u kasnim tridesetima) progutala. „Napokoooon stiže nova sezona „Never Have I Ever“, jedva čekam“, komentirale smo u našim chat grupama netom pošto smo završile „Workin Moms“. Čisto sumnjam da neki tinejdžeri gledaju ovu potonju, no grupa mama koje zovem super frendicama bingeaju teen serije poput „Seks Education“ i „Never Have I Ever“ – i to ne samo kako bi se pripremile na izazove roditeljstva koje ih čekaju za koju godinu. Što me dovodi do neizbježnog pitanja: jesmo li čudne ako nas i u odrasloj dobi zanimaju teen serije?
U potrazi za izgubljenim vremenom
Brza Google pretraga pokazala je da u tome nismo usamljene, niti neobične, a kao glavni izvor interesa za gledanje mnogi stručnjaci ističu nostalgiju, pa i nostalgiju za životom kakvim nikad nismo živjeli. To bi objasnilo popularnost svih tih scenarija smještenih u južnoj Kaliforniji koja nema previše zajedničkog sa zagrebačkim asfaltom.
Premda za mnoge to razdoblje nije bilo najsretnije u životu i mnogi od nas procvali su kad je završilo, to je ipak bilo vrijeme kad su nam se događale mnoge stvari – prvi put. Prve ljubavi, prva čvrsta prijateljstva, prvi uspjesi (i neuspjesi), prvi prekidi…pa nije čudno da mnogi žele, kroz likove na ekranu, ponovno proživjeti neke od tih momenata.
No neki psiholozi smatraju da bi razlog mogao biti i taj što danas biti odrastao znači i izgleda drugačije nego prije. „Prije stotinu godina mogli ste očekivati da ćete posao koji radite raditi zauvijek. Da će vaš brak trajati dok jednog od vas ne bude. Danas to više nije tako, okolnosti u životima odraslih su puno fleksibilnije“, ističe dr. Bettina Zengel sa sveučilišta u Southamptonu. Duže školovanje, kasnije odrastanje i ulazak u brak i slično još su neka od mogućih objašnjenja zašto se možemo povezati s pričama o adolescenciji.
Ali drugi razlog može biti i banalniji: eskapizam. Opuštanje od napornog radnog dana uz dozu ekraniziranih problema iz vremena kad se sve činilo jednostavnije, kad smo i mi bili mlađi i kad se svijet činio prepun mogućnosti definitivno je veliki plus za teen serije.
Izgled vara
Svemu tome pridonosi i činjenica da su takozvani tinejdžeri na ekranu u stvarnom životu davno proživjeli te godine, pa nam se i čine bližima, koliko god izgledali mladoliko.
Tako su Zendaya i Sydney Sweeney koje tumače uloge srednjoškolki u „Euforiji“ zapravo u svojim srednjim dvadesetima. Maitreyi Ramakrishnan koja glumi Devi u „Never Have I Ever“ je (trenutno) 21-godišnjakinja, njezin kolega Jaren Lewison bio je student kad je glumio školarca, a ako gledamo dalje u povijest teen sadržaja, svojevrsna rekorderka je Olivia Newton-John koja je učenicu glumila na pragu tridesete.
Glavni razlog zbog kojeg se za uloge srednjoškolaca angažiraju desetak godina stariji glumci jest prije svega zakonski. „Glumci mlađi od 18 na setu trebaju imati skrbnika i raditi ograničeni broj sati kako bi se mogli školovati, pa zapošljavanje starijih glumaca postaje produkcijska i financijska odluka“, objasnila je Marcia Ross koja je zaslužna za casting filmskih teen hitova „Clueless“ i „10 razloga zašto te mrzim“.
Vrlo praktično, ali takva bi praksa, dok s jedne strane podilazi starijim publikama (i produkciji, naravno), mogla imati negativan utjecaj na same gledatelje tinejdžerske dobi. „Može tinejdžerima odaslati poruku da bi trebali uvijek izgledati dobro. Adolescenti će nekim danima izgledati mršavije, u drugom trenutku malo jače, imaju prištiće, kosa im je neposlušna. I to je sve ok. Ali kada gledaju modele tinejdžera na ekranu, svakako se uspoređuju“, istaknula je psihologinja dr. Barbara Greenberg za Teen Vogue.
Ali smatra da bi s druge strane mogli poslužiti i kao dobri uzori: „Ako vide nekoga svoje dobi s tko se čini da ima staloženiji i zreliji stav, možda je to pozitivno. Ovo bi doista mogao biti dvosjekli mač.”
Stariji gledatelji možda su imuniji na svjesno ili podsvjesno uspoređivanje s likovima na ekranu pa možda mogu opuštenije konzumirati takve već proživljene scenarije. S primjesom nostalgije. Ili ovog puta s više razumijevanja za blaženo nesvjesne ili vječno uzrujane roditelje.
Naslovni vizual: Instagram /neverhaveiever
